Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Matjaz Vogrinc - Novi crnogorski film - "Pogled sa Ajfelovog tornja"
Pogled u zrcalo!
Ovaj film, pored toga što je dirljiva ljubavna priča, katkada stilizovana do poezije, a katkada sasvim surova - je i pogled u sopstveno zrcalo, sa svom svojom kritikom i težinom susreta sa našom kvarnom suštinom. POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA bavi se sudbinom sinova/kćeri kojoj je generacija njihovih očeva u nasljedstvo ostavila propale principe i haos uništenoga društva; ovo je film o generaciji sinova/kćeri koji su postale taoci loših odluka iz prošlosti. Ovaj film govori o trenutku kada ti sinovi/kćeri trebaju da odluče da li da ispravljaju greške očeva, ili da jednostavno krenu drugim putem. Nadahnutom interperetacijom glumice Marije Vicković i bogatstvom vizuelnih alegorija – ispričana je priča o odrastanju na Balkanu, u susret 21. stoljeću, u filmu POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA, darovitoga crnogorskoga redatelja Nikole Vukčevića. Odrastanje koje nosi cijenu, između osvete i nade, ljubavi i strasti, prijateljstva i iskupljenja – je motiv koji jes obiman, slojevit i zahtjevan za kinematografsko ostvarenje, i zato ovaj film, svojim stilom, načinom pričanja priče, i iznad svega: alegoričnošću, asocijativnošću – odaje domete zreloga ostvarenja, autentičnoga, osobenog rukopisa, vrijednog pažnje, iako mladog redatelja, kome je ovo tek prvo cjelovečernje filmsko ostvarenje. Ovaj film, pored toga što je dirljiva ljubavna priča, je i pogled u sopstveno zrcalo, sa svom svojom kritikom i težinom susreta sa našom kvarnom suštinom, koja je na prodaju. Zrcalo – kako ono jeste danas, i .. kakvo je moglo biti. I u tom smislu, ne čudi činjenica da je ovo jedan od tek tri filma, koje je Filmski festival u Motovunu, pod rukovodstvom redatelja Rajka Grlića, svrstao u program NOVI REGIONALNI PEJZAŽ. Jedan POGLED. JEDNOM u životu. Koliko košta ... LJUBAV? Ukratko: Marijana (Marija Vicković) je ljepa i bogata dvadesetpetogodišnja djevojka. Kada je imala 16 godina – kratka ljubavna afera sa šefom njezina oca – pretvorila se u traumu. Tada, Marijanin otac (Svetozar Cvetković) nije uradio ništa da zaštiti svoju kćer, a za to šutanje i «diskreciju» - od svoga šefa je dobio priliku za brzim napredovanjem u karijeri. Također, dobio je i Marijaninu mržnju za sva vremena. Danas, deset godina docnije, Marijanina obitelj je bogata, uspješna i omiljena u tzv. elitnom društvu. Ipak – Marijana nije zaboravila očev kukavičluk i izdaju, i sveti mu se – na svoj način. U svemu tome, Marijana upoznaje Vanju (Branislav Trifunović); ljubav koja će se roditi među njima – otvoriće mnoga pitanja, možda veća i jača od Marijane i Vanje. Ovaj film, svojim likovimna i fabulom - govori zapravo o jednom teškom vremenu u kome je sve na prodaju; istovremeno - govori o ljubavi koja je jedini put za izbavljenje iz balkanskoga ludila. POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA, u metaforičnom smislu, bavi se sudbinom sinova/kćeri kojoj je generacija njihovih očeva u nasljedstvo ostavila propale principe i haos uništenog društva, ovo je film o generaciji sinova/kćeri koji su postale taoci loših odluka iz prošlosti. Ovaj film govori o trenutku kada ti sinovi/kćeri trebaju da odluče da li da ispravljaju te greške očeva, ili da jednostavno krenu drugim putem. Marijanina priča je ipak posve jednostavna. Marijana ne