2
PiĆĄe: Dragutin Papović, istoričar i funkcioner DPS
Cilj SPC da - demonstrira trijumf Srbije nad Crnom Gorom!

    Pregovori Crne Gore sa SPC o rjeĆĄenju za kapelu Karađorđevića počeli su 1970. godine kada je postalo izvjesno da će je crnogorska vlast ukloniti i sagraditi NjegoĆĄev mauzolej na Lovćenu. Potpredsjednik crnogorskog IzvrĆĄnog vijeća (Vlade) dr Mijat Ć uković sastao se s patrijarhom Germanom u manastiru Savina 20. jula 1970. godine i ponudio je da se kapela Karađorđevića sačuva i premjesti.

Patrijarh je odgovorio da kapela na drugom mjestu, i pored toga ako bi se ona u građevinskom pogledu maksimalno očuvala, bez NjegoĆĄevih kosti ne moĆŸe biti ono ĆĄto je tada bila. IzvrĆĄno vijeće Crne Gore je Svetom arhijerejskom Sinodu SPC 20. septembra 1971. godine zvanično predloĆŸilo da se kapela izmjesti i da se tom prilikom sačuva do maksimalno mogućeg stepena. SPC je ponuđeno i da nakon otvaranja mauzoleja u njemu moĆŸe obavljati vjerske obrede onako kako je to rađeno u kapeli.
SPC je odbila ove predloge i odlučila se za izgradnju kopije kapele Karađorđevića u Prčanju, zbog toga ĆĄto je u obliĆŸnjoj kući pomorskog kapetana Mata Lukovića NjegoĆĄ napisao testament. To je bio samo povod. SuĆĄtinski razlog je bio pariranje NjegoĆĄevoj bisti koja je, na incijativu don Nika Lukovića, postavljena ispred ulaza u katoličku ĆŸupnu crkvu u Prčanju 1954. godine. Bista je urađena prema odlivku NjegoĆĄeve skulpture Ivana MeĆĄtrovića. To je jedini spomenik pravoslavnom mitropolitu ispred katoličke crkve. Gradnja kopije kapele je počela u decembru 1972. godine. Socijalistička vlast je to odobrila, kao gest dobre volje za uklonjenu kapelu Karađorđevića. Gradnja je zavrĆĄena 1. avgusta 1982. godine kada je osveĆĄtao mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković. Naveo je da je ona „slika one poruĆĄene kapele na Lovćenu“ i da sluĆŸi kao podsjetnik kapele na Lovćenu.
Izgradnjom ove crkve – kopije kapele Karađorđevića crnogorska vlast se nadala da je time okončan spor oko tog pitanja. No, s padom socijalističkog sistema, SPC i njeni sljedbenici su zaključili da je vrijeme da se kapela vrati na Lovćen. U Titogradu je 24. oktobra 1990. godine formiran Pokretački odbor za povratak kapele na Lovćen. Članovi odbora su bili: Komnen Bećirović, Budimir Dubak, Momir Vojvodić, episkop Nikanor Bogunović, protojerej Momčilo Krivokapić, dr Novak Kilibarda, dr Vlado Strugar, dr Jovan Striković, dr Aleksandar DraĆĄković, Miodrag Tripković, Ranko Jovović, Radomir Uljarević, Ratko Vulanović, Jovan Plamenac, Bećir Vuković i Momir Čabarkapa. Odbor je izdao proglas u kojem je naveo da mauzolej na Lovćenu „pritiska srpsku duĆĄu“ i da je „boljĆĄevička vlast razruĆĄila najveću srpsku svetinju“, te da tom „leleku nema kraja“. Odbor je izjavio da je kapela „buktinja srpstva i pravoslavlja“. Proglas ovog Odbora se poklopio s dodjelom NjegoĆĄeve nagrade srpskom knjiĆŸevniku Dobrici Ćosiću. Nagrada mu je uručena 28. oktobra na Cetinju, a Ćosić je novčani dio nagrade poklonio Fondu za povratak kapele na Lovćen.
Protiv ove namjere istupio je akademik Pavle Mijović koji je u nedjeljniku „Monitor“ objasnio da su NjegoĆĄevu kapelu sruĆĄile srpske vlasti kako bi na njenom mjestu 1925. godine podigle kapelu Aleksandra Karađorđevića. Tada je i član PredsjedniĆĄtva SR Crne Gore LjubiĆĄa Stanković istupio protiv ruĆĄenja mauzoleja i vraćanja kapele iz 1925. godine. Naveo je da je tu kapelu podigao kralj Aleksandar i da je ona simbol negiranja crnogorskog nacionalnog identiteta.
Ubrzo je inicijativu za vraćanje kapele na Lovćen preuzeo banatski episkop Amfilohije Radović, koji je imenovan za mitropolita crnogorsko-primorskog u decembru 1990. godine. Amfilohije je u intervjuu „NIN“-u naveo da dolazi na Cetinje da pomogne obnavljanju kapele na Lovćenu. Od tada SPC bezuspjeĆĄno pokuĆĄava da vrati kapelu Karađorđevića na Lovćen i to pod netačnim obrazloĆŸenjem da je to vraćanje NjegoĆĄeve kapele. NjegoĆĄevu kapelu je oĆĄtetila austrougarska artiljerija tokom borbi na Lovćenskom frontu u januaru 1916. godine. Austrougarska je planirala da na susjednom Ć tirovniku sagradi visoki spomenik kao simbol zauzimanja Lovćena i da tako zasjeni kapelu na Jezerskom vrhu. No, to nije realizovano, a oĆĄtećenu NjegoĆĄevu kapelu su nakon austrougarske okupacije planirali da poprave NjeguĆĄi i za to su formirali Odbor. Spriječila ih je srpska vlast, jer je sa SPC planirala gradnju nove kapele. Uzaludno je bilo i miĆĄljenje Građevinske sekcije sa Cetinja 1921. godine da je NjegoĆĄevu kapelu moguće popraviti.
