2
Uz izložbu slika Marice Kuznjecov Boljević u galeriji “Centar”
“Let” – ispovjest umjetnice!

    - Njeno slikarstvo predstavlja ispovjest umjetnice koja preko zatvorenog sistema jezičkih ideograma iskazuje svoje intelektualne nazore, emotivne i perceptivne utiske. Reinkarnacijom predstava "potonulih u skrivenim vijugama podsvjesnog" otvorila je put novoj stvarnosti – primjećuje istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković o izložbi slika „Let“ Marice Kuznjecov Boljević koja je u galeriji “Centar” otvorena od preksinoć.
Integralno prenosimo tekst Zekovićeve iz kataloga koji prati izložbu:


   "Moji snovi su pravi rudnik. Ukratko, ja ih smatram nedokučivim. Ono prošlo, jednom viđeno se tu meša sa odlomcima možda tek juče doživljenog... Ja takođe pripadam čudacima koji veruju da se ne sanja smo u snu, nego gotovo uvek..."
Po akademskoj vokaciji grafički dizajner, Marica Kuznjecov Boljević, pored uspjeha u svom profesionalnom radu, vrijedno kreativno ostvarenje postigla je i u slikarstvu gdje je harmonično i sugestivno povezala specifične vokabulare medija koji su u postmoderni tijesno upućeni jedan na drugi. Sublimirajući iskustva koja se zasnivaju na objektivnim razlikama njihovih namjenskih i esteskih uporišta, na slikarskim radovima smišljeno i diskretno inkorporirala je likovno-estetske karakteristike grafičkog dizajna.
Njeno slikarstvo predstavlja ispovjest umjetnice koja preko zatvorenog sistema jezičkih ideograma iskazuje svoje intelektualne nazore, emotivne i perceptivne utiske. Reinkarnacijom predstava "potonulih u skrivenim vijugama podsvjesnog" otvorila je put novoj stvarnosti. Naime, temporalna dimenzija, kao prolaznost - pasant i trenutni emotivni doživljaji odredili su značenjski karakter likovnog izraza u kojem umjetnica transponujući estetski objektivizam u estetski subjektivizam "asocijativnih" i apstraktnih senzacija, "prepoznatljivo" preoblikuje u autentične vizuelne sadržaje. Memorijske segmente kao sadržaje unutrašnje znakovnosti Marica povezuje u cjeline sastavljene od artikulisanih formi, bojenih polja, slojevitih prostora.
Pojedinačno, slike Marice Kuznjecov Boljević su bez literarne odrednice, dok kao cjelina iniciraju problem leta - the flight čije su energetske vrijednosti formirale osobenosti njenog likovnog izraza, njegove dubinske poruke i plastične vrijednosti. Vizuelno ga sugeriše klinastim, aerodinamičnim formama koje se izdvajaju iz amorfnih masa, slobodnim strelicama koje određuju pravac i kretanje unutar jednog zatvorenog kolorističkog jezgra, i antropomorfnim ili asocijativnim oblicima koji se vertikalno uznose. Ove forme dinamičnih vrijednosti sa primordijalnim elementima - kvadratom i trouglom (oreoli antropomorfnih prikaza), izražavaju metaforičku sadržinu kosmičke sveobuhvatnosti zasnovanu na načelima muškog i ženskog principa. Asocijativni oblici, zapravo, animiraju komunikativne odnose sa hermetizovanim svijetom mentalnih predstava.
Dok kodirani znaci i značenja (ne)ikoničnih oblika pripadaju kompleksnim sferama semantičke profilacije, fenomenološka struktura njenih slika pokazuje tendencije ka autonomnom slikarskom rukopisu.
Osnovni jezički elemenat njenih slika je boja, gusta, slojevita, nekad neprozirna, nekad transparentna. Njome formira jezgra čvrste arhitektonske konstrukcije u kojima ritmovi apstraktnih bojenih površina, koje jasno prelaze jedna u drugu, stvaraju jedinstvene kompozicijske strukture. Na njima se javljaju grafički linearni elementi - mreže i urezi nastali slobodnim, automatizovanim potezima umjetnice, koja preko njih aktivira energetska svojstava plastičnih prizora. Oni ne samo da određuju i ograničavaju formu, već i sami postaju artikulisane forme. Međutim, ni sama kompaktna jezgra haotičnih ili limboidnih obrisa ne miruju, oni se otvaraju prema prostoru, prodiru ili se razlivaju u njemu; unutrašnji pokret razbija ljušturu predmetne spučenosti i pokazuje snažnu intenciju prodora i ekspanzije u prostor. Boja, pored slikovnog odnosa među predmetima, posjeduje snažnu psihološku notu. Na slikama Marice Kuznjecov Boljević preovladavaju osnovne boje žuta-crvena-plava, čije tonske vrijednosti u korelaciji sa bijelom i crnom izražavaju kaleidoskop različitih duhovnih stanja - od radosti i životnosti do beznađa, straha i melanholije. One iniciraju opštu atmosferu slike prožetu osjećajem usamljenosti i izolacijom individue u jednom nesavršenom i nedefinisnom svijetu.
Vremenska i prostorna neodređenost i apersonalnost odredile su odnos umjetnice prema oblikovanju figura i vratili je univezalnoj arhetipskoj i infantilnoj jednostavnosti, znakovnosti i simbolici. Stvarnost je svedena na neprirodne i zagonetne oblike koji prenose dvosmislenu poruku unutrašnih osjećanja umjetnice, a koju sam posmatrač tek treba da otkrije.
Arhetipsko-moderno, mentalno-perceptivno, harmonično-haotično odraz su introvertnih i ekstovertnih stanja umjetnice koja je stvorila vlastiti svjet znakova, ideograma, formi. Njihovom samosvojnom interpretacijom umjetnica je oslobodila skrivena i zagonetna stanja svog duha. U Maricinom slikarstvu možemo naći projekciju lične drame poput one koja se rađa u poljima snova Paula Kleea i Joana Miróa, ali i Cornellea, Karela Apela i drugih umjetnika sklonih slikarskoj avanturi. Marica Kuznjecov Boljević pripada umjetnicima čiji je slikarski identitet izrastao iz imanentnih pikturalnih i sadržinskih vrijednosti apstraktne i "nadrealne" umjetnosti, kao i stava Paula Kleea da "Umjetnost ne reprodukuje vidljivo, ona čini da vidimo" . Poetskim senzibilitetom, snažnom imaginacijom i likovnom kulturom Marica Kuznjecov Boljević svoje slikarsko djelo formirala je na principima dosljednog poštovanja lične stvaralačke mitologije.









Posjeta : 2865