|
|
| |
| 0 | | | Izložba slovenaèkog umjetnika Sama u „Dvorcu Petroviæa“ | | Ortodoksni infantilizam |
 Samo je neobièan umjetnik, misleæi i odgovorni likovni umjetnik kao i vizionar i zatoèenik umjetnosti. On je utemeljivaè, zaèetnik i jedini predstavnik novog pravca u slovenaèkoj likovnoj umjetnosti – ortodoksnog infantilizma – mješavine iskrièave infantilnosti i suptilne otvorenosti za tragikomiènost svakodnevnice.
U ortodoksni infantilizam svrstavamo ona likovna djela èiji je jezik opušten i duhovit, iako ona djeluju na posmatraèa krajnje ozbiljno. S obzirom da ovaj pravac obuhvata samo djela jednog slovenaèkog umjetnika – Sama – vrlo je jednostavno pratiti njegov razvojni put kroz prostor i vrijeme.Nastao je prije približno dvadeset godina,kada je Samo poèeo sramežljivo stvarati u svom ateljeu. Likovno, koloristièki i strukturalno ortodoksni infantilizam predstavlja izrazitu fascinaciju važnim životnim stvarima kao što su roðenje, život, ljubav, pa i smrt. Likovno se izražava brojnim sitnim, iskreno nacrtanim motivima, a – prije svega – karakteristiènim predstavljanjem takoðe vizuelno uzbudljivih ljudskih organa koji se nalaze ispod pupka. Umjetnik shvata pupak kao centar ljudskog biæa ( a u širem smislu i kao centar svijeta). On ga dijeli na dvije jednake polovine koje su èesto suprotstavljene u odreðenim potrebama, željama, zahtijevima i stremljenjima. Pupak, koji je niz godina predstavljao gornju granicu umjetnikovog interesovanja za ljudske organe, u zadnjem se je kreativnom periodu pomjerio na donju granicu. Naime, Samo je motivski proširio svoja likovna promišljanja na gornju polovinu ljudskog tijela, na srce, koje je obièno naslikano jakim bojama, puno i teško, a prije svega nabijeno energijom. Na slikama na kojima je naglašeno srce umjetnik se temeljno drži sadržajno-motivskog pravila da – manje je više. Upravo takva redukcija omoguæava mu simbolièno jaèe akcente na izabranim simbolima.
Ova pregledna izložba nekih od najboljih Samovih radova ima znaèajan naziv „Di Libe“. Ona zaokružuje autorov pogled na život, koji pronicljivo opaža kretanja u savremenom svijetu a u ozbiljnom nazivu izložbe na njemaèkom jeziku još više naglašava usmjerenje umjetnika ka širem, evropskom prostoru. Umjetnik konstatuje da se u tom prostoru gubi osjeæaj za ljepotu, ljubav postaje površna, saosjeæanje se rasplinjuje u pohlepu, sve je puno žurbe, neobuzdanog kretanja po svakodnevnim putevima, a i mašine nas sve više ogranièavaju. Stoga je Samo svoju likovnu osjetljivost izrazio kroz seriju simbola koji se uvijek iznova pojavljuju na njegovim slikama. Ti simboli su ptica, srce, suza, muškarac, žena, flaša, strelica, sunce, bijeli kvadrat, hrišæanski krst, euro i znak pitanja. Oni su katarza njegovog liènog punjenja i pražnjenja na prirodnim materijalima (karton, pluta, otpadni materijal) a prevashodno u drvetu koje on u posebnoj tehnici paljenja, rezanja/urezivanja i gustog bojenja (koristi samo šest ili sedam industrijskih boja) groznièavo naseljava mnoštvom, na prvi pogled, veselih, neobiènih, zabavnih, vragolastih, igrajuæih i spontanih prizora.
Samo izgraðuje svoj neposredan, èist i izrazito živahan ispovedni stil samo na liniji, kao najvažnijem izražajnom elementu. Linija je likovni „bog“, kako sam umjetnik tvrdi. Njegovotretiranje linije je skoro ritualno; naime, on svoje crteže uvijek poèinje crtati na isti naèin: iako piše desnom rukom on crta lijevom rukom, poèinjuæi u gornjem lijevom uglu. Zatim slijedi spontano oslobaðanje njegove kreativnosti na likovnom mediju, gdje se tokovi svjesnog i nesvjesnog prelivaju, kao što to biva u svakodnevnom životu kada se obièno radi o mnoštvu spletova predvidljivih i nepredvidljivih situacija. Tako nastaju slike pune kritièkog odgovora na naš uobièajeni život, na svijet koji se èini da je sve više neprijatan za suptilne osobe. Slike nastale na ovaj naèin sastavljene su od brojnih fragmenata svakodnevnice. S obzirom da lebde u prostoru, bez èvrste potpore, pomjeraju se kroz brojne ( samo na prvi pogled) zabavne motive. Vremenom, ako malo pomnije posmatramo, otkriæemo sadržajnu ozbiljnost i zabrinutost nad saznanjima koje nam umjetnik nudi. U njemu se nakupilo toliko težine koju je onda morao da istisne iz sebe.Ovaj smrtno ozbiljan humor sigurno æe ostati u uspomeni posjetiocima pošto napuste izložbeni prostor. Upravo takav humor se razvijao kroz cjelokupno Samovo stvaralaštvo, a naglašeno se uoblièio u zadnjem periodu, kroz najèešæe korišæen motiv klovna. U njemu bismo mogli potražiti (ali to neæemo èiniti) portretne paralele sa samim autorom.
Eruptivni likovni govor koji je èak nabrekao opisnim izjavama na nekoliko stranih jezika, nadograðuje likovnu izražajnost ovog, tek naizgled jednostavnog i samoniklog likovnog fenomena, neoptereæenog likovnim trendovima. Poseban je užitak snaæi se u motivsko-tematskoj raznolikosti Samovih radova – u tome nam može pomoæi autorovo objašnjenje njegovog najomiljenijeg simbola – ptice: „Slika bez ptice je kao èovjek bez...“
|    Sarival Sosiè Posjeta : 3072 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 