Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Eksluzivno - objavljujemo roman mlade knjiĹľevnice Magdalene VasoviĂ¦
"Zatvorenih oĂ¨iju" - 4. poglavlje!
Opet se pisac naĹˇao u strahu zbog onog starca.Zamislite svemoĂ¦no stvorenje pliva u strahu,davi se u brizi,ne moĹľe da prepozna da li je to on.Da li je on taj starac?Nikako da sazna.UĹľasan dogaĂ°aj.I to muĂ¨i onog koji piĹˇe,koji vidi, koji zna sve,ili moĹľda ne baĹˇ sve. Lidija je odluĂ¨ila da provede nekoliko dana na selu kod svojih roditelja.Ilija je morao da radi zato je planirao da doĂ°e posle nje,kada bude slobodan.Nije joj se to svidjelo.Krenula je kasno,oko devet sati noĂ¦nim vozom.A na Ĺľeljeznici je srela starca. -Dobro veĂ¨e,ponovo se srijeĂ¦emo. Starac je Ă¦utao i na kraju rekao: -Stvarno ne vidite onog Ă¨ovjeka tamo? -Ne,ne vidim nikog.A zaĹˇto me to pitate? -NiĹˇta,zaboravite. Pisac je imao osjeĂ¦aj da Ă¦e totalno izgubiti svaku nit sa priĂ¨om,jer nije mogao razumjeti Ĺˇta se deĹˇava.Da li je to on? Starac i djevojka su bili u istom kupeu,sami,uĹľivali su u razgovoru.NajĂ¨udnije je bilo to Ĺˇto je on podrĹľavao njen nepostojeĂ¦i svijet.On ju je nagovarao da se nikad ne udalji od njega.I djevojka ga je poĂ¨ela voljeti na neki specifiĂ¨an naĂ¨in,jer je on bio jedini koji je volio sve Ĺˇto i ona. -Ĺ˝elim da nastavim da Vas gledam,reĂ¨e djevojka. Starac se osmjehnuo i obeĂ¦ao joj da Ă¦e biti sa njom od sada po do vjeĂ¨nosti. Pisac je gubio razum.Kada je Ă¨ovjek otiĹˇao do toaleta,na putu je sreo pisca. -Ko si ti? -Ti. Tako je Lidija uĹľivala u prisustvu svoje srodne duĹˇe,shvatila je da joj Ilija i nije bio toliko sliĂ¨an,zapravo uopĹˇte joj nije bio sliĂ¨an.OduĹˇevljena je ovim Ă¨ovjekom koji savrĹˇeno razumije nju,valjda i on sam Ĺľivi kao ona.Impresivno.PriĂ¨ali su dugo,o njoj,njenoj vezi,njenom glupom Ĺľivotu.Tokom cijele priĂ¨e je naglaĹˇavala da Ă¦e nastaviti prilagoĂ°avanje zbog Ilije,a voljela bi kada poĹľeli da pobjegne od svega toga bude sa starcem.To je Ĺľelio i on.Svakako je mislio na nju,Ĺˇta je to dobro a Ĺˇta loĹˇe.Kada je izaĹˇla iz voza,negdje pred zoru,starac je nastavio put.Gdje?IĹˇla je ulicom sva nasmijana,sreĂ¦na zbog ovoga Ĺˇto joj se desilo.Sada je imala sve Ĺˇto bi joj trebalo za normalan Ĺľivot,preko dana prilagoĂ°avanje,a tokom noĂ¦i njen svijet.Odjednom je stala,okrenula glavu prema nebu i rekla: -Hvala ti! IĹˇla je putiĂ¦em koji je vodio ka njenoj kuĂ¦i na brdu.Negdje bi stala da se odmori,jer je to bio dug put,ali nekako mio i isuviĹˇe poznat djevojci.Tu je provela djetinjstvo,uĂ¨ila u seoskoj Ĺˇkoli,nekoliko puta je bila ujedena od strane neke domaĂ¦e