Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Srpski istoričar Milivoj Bešlin za "Pobjedu", prenosi Gradski.me
Crnogorci su jedini - da u svojoj državi ne mogu u vlast!
- Crna Gora jednoznačno, uporno i bez puno kolebanja ide onim putem kojim je krenula 30. avgusta 2020. godine. S obzirom na katastrofalne rezultate dvije prethodne litijaške vlade, čudi takva naizgled iracionalnost, ali populistički cunami koji je pokorio i mnogo veća i razvijenija društva, očito, uzima danak i u Crnoj Gori. Naravno, nacionalno ekskluzivistička i litijaško-nacionalistička većina se unutar sebe preslaguje, ali ona je suštinski nacionalpopulistička i u osnovi antizapadna, proruska i provučićevska većina koja je pobijedila crnogorske suvereniste prije tri godine. Politički, medijski i propagandni spinovi kojima se ta većina služi da bi prikrila svoju suštinu i od crnogorskih birača i od zapadnih partnera su veoma banalni i lako uočljivi. Prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma 2016. će voditi Skupštinu, a ozbiljno osumnjičeni i pod znak pitanja dovedeni, zbog međunarodnih mahinacija, biće premijer treće nacionalističke i proruske vlade u Crnoj Gori. Za to vrijeme, evropske integracije su od 2020. potpuno zaustavljene, a odlazeća, nelegitimna i marionetska vlada Abazovića je ugasila svaku EU perspektivu Crne Gore. Javne finansije su urušene, stepen korupcije veći nego ikada po svim međunarodnim indeksima, partijsko zapošljavanje daleko je prevazišlo slične prakse prethodnog režima. Brojka od skoro 40.000 ugovora pred izbore, partijskih i fiktivnih radnih mjesta ne bi podnijela ni mnogo veća ekonomija. Obrazovni sistem se urušava namjerno i sistematski od osnovnih škola do univerziteta gdje još stoluju mnogi šovinistički i klerikalni kadrovi nekadašnje ministarke. O sunovratu zdravstvenog sistema kome se kičma lomi pod teretom populističkih mjera u ekonomiji, može, nažalost, da svjedoči svaki građanin Crne Gore koji se našao u prilici da se liječi - odgovori je srpski istoričar Milivoj Bešlin za "Pobjedu", a prenosi Gradski.me. I na sav taj sunovrat, glavna briga budućeg premijera je kako da udovolji željama i imperijalnim težnjama režima u Srbiji. Kako da treća litijaška vlada okupi sve srpske kleronacionaliste odane Vučiću, koji su manjina u Crnoj Gori, kako je pokazalo nedavno istraživanje CGO. Naravno, ključni cilj je da van vlade budu ne samo predstavnici manje brojnih naroda, nego da vrata budu zatvorena i svakome ko se nacionalno izjašnjava kao Crnogorac. Kada su već pravoslavni Crnogorci jedini narod u Evropi bez svoje vjerske organizacije, jer ih Srpska crkva otvoreno odbacuje i negira, zbog čega su ostali bez osnovnih prava na ispovijedanje veroispovijesti, neka budu i jedini narod kome je u vlastitoj državi zabranjeno da participira u vlasti. Takva aparthejd politika, izvan svake inkluzivnosti i evropskih iskustava, ne sluti na dobro i izazvaće reakciju koja će brzo delegitimisati provučićevsku i proputinovsku vladu demagoškog i nacionalističkog opsenarstva. Svjedoci smo brutalne kampanje propagandne platforme IN4S za predstojeći popis koji se održava u nikad polarizovanijem društvu. Sada su na bilbordima ,,srpske Boke“, kako oni kažu, osvanuli poznati Hrvati kao Srbi, a patrijarh Porfirije građanima Crne Gore poručuje da znaju ko su. Iz Evropskog parlamenta stižu jasne poruke da popis u ovim uslovima ne bi trebalo održati. Postoje li granice tvoraca ,,srpskog sveta“ i hoće li poslušati poruke iz Brisela? BEŠLIN: Prizemna