2
Nekadašnji Predsjednik Crne Gore Fiip Vujanović u emisiji "Argumenti" TV Crne Gore o CPC, SPC, ustoličenju na Cetinju, Belvederu
Upotreba SPC - jako je loša!

- Crnogorska pravoslavna crkva, kao i svaka, imaće one vjernike koji želle da budu njeni vjernici. CPC jasno, snažno i u kontinuitetu zastupa interese Crne Gore. CPC apsolutno je bila autokefalna. Apsolutno, bez ikakve dileme, autokefana je bila vijekovima. Autokefanost je na prostoru pravoslavlja je imala uz visoko uvažavanje. Ona u formalnom smislu nije dobia tomos. Tomos je simbolika prikazivanja i priznavanja autokefalnosti. Ali, Crnogorska crkva je bia autokefana od 16. vijeka. Nikada Mitropoiju crnogorsko-primorsku nijesam zvao SPC u Crnoj Gori. Ne smatram da je MCP SPC u Crnoj Gori. Upotreba tog naziva jako je loša. U avgustu 2005. bilo je saopštenje Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko primorske koje je konstatovalo da mediji zonamjerno nazivaju Mitropoliju crnogorsko-primorsku SPC u Crnoj Gori, da oni nijesu SPC u Crnoj Gori , a da je zla namjera tog naziva da se vjernici Crnogorci odvoje od svoje crkve, Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Samo pet dana nakon samostalnosti Crne Gore, obaviještavaju me da je SPC na to reagovala, da je na redovnom Saboru arhijereja 26. maja donijeta odouka da se iskaže poštovanje prema referendumu, da se prizna Crna Gora od SPC kao samostalna, da se Mitropoitu vrati status Arhiepiskopa Cetinjskog, da mu se vrati status egzarha Pećke patrijaršije, da se formira Episkopski savjet i najvažnije, da se da zvaničan naziv Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sve je poništeno, to tumačim lošim. Za sve prethodno bio je zaslužan Amfilohije - nagasio je nekadašnji, u tri mandata, predsjednik Crne Gore Filiip Vujanović u emisiji "Argumenti" TV Crne Gore.


- Na smjenu vlasti u Crnoj Gori presudno je uticala nepreciznost samo jedne odredbe Zakona o slobodi vjeroispovijesti koja je napravila konfliktnost sa Mitropolijom i sa pravoslavljem i koja je dovela do otpora koji je u finau doveo do smjene vlasti. Sam zakon imao je dobru ambiciju i cilj mu je bio dobar, da ono što je kulturna baština u svim vjerskim objektima treba da na vrlo pažljiv način označeno i kroz ono što su najboja iskustva prava tako da sse zaštiti ta kuturna baština crkava, manastira i vjerskih objekata i fda ih država na čijem se prostoru nalaze, u ovom slučaju Crna Gora na isti UNESCO kuturne baštine može imati kao svoje materijalno dobro. To je bio cilj zakona, da crkve i manastiri izgrađeni do 1918. iz državnih sredstava ili od strane građana, a koje su kulturno bogatstvo Crne Gore i zaštićena kulturna vrijednost budu u nominanom smislu gola svojina države kojoj pripadaju, u ovom slučaju Crne Gore, a da se ni u čemu ne remeti pravo korišćenja tih manastira i crkvi i da ih koriste u jednakoj punoći,, sa jednakom sigurnošću oni titulari koji su ih i do tada koristili. Završnica člana 64, u kome se konstatovalo da su crkve i manastiri izgrađeni do 1918. od države ili građana iz tog vremena, a koje su kulturno dobro, svojina države...i onda ide ta završnica koja je bila dobar motor da se pokrenu litije, koja konstatuje do odluke nadležnog državnog organa koji opredjeljuje raspolaganje, upotrebu i korišćenje. Bilo je mnogo lakše Mitropoliji da iskaže opasnost da će se hramovi oduzeti i promijeniti im namijena, nego državi da dokaže da nema tu namjeru. Da ima namjeru da to samo bude kulturna baština države i da po tom osnovu mi imamo pravo da u Parizu, na listi UNESCO evidentiramo.
Venecijanska komisija bi morala da bude jedan dobar subjekat ocjenjivanja jednog zakona i Venecijanska komisija, sem jednog glasa iz Srbije protiv i jednog iz BiH koji je bio uzdržan, u cjelini je u okviru Savjeta Evrope stalla uz taj zakon. U našoj sredini ne bih se uzdao u bilo koji stav sa strane. Pokazalo se da je taj strah da će se promijeniti nammjena, ili da će se ugroziti upotreba i korišćenje manastira i crkava bila jača od vaše spremnosti da pokažete da je to samo gola svojina nad tim u korist države, da bi crkve bile materijalna dobra kod UNESCO.
- Ne vidim kako se može riješiti status neke crkve sem kanonskim putem. Crnogorska pravoslavna crkva, kao i svaka, imaće one vjernike koji želle da budu njeni vjernici. CPC jasno, snažno i u kontinuitetu zastupa interese Crne Gore. CPC apsolutno je bila autokefalna. Apsolutno, bez ikakve dileme, autokefana je bila vijekovima. Autokefanost je na prostoru pravoslavlja je imala uz visoko uvažavanje. Ona u formalnom smislu nije dobia tomos. Tomos je simbolika prikazivanja i priznavanja autokefalnosti. Ali, Crnogorska crkva je bia autokefana od 16. vijeka. Nikada Mitropoiju crnogorsko primorsku nijesam zvao SPC u Crnoj Gori. Ne smatram da je MCP SPC u Crnoj Gori. Upotreba tog naziva jako je loša. U avgustu 2005. bilo je saopštenje Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko primorske koje je konstatovalo da mediji zonamjerno nazivaju Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC u Crnoj Gori, da oni nijesu SPC u Crnoj Gori , a da je zla namjera tog naziva da se vjernici Crnogorci odvoje od svoje crkve, Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Samo pet dana nakon samostalnosti Crne Gore, obaviještavaju me da je SPC na to reagovala, da je na redovnom Saboru arhijereja 26. maja donijeta odouka da se iskaže poštovanje prema referendumu, da se prizna Crna Gora od SPC kao samostalna, da se Mitropoitu vrati status Arhiepiskopa Cetinjskog, da mu se vrati status egzarha Pećke patrijaršije, da se formira Episkopski savjet i najvažnije, da se da zvaničan naziv Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sve je poništeno, to tumačim lošim. Za sve prethodno bio je zaslužan Amfilohije.
Beveder