Ĺľivotinje.Jednom je imala i susret sa zmijom.Iako je zamalo umrla zbog tog ujeda,nikada neĂ¦e zaboraviti koliko se dobro osjeĂ¦ala kada ju je dotakla.Jako voli tu Ĺľivotinju.I sada dok se odmarala sjetila se tog dogaĂ°aja.Ona tako hrani svoju duĹˇu milim sjeĂ¦anjem.To je ono Ĺˇto pamti iz djetinstva,Ĺˇto je dovodi u selo,naravno posle roditelja.Zmija.BoĹľanstveno stvorenje,opasno,neprimijetno,prelijepo. IĹˇla je u Ĺˇkolu,bio je to kraj maja.Nosila je Ĺˇkolsku opremu,dakle suknju i koĹˇulju,a na leĂ°ima ranac sa knjigama.Nikada nije gledala kuda hoda kao svi drugi,jer se kao Ĺˇto je veĂ¦ reĂ¨eno nije bojala zmija.Tog dana ju je i ujela za nogu,a Lidija se brzo sagla,ne samo od bola veĂ¦ i da bi je dotakla.I uspjela je,osjetila je ljigavo tijelo Ĺľivotinje.SreĂ¦om tu je naiĹˇla i uĂ¨iteljica koja se takoĂ°e bila uputila ka Ĺˇkoli.Prestravljena odvela je djevojĂ¨icu seoskom ljekaru.Spasili su je.Dok je leĹľala u krevetu sjeĂ¦ala se susreta sa njenom milom zmijom,a tokom spavanja sanjala bi taj dogaĂ°aj.I tako je provela cijelo djetinjstvo,tragajuĂ¦i za zmijama.Dakle,dok se odmarala na jednom velikom kamenu sjeĂ¦ala se tog predivnog dogaĂ°aja.Na kraju tog premotanog filma,krenula je dalje.Sada je mislila Ă¨as na Iliju Ă¨as na starca,i sve tako do stare kuĂ¦e na brdu.Pokucala je.Kada ju je ugledala majka na vratima sa koferom potekle su joj suze od sreĂ¦e.Naravno stara priĂ¨a dragih roditelja.Sa ocem se dostojanstveno pozdravila,a tokom ruĂ¨ka ispriĂ¨ala im je za Iliju i prilagoĂ°avanje.Pred njima se nije morala pretvarati,oni su znali za taj svijet,njen i Ilijin.Divno se osjeĂ¦ala Lidija tamo,konaĂ¨no kuĂ¦i. Nakon dva dana,Ilija je krenuo ka selu,takoĂ°e noĂ¦u,ali on je uzeo taksi.Vozila je Ĺľena.Pogodili su se za cijenu,a Ă¨udno je bilo to Ĺˇto je ona traĹľila vrlo malo novca za tako dug put.Pisac je odmah neĹˇto posumnjao.Ona je imala oko 45 godina,i nije izgledala loĹˇe.Lijepa starija Ĺľena,ali opet nekako sumnjiva,Ă¨udna.To Ilija nije primjetio.Dakle momak je sjedio ispred,pored Ĺľene,a pisac pozadi.PriĂ¨ali su o nekim glupim stvarima,Ă¨ime se bave,kako Ĺľive,kakvo je loĹˇe vrijeme doĹˇlo. -Vidite li ovog Ă¨ovjeka pozadi kako sjedi?,iznenadno upita Ĺľena. Momak se brzo okrenuo i naravno nije vidio nikog.Pisac je drhtao,ponovo nije mogao vjerovati.Gledao je pravo u oĂ¨i junaku svoje priĂ¨e.Ali se nije uplaĹˇio,ovoga puta je odmah svatio da je ovo naĂ¨in pribliĹľavanja drugom glavnom liku.Ilija je Ă¨udno pogledao u Ĺľenu i rekao: -Ne,a koga bi to trebalo da vidim.Da li ste dobro? Kada je to Ă¨ula,rekla je da se Ĺˇalila i momak ponovo nije niĹˇta posumnjao.Nastavili su razgovor.On joj je priĂ¨ao o svojoj vezi sa Lidijom i o dva svijeta u kojima Ĺľive.Objasnio je nepoznatoj gospoĂ°i ili gospoĂ°ici zaĹˇto je volio stvarnost a zaĹˇto se pretvarao pred partnerkom.