i brutalna šovinistička kampanja o kojoj govorite, nije donijela ništa novo. Iste poruke su poslate i prošlog i pretprošlog popisa. Razlika je samo što protagonisti kampanje danas imaju više novca, pa je kampanja, iako sasvim anahrona, falsifikatorska i isključiva, nešto vidljivija. Mnoštvo je zloupotreba i nepravilnosti oko popisa. Jasna je namjera Vučićevog režima da popisom podstakne etnički inženjering i promjenu nacionalne strukture u CG, kako bi se išlo u dalekosežne promjene Ustava i samog karaktera države. Propagandisti vlasti u Beogradu o tome javno govore, ne krijući svoje namjere. Načinjena je velika tenzija u društvu i neophodno je poslušati preporuke iz Brisela da se popis odloži. Ipak, ne mislim da će ovaj popis ili bilo koji izbori znatnije uticati na sudbinu države Crne Gore i crnogorskog identiteta. Nije suverena država Crna Gora nastala popisom, niti je njen identitet kroz vjekove zavisio od bilo čijeg popisa! Vučićeve marionete za falsifikovanje i prevrednovanje društva u CG rade svoj posao, ali njihove deluzije i snovi da će uspjeti da se riješe Crnogoraca ili Bošnjaka, ako ih budu diskriminisali na popisu ili ako ih izbace iz vlade, neće uticati na objektivnu stvarnost. Nije postojanje Crne Gore ili njenog naroda nikada zavisilo od volje bilo okupatora, bilo kolonijalnih upravitelja i onih koji su im služili. Uz to, uočljiv je snažan društveni i intelektualni otpor pokušajima da se crnogorska državnost i nacionalni i kulturni identitet dovedu u pitanje. To što velikosrpska ideologija ima za cilj da ih ukine, negira, prevrednuje i sl. ne znači da će u tome biti uspješna. Kako to navode mnogi teoretičari i istraživači nacija: jedan identitet dolazi do svoje pune afirmacije upravo kada je suočen sa spoljnom opasnošću koja ga negira i nipodaštava. U tom kontekstu treba posmatrati i sasvim neutemeljene i petparačke, tabloidne napade i pokušaje osporavanja ključne institucije za izučavanje crnogorskog jezika i kulture – Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja. Prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma 2016. će voditi Skupštinu, a ozbiljno osumnjičeni i pod znak pitanja dovedeni, zbog međunarodnih mahinacija, biće premijer treće nacionalističke i proruske vlade u Crnoj Gori. Za to vrijeme, evropske integracije su od 2020. potpuno zaustavljene, a odlazeća, nelegitimna i marionetska vlada Abazovića je ugasila svaku EU perspektivu Crne Gore. Javne finansije su urušene, stepen korupcije veći nego ikada po svim međunarodnim indeksima, partijsko zapošljavanje daleko je prevazišlo slične prakse prethodnog režima. Brojku od skoro 40.000 ugovora pred izbore, partijskih i fiktivnih radnih mjesta ne bi podnijela ni mnogo veća ekonomija. Obrazovni sistem se urušava namjerno i sistematski od osnovnih škola do univerziteta gdje još stoluju mnogi šovinistički i klerikalni kadrovi nekadašnje ministarke. O sunovratu zdravstvenog sistema kome se kičma lomi pod teretom populističkih mjera u ekonomiji, može, nažalost, da svjedoči svaki građanin Crne Gore koji se našao u prilici da se liječi Naposljetku, jasno je da zemlje u regionu razumiju da Vučić spovodi, opet kao karikaturalnu kopiju ruske politike, strategiju ograničenog suvereniteta susjednih država. One mogu postojati samo kao sateliti Beograda, što se dešava Crnoj Gori, čiji suverenitet je privremeno stavljen pod znak pitanja zbog djelatnosti marionetske vlade i slabog predsjednika, koji priznaju Vučićev neupitni autoritet i supremaciju. Dakle, region