1
Poetski kutak
Belveder

Noć umrla prije svoga kraja.

Sviću oči kroz kamene klance.

Zora blista kao onog maja

kad vijekovne pokidasmo lance.


Vatre plamte da ćeraju zvijeri,

po licima trepere nam luče,

tri su vjere sad u jednoj vjeri

a roj srca kao jedno tuče.


Hiljade nas - đeca jedne majke,

čiji skuti od rumene svile

brane čeda od vražije hajke,

ljubav silnu od zla Hadske sile.


Mi smo budni, sa oružjem strašnim:

voljom vuka što prezire ropstvo,

dušom punom - izvorom izdašnim,

tvrdim štitom - junaštvom i čojstvom.


Krst i Luna skovani u jedno

za odbranu svetoga oltara.

Za stijenje što je zlata vrijedno

bedem niče iz prslih njedara.


Na bedemu vitezovi stoje

kao borje na dlanu slobode,

čisti, svijetli, ničeg se ne boje

osim da se za sramotu rode.


Dok sramota pada sa nebesa

- crn meteor da život ugasi.

Svuda miris truležnoga mesa,

rijeka suza obraze nam kvasi.


Al' ta suza poglede nam čisti

da gledamo jasno put Lovćena,

da vidimo kako nismo isti,

da sva đeca nisu majci vjerna.


A mi ćemo pod crvene skute!

Života nam za njih nije žao!

Pjesma naša uz vrleti ljute:

"BELVEDER NAM TVRDI NIJE PAO!"




Husein Pajević

Posjeta : 476