Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Eksluzivno objavljujemo roman mlade knjiĹľevnice Magdalene VasoviĂ¦
"Zatvorenih oĂ¨iju" - 2. poglavlje!
SavrĹˇenstvo ne postoji kada se ono posmatra u realnom svijetu.Ono se raĂ°a i raste,hrani i umire samo u naĹˇim posebnim svjetovima,a svaki Ă¨ovjek za sebe gradi jedan takav.Niko,pa ni ovaj vaĹˇ pisac nije uspio da odoli savrĹˇenstvu maĹˇte.Ono Ĺˇto takvo savrĹˇenstvo pruĹľa ne postoji nigdje bez u domenima maĹˇte,a svi znamo da ona posjeduje drĹľavu koja nema granica,niti se dijeli na provincije. Kada znate da moĹľete kada god poĹľelite da postanete vladar takve drĹľave, sve ostalo postaje niĹˇtavno i plitko u odnosu na tu moĂ¦.Strpljenje je uvijek najbolji saveznik i ono pomaĹľe pogotovo piscu da izdrĹľi u svojoj namjeri.Zato je dugo uĂ¨io Ĺˇkolu odrĹľavanja strpljenja i uspio je da nauĂ¨i kako da mu to postane najbolja vrlina.Ăekao je da njih dvoje ponovo vidi ali da to oni ne primjete,naravno kao i do sada.I sve se deĹˇava polako,strpljivo stoji i udiĹˇe vazduh njihovog prebivaliĹˇta.OsjeĂ¦aj je divan,iako je moĹľda teĹˇko povjerovati u to. Samo je ona znala kako da se pribliĹľi srcu svog partnera,ali na naĂ¨in da upravlja njime.Ona bi polako traĹľila osjetljivo mjesto,zatim bi pustila da se njena osjeĂ¦anja razgranaju.I kada u tome uspije polako bi obavijala njegovo srce pipcima pa onda ulazila u njega ubrizgavajuĂ¦i neku komandu.Sve to na isti naĂ¨in kao kada virus ulazi u Ă¦eliju.Postupak nije bolan ali svakako su posljedice ogromne.I tada on izvrĹˇava sve ono Ĺˇto njegova draga poĹľeli.Nije to radila sa namjerom da ga uniĹˇti ili moĹľda posjeduje,veĂ¦ jednostavno Ĺľeli da on bude prisutan u svakoj njenoj pomisli.Jer sve Ĺˇto ona ubrizga u njegovo srce,to su zapravo njene misli i osjeĂ¦anja,na taj naĂ¨in postaju jedno.NeĂ¦ete se zaĂ¨uditi ako vam otkrijem da on radi istu stvar.I tada dolazi do potpune razmjene i na kraju procesa nastaje samo jedna zajedniĂ¨ka misao.Ovako nikada ne dolazi do svaĂ°e ili bilo kakvog sukoba.Veoma uspjeĹˇni potezi ovih mladih ljudi.Ipak... U tom stvarnom svjetu on se snaĹˇao sasvim dobro.Prije svega,bio je to obiĂ¨an momak,koji je volio ljude ali volio je i nju.MoĹľda se baĹˇ zbog toga prilagoĂ°avao njenim odlukama.Taj njihov prvi Ĺľivot svakako da nije bio savrĹˇen.Ona je bila ta koja se teĹˇko prilagoĂ°avala i zato se trudila da barem nekako postane dio onoga gdje je pripadao njen partner.Sav taj uloĹľeni trud ostvario je Ă¨udne i neoĂ¨ekivane rezultate. Drugarice su joj bile Ĺˇtake postavljene da ona ide na njima ne bi li tako uspjela u svom cilju.UĹľasavala se od same pomisli da mora otiĂ¦i na Ĺľurku ili veĂ¨eru ili neĹˇto sliĂ¨no.Ipak radila je to,zapravo radila je sve stvari da bi ostvarila dobre rezultate vezane za prilagoĂ°avanje.Na Ĺľurkama je obiĂ¨no pila alkohol da se ne bi odvajala od drugih,to je bio dio sistema rada i zabavljanja starije omladine.Nikada nije bila ljubitelj piĂ¦a,pa je zato uvijek bila prva koja je napuĹˇtala Ĺľurku zbog glavobolje ili umora.Nervoza.Nju je sve nerviralo,poĂ¨ev od samog tog glupog prilagoĂ°avanja,i dalje je smatrala da to nije bilo neophodno.U sebi je stalno ponavljala svoju veleĂ¨anstvenu reĂ¨enicu:Mi smo samo mi.Tako bi ponekad na putu od diskoteke do kuĂ¦e,raspravljala sa sobom o svemu tome:Â»Da,ta reĂ¨enica je na mjestu,sasvim sam u pravu.Ah,sve je ovo tako glupo i banalno,providno.Ja sam luda i treba mi terapija.Ili ne,treba mi kratka smrt i novo roĂ°enje.Â» Sve Ĺˇto bi djevojka izgovorila u razgovoru sa samom sobom i nije baĹˇ zapamĂ¦eno. Jedne takve veĂ¨eri dok ju je ovaj pisac pratio i pokuĹˇavao da Ă¨itko zapiĹˇe sve Ĺˇto ona kaĹľe,jedan starac zaustavio je djevojku tapkajuĂ¦i Ĺˇtapom o asfalt. -Dobro veĂ¨e,reĂ¨e starac. -Dobro veĂ¨e,izgovori djevojka uplaĹˇeno. Starac je gledao pravo u oĂ¨i ovog pisca,koji je stajao na deset koraka iza junakinje. -Okrenite se,reĂ¨e djevojci. Ona se okrenu i pogleda u pravcu gdje je stajao pisac.Gledala je u zatvorenu banku i u staro drvo.SreĂ¦om tog Ă¨ovjeka nije mogla vidjeti,ali starac jeste.Kakvo zaprepaĹˇĂ¦enje. -Vidite li ovog Ă¨ovjeka? Zapita starac. -Ne,ne vidim nikog. Osmjehnuo se i otiĹˇao.Kako je mogao vidjeti pisca,kada to niko nije uspio?Ko je on?MoĹľda i sam piĹˇe neĹˇto.Ali u tom sluĂ¨aju on je u prednosti,vidljiv je a i pisca je spazio.Kakav je to Ă¨ovjek?Je li to zapravo sam pisac,preruĹˇen u nekog drugog?Nesvjesno Ĺľeli da priĂ°e junacima pa sam sebe ne prepoznaje.Ko je to? Pisac stoji u strahu,i on ga uzima na taj naĂ¨in koji rezultira nekim Ă¨udnim stanjem.ViĹˇe ne misli na junake,sada se pita da li poznaje samog sebe.ViĹˇe ne razlikuje stvarnost od maĹˇte,previĹˇe je vezan za priĂ¨u.MoguĂ¦e je da on jedini nije skinuo povez.To je greĹˇka ili moĹľda nije?
Magdalena VasoviĂ¦ Posjeta : 1857