je u realnoj opasnosti od velikosrpskog ekspanzionizma, zbog čega je potreban koordinirani odgovor koji uporno izostaje. Tako će biti sve dok u samoj Srbiji ne otpočnu procesi njene suštinske demokratizacije. Neka buduća demokratska Srbija biće prijatelj i Crnoj Gori i svima u regionu. A ova ekspanzivna, nacionalšovinistička i autokratska Vučićeva Srbija predstavlja egzistencijalnu opasnost za čitav region. Zbog toga bi jasniji koordinirani odgovor regiona bio od velike koristi. Ali albanski premijer Rama zbog vlastitih koruptivnih interesa, ali i neki drugi lideri u regionu, motivisani ličnim interesima, blokiraju pokušaje da se prijeko potrebna demokratizacija Srbije stavi u neophodni regionalni kontekst, kao i tokom 1990-ih godina. U Srbiji procesi suštinske demokratizacije nijesu ni na vidiku, već se podiže spomenik Draži Mihailoviću, imena ulica se daju po četnicima, odlazi li antifašizam iz Srbije? BEŠLIN: Srbija se odavno odrekla vlastitog antifašizma i najboljih djelova svoje istorije. Od kraja 1980-ih, kada se počelo aktivno raditi na razaranju Jugoslavije, koja je bila zasnovana na antifašističkom vrednosnom konsenzusu, u Srbiji je prevladala nacionalistička ideologija. Njen ekspanzionistički i velikodržavni program je bio nezamisliv bez reafirmacije četničke ideologije i njihovih narativa. Od tada traje i politička i društvena i istoriografska, a posljednjih godina i pravosudna normalizacija, rehabilitacija i glorifikacija četništva u Srbiji. Autoritarna i nacionalistička Srbija, uostalom, i nema puno boljih istorijskih uzora. Antifašizam je u Srbiji i Jugoslaviji nastao i pobijedio pod okriljem internacionalne i antifašističke ljevice i današnjoj velikodržavnoj desnici u Srbiji to je potpuno neprihvatljivo. Zbog toga su Dražu Mihailovića i četništvo prigrlili kao svoje uzore, apstrahujući stvarnu i realnu, naučno verifikovanu sliku prošlosti. I umjesto nje, ponudili su istorijske laži, naivne falsifikate i klasične primjere istorijskog revizionizma nošenog ideološkim i političkim motivima. Iz realne i provjerljive slike istorije izbačene su činjenice o tome da su četnici odgovorni za neke od najsurovijih zločina na jugoslovenskom prostoru; da su njihovi zločini nad muslimanskim stanovništvom imali sve razmjere genocida, o čemu postoji mnoštvo naučnih studija i monografija; da su četnički zločini nad seljačkim srpskim stanovništvom u okupiranoj Srbiji imali posebne oznake surovosti; da je četnička kolaboracija, tj. izdaja zemlje i saradnja sa okupatorima bila nepobitna i dokazana itd. Naposljetku, zaboravlja se da je tzv. nacionalno pomirenje, ali na antifašističkim osnovama izveo sam kralj Petar II Karađorđević kada je u svom govoru od 12. septembra 1944. pozvao sve istinske borce protiv fašizma da stanu u redove jedine stvarne snage u otporu fašizmu – a to je bila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, pod Titovom komandom. Misleći na četnike, kralj Petar II je rekao i da ,,svi oni koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda“ i koji se ne bi odazvali njegovom pozivu, moraju ponijeti ,,izdajnički žig“ i pred narodom i pred istorijom. Činjenica je da je srpski nacionalizam kao ideologija u posljednjoj deceniji vučićizma eskalirao, da se u velikoj meri fašizovao i da je danas u Srbiji na vlasti svojevrsna ultradesnica, odnosno da je naprednjački režim potrošio sve ideje o Evropi, o reformama i druge narative koje je na početku svoje vladavine proklamovao i da se vratio svojoj radikalskoj