Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Knjiga sedmice - "Ukroćena zloća", Viljem Šekspir
Komedija - "specifične komunikacije"!
„Ljubav i glad vladaju svijetom“ – utvrdili su mnogi. Ali svijet bježi od gladnih, goni zaljubljene. I sve se na kraju svode na mjeru i goli interes – moglo bi se dodati. Malo je neobično da u trećem milenijumu isčitavamo Šekspirovu komediju „Ukroćena zloća“ i konstatujemo da nismo mnogo poodmakli! Šekspir to genijalno prezentuje krajnim konzumentima. Sama komedija je komunikacija. Još ako joj se doda pridjev koji termin pretvara u sintagmu „specifična komunikacija“. Zaključujemo da je komunikacija ipak nešto specifično u cijeloj priči. Svi se i te kako razumiju. Tako da komediju „Ukroćena zloća“ možemo smatrati, vidom komunikacije a ne komunikacijskom finesom. Jer, osjeća se i uviđa govor o razlikama, zvucima i šumovima, glasovima, melodičnosti. I ta komunikacija je osobeno smiješna i komično (tužna), otkriva nam realnu sliku shvatanja elita i njihov mentalni skop, a nadasve komedija je sa „happyand“-om. Tema komedije muška zaljubljenost i moć. Lirizam iskazan u njoj nije ono što čini ovu priču konačnom. Šekspir s pronicljivočću genija ide potupo drugim putem ulazeći u drugu dimenziju. Melodičnost i muzikalnost ovladavaju komedijom i daju prostor i moć lažima i obmanama svjetskih razmera. Petručio, plemić iz Verone da bi zadobio ljubav i ruku Katarine koja se smatra zlom djevojkom sa velikim jezikom, prgavom i čudnom naravi. Plemić priča bajke Katarini, samo da bi postala njegova žena. Iza svega toga stoje skrivene krajnje namjere i to da bi zadovoljio svoje želje i nadmašio izazove i bio smatran najvještijim ženskim ukrotiteljem. PETRUČIO: „Zašto sam došao ako ne zbog toga. Misliš da mi malo buke plaši uši? Zar nisam slušao i lavova rik? Zar nisam slušao more kad, nadošlo Od vetrova, besni kao razjareni, Zapenušeni, znojav divlji vepar? Nisam li čuo velike topove Na bojištu, ili grmljavinu Artilerelije neba, il’ u boju Uzbune, nisak konja, trube zvuk? A vi mi pričate o jeziku žene Čiji prasak nije ni upola jak K’o prasak kestena u seljačkoj vatri. Koješta, plašite dečka strašilima. Tako da Kata postaje čuvena Grizelda koja je uzor strpljivosti. Odana i pokorna žena. Koja je spremna na besprekorno popuštanje svom suprugu. Tu se čak i otkriva Petručievo ponašanje koje postaje identično Katarininom (pre braka). Dok mladi Lućenco, sin starog plemića, na jedan prefinjeniji način prilazi Bjanki, Katarininoj sestri. U ulozi njenog učitelja. LUĆENCO: Da li vam koristi gospođice, ono čemu vas učim? BJANKA: Čemu me učite, učitelju? Prvo recite mi to? LUĆENCO: Učim vas ono što je najvažnije: Veštini ljubavi. Svoju draganu pridobija igrom riječi i tananim popuštanjem i slatkorječivim povlašćenjima. Sve to godi mladoj Bjanki. Strasti i emocije su izražajno lirične, osobene, i lukavo skrivene. Misli se na laži i dosjetke oko jemstva i prosidbe Bjankine ... Kraj komedije čine riječi o ženi, i njenoj pokornosti svom mužu. Sam happy-and komedije je ako se posmatra iz muškog ugla, i ako se uzmu u obzir cjelokuna Šekspirova dela sa tragičnim krajem. Posmatrano sa ženskog aspekta, riječi su suvišne; jer gubi se individualnost i sloboda, čemu teži svako živo biće. I kako sama Kata kaže:“Za dokaz moje pokornosti, ako on hoće, moja ruka će i tako.“ Na šta slijede komentari prisutnih:“Veliku si zloću ukrotio lako.“ „I čudo je da je ukroćena tako.“ Kada bismo čitali komediju bez pauza, neskraćenu i neprekinutu, naišli bi smo na mnogo što-šta što bi nas očaralo, dirnulo i zasmijalo pored same priče.
E. Dautović Posjeta : 2903