Monarhija Karađorđevića je dovrĆĄila posao austrougarske artiljerije. Bespovratno je sruĆĄila originalnu NjegoĆĄevu kapelu, a potom je, po idejnom rjeĆĄenju ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova, sagradila drugu kapelu 1925. godine. Da se Crnogorci ne dosjete, kapela Karađorđevića je po izgledu bila slična NjegoĆĄevoj. No, da to nije NjegoĆĄeva, već kapela Karađorđevića u koju je premjeĆĄten NjegoĆĄ, potvrdio je kralj Aleksandar koji je 21. septembra 1925. godine na Lovćenu mitropolitu Gavrilu DoĆŸiću rekao: „VisokopreosveĆĄteni, predajem Vam u amanet moju zaduĆŸbinu i kosti slavnog NjegoĆĄa da ih dalje čuvate.“
Kralj Aleksandar je kapelu sagradio u čast rođenja svog sina i prestolonasljednika Petra, a posvetio je Sv. Đorđu, po ugledu na glavnu crkvu i mauzolej Karađorđevića na Oplencu kod Topole. NjegoĆĄeva kapela je bila posvećena Sv. Petru Cetinjskom. U gradnji kapele Karađorđevića na Lovćenu koriĆĄćen je i kamen sa Venčaca pored Topole. Kapela Karađorđevića je uklonjena i na njenom mjestu je sagrađen mauzolej 1974. godine. SuĆĄtina je u tome da se SPC bori za povratak zaduĆŸbine-kapele Karađorđevića, a ne NjegoĆĄeve kapele. Osim toga, SPC nema istorijski ni pravni osnov da se bavi autentičnom NjegoĆĄevom kapelom. NjegoĆĄ je tu kapelu sagradio 1845. godine kao poglavar (vladika) autokefalne Cetinjske mitropolije, odnosno Crnogorske crkve. U to vrijeme SPC nije ni postojala, tako da NjegoĆĄeva kapela nikada nije bila svojina SPC.
Isfrustrirana čvrstim stavom vlasti Crne Gore da spriječi obnovu kapele Karađorđevića na Lovćenu, SPC se odlučila da kopije kapele gradi na drugim mjestima. Do sada je, po tvrdnjama iz SPC, u svijetu sagrađeno preko 20 replika kapele Karađorđevića. Tako je 2004. godine sagrađena kapela na Bjelasici na vrhu Bikovača (1.908 m.n.v.), kako bi fizički nadvisila mauzolej na Jezerskom vrhu (1.657 m.n.v.). Posljednja takva kopija je sagrađena na Velestovu 2023. godine. Strategiju SPC je objasnio mitropolit Joanikije koji je naveo da se „kapela umnoĆŸava dokle se ne vrati na Lovćen.” Planiraju, valjda, da vrhove crnogorskih planina prekriju kopijama kapele Karađorđevića, pa će tako jedna dospjeti i na Lovćen. Nadaju se i u svoje tridesetoavgustovske sluge.
Cilj SPC, koja faktički djeluje kao Crkva Srbije, je da obnovom kapele Karađorđevića na Jezerskom vrhu postigne ono ĆĄto je jednom uspjelo kralju Aleksandru. Hoće na Lovćenu spomenik koji će demonstrirati trijumf Srbije nad Crnom Gorom. Lovćen s NjegoĆĄem je simbol crnogorske slobode, istorije, drĆŸavnosti, kulture i nacionalnosti i zato na Lovćenu nema mjesta za tuđinske spomenike, niti NjegoĆĄ moĆŸe biti pod vlaĆĄću tuđina. To je zadatak nadleĆŸnih drĆŸavnih institucija. NjegoĆĄev mauzolej je kulturno dobro pod zaĆĄtitom drĆŸave. U članu 9 Zakona o zaĆĄtiti kulturnih dobara propisano je da niko nema pravo da vrĆĄi bilo koju radnju kojom se moĆŸe prouzrokovati ĆĄteta na kulturnom dobru, i da niko nema pravo da oĆĄteti, uniĆĄti ili prisvoji kulturno dobro. Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore (član 253a) svako ko oĆĄteti, uniĆĄti ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
U članu 18 Zakona o nacionalnim parkovima propisano je da se na području nacionalnog parka ne smiju vrĆĄiti djelatnosti koje bi ugrozile kulturne vrijednosti. U posljednjem Prostornom planu posebne namjene Nacionalnog parka “Lovćen“ mauzolej je označen kao kulturno dobro I kategorije čija zona zaĆĄtite ide do podnoĆŸja Jezerskog vrha, tj. do izgrađenih objekata pristupnog platoa (gumna) i vidikovca (restorana). To znači da se na Jezerskom vrhu i u ĆĄiroj zoni mauzoleja niĆĄta ne smije mijenjati.




Posjeta : 140