uživa u načinu na koji se sveti ocu, i svjesna je čak i da način osvete koji sprovodi – nije dobar ni po nju, ali – taj način (koji ne otkrivam u ovom tekstu) je jedini mogući koji joj je ostao. I zato ga sprovodi, bez obzira na cijenu, bez obzira na posljedice. Da, Marijana je talac losih odluka iz proslosti. Stoga, nužan je i Marijanin citat na početku filma: “Postoje zakoni jači od propisanih. Veliki su to znali još dok su bili djeca”. Zrcalo; promatranje u zrcalo – konstantni su motivi Vukčevićevog redateljskog pristupa. Pogled, koji traje, kao da traži. Vrijeme između jednog otvaranja i zatvaranja očiju. Gledanje u sebe. Sve ono što je bio onaj ko se promatra u zrcalu, što je mogao biti, što je želio da bude. Sve moguće nedovršene priče, proživljeni trenutci. Mali dijelovi, nikad sastavljeni u cjelinu. Redateljski rukopis je fragmentaran, precizan, autentičan mladom čovjeku školovanom u multumedijalnom duhu (i film i pozorište) pod mentorstvom sjajnoga Vlatka Gilića (kod koga je Vukčević diplomirao kao Student generacije); priča je katkada stilizovana do poezije, a katkada je sasvim surova, zavisno od scene, i značenja same scene među scenama u susjedstvu. - Naš film – kaže redatelj Vukčević - priča je o krugu kroz koji smo prošli posljednjih desetak godina, a koji sam želio zatvoriti. Pored toga što je ovaj film prava ljubavna priča, on je i priča o prokletstvu sukoba očeva i sinova, priča o ludilu na prostoru koji se zove Balkan. Kada se sve završi ostat će brojevi žrtava, nove granice... statistički podatci i krute činjenice. Ono o čemu »Pogled sa Eiffelovog tornja« priča - su neke male emotivne stvari koje ne smijemo zaboraviti. Osim ratovanja tijekom tih desetak godina mi smo i voljeli, patili, strahovali, rastajali se.... Samo odgovori na pitanja - koga sam volio?, koji sam auto vozio?, s kojim sam se ljudima družio?... pokazat će mi tko sam? To je film o ovom trenutku, ali o trenutku koji je ovakav – upravo zbog prošlosti, i nas koji smo ovakvi kakvi jesmo. A mogli smo biti drugačiji, i gledati sa Eiffelovog tornja. Naš film je priča o nadi. Film, kroz preispitivanja, govori o tome što smo danas. Jer krug nije zatvoren - tko ne pamti, iznova proživljava!“ U konstataciji da - ono što je u filmu iznimno zanimljivo, jest način na koji su postavljeni likovi, tj. da su uhvaćeni u trenutku kada su u zenitu, i da kao da nemaju vremena za sopstveni razvoj. Redatelj kaže: “Ostavljeno je samo malo prostora da ispričamo njihovu prošlost, pokažemo njihovu katarzu i već je sve završeno. Završeno – jer su akteri filma – taoci sopstvene prošlosti, dok ne shvate da ignoriranjem upravo te prošlosti mogu krenuti dalje. Neprestance jedna scena uzima energiju od druge scene. Teško je u takvoj strukturi održati ritam i snaći se, ali to je istodobno i veliki izazov., zar ne, ali i tradicija novog načina vizuelnog razmišljanja, naslijeđena od spotova i brzine načina života danas. Šta ste vi, kao redatelj, vidjeli sa Eiffelovog tornja? - Dosta toga. Za mene je ovaj film pogled u sopstveno zrcalo, i to u smislu: šta se stvarno vidi u njemu, na jednoj strani, i šta je moglo da se vidi, na drugoj. Jedne davne večeri u Kolovozu 1996. godine, bio sam fascniran, kada sam se popeo na Eiffelov toranj, pogledom koji odatle doseže. To je pogled u kome se spaja zvjezdano nebo sa zemljom, beskrajan grad, beskrajno osvijetljen nekim svjetlima koja kao da dolaze iz sretnih vremena, ili - iz