Ĺ˝ena ga je u potpunosti shvatila i on se oduĹˇevio njome.VozeĂ¦i,vidjeli su pored sporednog puta jedan restoran koji je bio otvoren.Prije bi se moglo reĂ¦i da je to neka gostionica ili moĹľda najbolje kafana.Sjeli su za sto pored prozora i uĹľivali u razgovoru.Uzeli su da popiju po dĹľin.Slavlje se odmaklo kontroli i popili su previĹˇe.Kada su sjeli u auto,nisu se osjeĂ¦ali dobro.Kao mrtvi pali su u san.SreĂ¦om,poĹˇto je to jako udaljeno od glavne ulice,niko ih nije dirao.SmijeĹˇan prizor. Posle deset sati tvrdog spavanja probudili su se i nisu se osjeĂ¦ali dobro.Ilija je otiĹˇao ponovo u kafanu i zatraĹľio da ode u toalet,dok je nepoznata gospoĂ°ica(ipak je bila gospoĂ°ica)zatraĹľila Ă¨aĹˇu kisele vode,ne bi li joj to malo pomoglo.Kada su ponovo,onako mamurni i bolesni od pijanstva nastavili put,nisu mogli prestati da komentariĹˇu prethodnu noĂ¦.Smijali su se.Lidija je umirala od brige i neke Ă¨udne ljubomore.Nije znala Ĺˇta se deĹˇava sa Ilijom,kasnio je Ă¨itavih deset ili dvanaest sati.Kada je stigao,Ĺľena mu nije naplatila putovanje samo mu je poĹľeljela prijatan boravak na selu. Pogledao je onaj dugaĂ¨ak put koji vodi ka brdu,najeĹľio se.TrĂ¨ao je,jer je znao da kasni jako dugo,ali reĂ¦i Ă¦e da se pokvario voz ili tako neĹˇto. -Gdje si do sada? -Voz se pokvario. -A pored toga,kako si putovao? -Dobro. Kraj razgovora.PoĂ¨eli su da se ljube i na kraju tog procesa ona ga je uvela u kuĂ¦u.Opet na snagu stupaju pozdravi,poljupci,dugi zamorni razgvori.A tokom svih tih razgovora ni ona ni on ne pominju nove prijatelje.Njih su Ă¨uvali za sebe.Boravak na selu im je dobro doĹˇao.UĹľivali su u prirodi,zdravom i Ă¨istom vazduhu.A Ĺˇto je bilo najbitnije Ĺľivjeli su u svojoj praĹˇini maĹˇte.Gutali su je,kaĹˇljali od nje ipak je uzimali.Disali su u svom svijetu.Ni on se nije opirao,sada im je to bilo dopuĹˇteno.Nisu morali da imaju bilo kakav dodir sa ljudima,osim kratak sa njenim roditeljima.Tako su krojili svoju sadaĹˇnjost. Nakon deset dana vratili su se kuĂ¦i.Ona je bila jako vedra i vesela,a on pomalo izmoren od tolike udaljenosti od ljudi,od duĹˇa.Pisac je bio zadovoljan i osloboĂ°en straha,Ă¨ak Ĺˇta viĹˇe davio se u sreĂ¦i jer je nesvjesno naĹˇao naĂ¨in kako bi se pribliĹľio svojim junacima. U povratku sreo je starca na klupi i onu Ĺľenu u taksiju.Nije im se obratio,jer ipak je to bio on,samo preruĹˇen.
Magdalena VasoviĂ¦ Posjeta : 1865