suštini. To znači da ponovo aktivno radi na širenju mržnje, nacišovinističke netrpeljivosti i prirodno je da se vraća totalnoj rehabilitaciji četništva. Otuda je moguće danas i da se otvara kvazimuzej Draži Mihailoviću, da je otpor tome u društvu vrlo slab i da se Srbija gotovo u potpunoosti odrekla svoga antifašizma, jer je njen nacionalizam, kao i ostali nacionalizmi u Jugoslaviji, Drugi svjetski rat završio u potpunoj kolaboraciji sa fašizmom. Nedavni teroristički napad u Banjskoj je bio alarm za zapadne partnere, ali pravo pitanje je da li će dokaz da je oružje nađeno u manastiru proizvedeno u Srbiji promijeniti iz korijena popustljivu politiku Zapada prema Srbiji? BEŠLIN: Terorističkim napadom u Banjskoj, koji se odigrao uz nepodijeljenu podršku i javnu, medijsku i logističku, najviših institucija režima u Srbiji i njegovih službi, pređene su sve crvene linije. Inače, te službe, kao što dobro znate i vi u CG, služe za destabilizaciju susjeda Srbije u regionu i za progon političkih neistomišljenika, a kako smo vidjeli u javnom izvještaju američkog Ministarstva finansija i za šverc narkotika. Te službe su označene i njihovi nekadašnji čelnici u Hagu osuđeni za ratne zločine, a sadašnje službe kao i sam režim Aleksandra Vučića, djeluju kao potpuni kontinuitet sa onima iz 1990-ih godina. Zbog toga i ne čudi da srbijanske službe bezbjednosti djeluju kao predstraža i čuvar ruskih destruktivnih interesa na Zapadnom Balkanu. Da se vratim na terorizam Radoičićeve grupe na Kosovu… Takvim udarom je očit neuspjeh doživjela politika bezgranične podrške i povjerenja u Vučića koju su formulisali i reprezentovali američki ambasador Hil i izaslanik Eskobar. Materijalni dokazi, snimci i sva ostala argumentacija koju smo vidjeli svjedoče o opasnim namjerama onih koji su čitavu akciju pripremili, osmislili, naoružali ljude… Uzor je očito bila ruska teroristička akcija kojom je izvršena okupacija Krima od strane ,,malih zelenih“, obučenih vojnika bez obilježja. Uz to, ne smijemo zaboraviti da je čitava akcija bila praćena višemjesečnim medijskim i propagandnim pripremama koje su Vučićeve službe bezbjednosti i partija širili po Srbiji pod sloganom o navodnom skorom povratku vojske na Kosovo. Paralelno sa tim je išlo i pregrupisavanje vojske ka jugu. Dakle, pripreme su bile ozbiljne i višestruke. Ali uz pogibiju ljudi, akcija je spektakularno krahirala jer su kosovske institucije djelovale vrlo spremno i jasno je da su imale dobre obavještajne podatke koji su vjerovatno dobijeni od nekih zapadnoevropskih vlada. Ovdje je važno da naglasimo i da se Vučićeva državna Crkva Srbije još jednom pokazala kao važna logistička baza i zaštitnik nelegalnih, nasilnih i terorističkih akata. Pred licem i kamerama cijelog svijeta, naoružani teroristi su našli sklonište i sigurnu kuću pod zidinama manastira. Uostalom, za vas u CG, ništa novo kada je riječ o djelatnosti te crkve. I da se vratim na početak Vašeg pitanja, u kojoj će mjeri teroristički akt uticati na promjenu odnosa Zapada prema Vučiću, teško je reći. Sankcije se sve češće pominju kao kazna. Svu diplomatsku prednost koju je Vučić imao u odnosu na Kurtija, preko noći je ovom akcijom izgubio. Poslije svega je bila farsa sa privođenjem i puštanjem Radoičića. Sve skupa jedan loše režiran igrokaz čije su žrtve, nažalost, stvarne i realne. Realne će biti i posljedice za glavnog režisera u Beogradu. Vjerovatno bi do sada bilo već ozbiljnijih konsekvenci da se nije desila eskalacija nasilja na Bliskom istoku poslije