2
Poetski kutak
Ofelijine suze - 14.

Tanak sloj deli

Ljubav od mržnje.

Glasovi ā€“

o p o m e n a,

zadaje udarce i bol,

oseƦaj izbaĆØenosti

iz neuobiĆØajene ravnoteže



i

ne uzbuĆ°uje me niÅ”ta viÅ”e ā€“

da bih pojaĆØala

prekomernu osetljivost

i shvatila da je ljubav

stanje u kojem ĆØovek

ponajĆØeÅ”Ć¦e vidi stvari

::_takvim kakve nisu.
Žudim da mine sve to...

Prava nezahvalnica ā€“

ja sam,

ove žene su na mojoj strani,

tu su zbog mene.

Doživljavam naklonost,

uzviÅ”enu ĆØast,

dopada im se sve Ŕto radim.

Ali oseƦam

i nadmoƦ,

kao da im ne pripadam.

SmiÅ”ljam Å”ale na svoj raĆØun

I onda bežim,

bežim negde dalje.

One izgledaju sasvim u redu

kaoda sam upravo

ustala iz nrtvih

i jurim za njima.

Moram menjati boju tkanine,

ili nije to ni bitno.

RazliĆØitosti se privlaĆØe.

Sasvim je svejedno

kao da je bežati

samo za žive,

a sve ostalo pripada mrtvim...

Prestala sam da rastem,

ĆØujem prijatne zvuke,

viÅ”e ne koraĆØam,

lebdim u vazduhu,

krilima ptice...

Kuda bih jurila?

Kome?!

ƈemu?!

Lagano Ʀu

ka novom izazovu,

duhovnom traganju,

slobodi.





Edita I. DautoviƦ

Posjeta : 1904