U svemu sam dijelio osjećaj Cetinjana. Ceetinjani i ljudi koji su došli da iskažu nezadovojstvo imali su moju punu podršku. Radio sam 15 godina na Cetinju, doživjavao sam ga i doživljavam u istinskom smislu kao svetinju. II da sam bio predsjednik apsolutno bih bio tamo. To je bio pitanje odnosa prema crnogorskoj naciji i vjeri i pitanje odnosa prema poništavanju svih onih vrijednosti ne Mitropoije crnogorsko primorske nego Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Po svom sklopu bio sam i ostao čovjek koji izuzetno poštuje, vrednuje i posvećen je građanskoj Crnoj Gori. Nikada, ni na jednoj dužnosti nijesam rekao da sam Crnogorac. To je moja privatna stvar, ali ako je ugrožena crnogorska nacija kroz jedan tretman. Svi su građani jednaki, ali o ne znači da sa svim građanima dijelite stav koji ne prihvataju, ljudi se razlikuju. Pošao sam na Cetinje i pošao bih ponovo zato što smatram da je crnogorska nacija, crnogorski vjernici na majskom saboru ove goodine poništavanjem statusa Mitropolije od Pravoslavne crkve u Crnoj Gori i vraćanje na Mitropoliju doveden u nivo ostaih mitropolija, kao što je Dabrbosanska i time je poništena sva ona vrijednost Crnogorske autokefalne crkve koja je od 1766., kada je ukinuta Pećka patrijaršija, do 1920. čuvala pravosavlje na ovim prostorima. I Crnogorska autokefalna crkva se na Svetom sinodu decembra 1918. sama odrekla svoje autokefanosti u korist SPC i SPC tada dobija drgi tomos. I sad ta CPC,, koju je jedino dobro označiti Pravosavnom crkvom u Crnoj Gori vraća se na Mitropoiju i dvije eparhije, crnogorski vjernici se ne tretiraju jednako kao srpski vjernici u toj crkvi, koja se ponovo naziva SPC u Crnoj Gori.
- Nijesam bio protiv ustoličenja. Smatrao sam i smatram da je ustoličenje trebao da bude u Cetinjskom manastiru. Ali, trebalo je na jasan način od Patrijarha Portfirija i Mitroplita Joanikija reći da je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori crkva i Crnogoraca i Srba. Prošao sam pored divnih žena sa Cetinja koje su dan i noć sjedjele na putu i rekle mi "samo preko nas mrtvih!". Zar je to biilo vrijedno ustoličenja? Zar je bio vrijedno da se ne ispoštuje Cetinje? I da se ponovo vrati Beveder iz 1937., kada je bio toliko mrtvih, ranjenih i uhapšenih.   




Posjeta : 64