užasnog terorističkog napada Hamasa na civile u Izraelu. Jedan mali balkanski terorizam je pao u senku mnogo većeg bliskoistočnog. Ipak, Evropski parlament je 19. oktobra usvojio oštru Rezoluciju o osudi ,,terorističkog napada“, kako su ga nazvali i zatražene su sankcije za Srbiju. Ipak, ono što znam jeste da evropski sistem vrijednosti u Srbiji i regionu, koji je pod udarom agresivnog nacionalizma koji izvozi terorizam, neće braniti i odbraniti niko drugi do mi – građani. Za nas u Srbiji, ključno je da sačuvamo posljednje ostatke društvenih sloboda, koje moramo braniti i odbraniti. Tu nikakvi spoljni faktori ne mogu puno pomoći, ali je važno da ne odmažu podrškom nedemokratskom režimu. Putin se trudi da rasplamsa i odmrzne svaki ,,zamrznuti konflikt“ Rat u Izraelu je novi svjetski izazov koji skreće pažnju međunarodne zajednice sa rata u Ukrajini. Mnogi analitičari tvrde da su i prsti Moskve bili umiješani u Hamasov napad. Gledajući širu sliku, pa i dešavanja na Kosovu, da li mislite da plan Kremlja da oživljava zamrznute sukobe i te kako daje rezultate? BEŠLIN: Poslije sukoba oko Nagorno Karabaha, eskalirao je novi izraelsko-palestinski sukob. Putinov zločinački režim u Moskvi je nesumnjivo korisnik eskalacije nasilja na Bliskom istoku, ali teško da se može reći da taj režim koji je ponižen, u velikoj meri poražen i pretvoren u zastupnika kineskog ekspanzionizma, može da povlači velike globalne poteze. Ne treba Rusiji davati na značaju koji objektivno više ne može da ima. Ona uporno teži otvaranju drugog fronta bilo gdje u svijetu kako bi se fokus Evrope i zapadne zajednice pomjerio sa agresije na Ukrajinu i Hamasov terorizam je poslužio Putinu, ali teško da je nešto više od toga. Sukob na Bliskom istoku je decenijski i ima svoju lokalnu dinamiku. Hamas je očito imao namjeru da izvjesnu pacifikaciju koja je nastala između Izraela i dijela arapskih zemalja zaustavi. Izveli su varvarski teroristički akt, pobivši nedužne mlade ljude, da bi svijet sada svjedočio o zločinačkoj odmazdi Izraela, gdje je u državnom teroru Netanjahuovog režima, samo tokom jednog dana, prema podacima UN, stradalo preko 700 palestinske djece. Pred očima cijelog svijeta se odvija jedna zapanjujuća spirala nasilja. Bajdenova administracija je propustila priliku da pokaže širinu i objektivnost i nepodijeljeno se stavila na jednu sukobljenu stranu, koja je napadnuta, ali koja u odgovoru na zločin čini, takođe, zapanjujuće ratne zločine prema civilima. I za to vrijeme, Putin se trudi da rasplamsa i odmrzne svaki ,,zamrznuti konflikt“ kako bi se pažnja odvratila od njegove agresije i satiranja civila u Ukrajini, od strašnog kidnapovanja i otimanja ukrajinske djece kako bi se ona vaspitavala i podizala kao identitetski Rusi, dakle, jedan nesumnjivo fašistički inženjering. Dok Kina pažljivo posmatra i procjenjuje akte i reakciju Bajdenove administracije i koriguje svoje planove za veliki sukob oko Tajvana za koji se sprema. Tu proxija neće biti, ako bi do takvog sukoba došlo, bio bi to globalni rat do sada neviđenih razmjera. Ipak, to što i Kina i Rusija, kao sve više satelit Pekinga, djeluju kroz destrukciju, govori da nemaju snagu da grade novi poredak, već se iscrpljuju inferiornom ulogom rušitelja postojećih međunarodnih odnosa i sijanjem sveopšte nesigurnosti u svijetu. Autokratski, otpadnički režimi, poput onih u Budimpešti, Beogradu, Banjaluci, a sve više i marionetski u Podgorici, samo su sitni čipovi u toj globalnoj igri odmjeravanja snaga.
Posjeta : 39