samog pojma sreće; svjetlost u kojoj je sublimirana cjelokupna, hajde da kažem, avangarda umjetnosti 20. vijeka i sve ono što ta svjetlost sobom nosi - banalno, bukvalno, metaforično… na bilo koji od ovih načina. U trenu kad sam pomislio da je ta građevina izgrađena sa konca 19. vijeka, zapitao sam se kako su se Parižani osjećali kad su to vidjeli i - gdje smo mi, Balkanci, bili u tom trenutku. Kako se ispostavilo da je to jedno od suštinskih pitanja mog filma, prizvao sam to svoje osjećanje, promijenio neke segmente scenarija i sa velikim zadovoljstvom trasirao film u tom pravcu. i u tom smislu – zadovoljan sam, jer osjećam da sam ispričao ono što mi je bilo na srcu. Često pomislim kako krov Europe, zapravo nije Mont Blan već Eiffelov toranj – zbog svojega civilizacijskoga iskoraka, značajnoga uzvisja, simbola covjecnosti. I kako su u mom filmu učestvovali neki od mojih uzora iz djetinjstva, za mene je sam susret sa njima bio ravan jednom obliku čuda, jedan “lični pogled sa Eiffelovog tornja”. O mom filmu bih mogao jako mnogo da pričam i sa produkcionog i umjetnčkog aspekta, aspekta mogućnost i nemogućnosti, ali mi se čini da će film, kada bude pred publikom, najbolje odgovoriti na sva ova pitanja. “Postoje zakoni jači od propisanih. VELIKI SU TO ZNALI JOŠ DOK SU BILI DJECA”. Najavljuje li »Pogled sa Eiffelovog tornja« povratak angažiranog filma? - To nije ona vrsta angažiranosti koju pamtimo iz umjetnosti 80-ih godina u SFRJ. Naš film jeste neka vrsta angažirane umjetnosti, ali na drugi način, s druge strane; o problemima ne govorimo u rukavicama, nije upakirana u šareni papir, već je izravna. Ne želim da gledatelje pogađa u glavu, već u trbuh. Glava obično sve upropasti, trbuh je iskreniji... Eiffelov toranj i Slobodni zidari Eiffelov toranj je metalna konstrukcija, visine 320 metara, sagrađena 1889. као eksponat za Svjetski velesajam, na stogodišnjicu proslavljanja Francuske revolucije. Do 1930. godine je bio najveće zdanje na svijetu. Struktura je sastavljena od 18,038 djelova od livenoga gvoždja, uz pomoć 2,5 milijuna nitni i 1665 stepenica. Ime je dobio po inžinjeru koji ga je projektovao - Gustave Eiffel. Danas je značajna turistička atrakcija koju posjeti oko 5.5 milujuna posjetitelja godišnje. Kada je toranj sagrađen, mnogi Parižani su smatrali da je ruglo i da ga, nakon velesajma, treba porušiti. Danas se smatra za jedno od remek djela arhitekture u svijetu. Također, Eiffelov toranj ima i simboliku o kojoj se malo govori. Gustave Eiffel bio je jedan od najpriznatijih deklarisanih slobodnih zidara svoga doba. Izbor njega da stvori simbol koji će proslaviti stogodišnjicu Francuske revolucije – koju su otpočeli upravo francuski slobodni zidari – bio je i po tome gotovo logičan. Kako je očigledno da je Eiffelov toranj zapravo izdužena piramida, postaje logičnim da ovaj stari slobodnozidarski simbol (piramida je prisutna i na novčanici od jednog američkog dolara) u Eiffelovom tornju zapravo ima slobodnozidarsku konotaciju. Dapače, postoje tajne - neizrecive, i postoje tajne - nedosegljive. Isto tako, kako kaže Vukčević u svojemu sjajnome filmu, postoje i Zakoni - jači od propisanih, i veliki znaju to - još od onda kad su bili djeca. Dali su hrvatski slobodni ziodari bili na projekciji u Motovunu – ne znam, a da li će biti u Herceg Novome, na oficijelnoj premijeri filma, ostaje da se vidi. Tko bude znao gledati. Sa Eiffelovog tornja, naravno.
Posjeta : 2255