1
Knjiga sedmice - "Snovi Meri Džejn" – Željko Jovović
Između korica - preventiva i putokaz!

    „Bio sam u svom paklu, i dalje sam u svom paklu, ne osećam se nadmoćno. To što sam živ... i kenjam o svojim noktima dovoljno je čudo za mene...“ Snovi Meri Džejn, autora Željka Jovovića, roman je za svakoga – „Zdravima će poslužiti kao preventiva, bolesnima i ugroženima kao putokaz u začaranom krugu depresivnih stanja, a njihovim prijateljima i okolini pomoćiće da ih shvate“ – i podrže!

Junakinja ovog brilijantnog romana, ne dužeg od pozorišnog komada, dospjela je u stanje halucinacija iz mnoštva razloga.. Istovremeno, ona je ličnost koja je bila uskraćena za ljubav, osjećaj sigurnosti, tokom odrastanja i sazijrevanja. Rezultat njenog frustriranog stanja - nezadovoljene želje za ljubavlju, djetinstvom i životom –su razni narkotici, u kojima ni ona sama ne zna da li uživa ili neuživa, ali im poklanja svu svoju ljubav i pažnju jer očekuje „haos, pijane – svakodnevne i dosadne: događaje“. Jer kod nje: „...Jedno stanje svijesti leži, drugo sjedi na stolici. Konop se kida, glava se otkotrlja niz brdo. Razumjem prirodu. Ne rasipam energiju... ne vrijedi kada mozak zategne ručnu...“.
Ovo je nesvakidašnje djelo, višežanrovsko o nedostatku ljubavi i borbi psihe mlade djevojke da ne doživi cijepanje, što se sprečava intuitivno, traganjem za objektom zadovoljstva i bježanjem iz stvarnosti, konzumirajući zelenu travu i druge aktivne opojne materije. Iako sebe poredi po iscrpljenosti i mršavosti sa Popajevom Olivom, ona i dalje uživa u svojim dozama opojne biljčice. Nesvjesna je problema koje donose narkotici ...“Iznad mene je užarena lopta. Nemam hrabrosti da je pogledam u oko. Nemam hrabrosti.... osim za brzi hod, brze misli, sporu sreću i brz prestanak bola....“
Kod Džejn sve ovo ipak predstavlja začarani krug „nezadovoljstva“, „prolaznosti“, „traganja“ sa naglašenom patnjom, i izraženim smislom za ironiju, jer nema izlaska osim u halucinacijama kao krajnjem rezultatu. Iako je stanje takvo kakvo jeste – poročno i „loša navika“ - nekada je i deficitarno, pa nailazi na raznorazne krize, bol, patnju....strah. Takođe, Džejn prati i nerazumjevanje i neshvatanja okruženja i odmah slijedi odvajanje, distanciranje kao i različita interesovanja i tone sve više i više u svijet halucinacija. “Oni koji postanu nesvjesni unijete količine medikamenata u organizam, sigurno će jednog dana i fizički i duhovno početi da propadaju.“
Rečenice su izražene, upečatljive i kratke. Džejn je u bjekstvu od stvarnosti. Ima odbojnost prema ljudima i njihovom načinu vrijednovanja stvari. ....“Neću da me imaju kao koverat, kao pismo, kao žilet, kao hemijsku olovku, kao običnu olovku, kao sto, kao papir, kao misao, kao ideju, kao prekor, kao pokriće svečanosti. Ne dozvoljavam da me prate. Da me gledaju nepoznati i grubi pogledi bolesnih, tužnih, srećnih, i onih kojima je svejedno...“
Čitajući poglavlja: Glasovi, Halucinacije, Nokti, Selekt, ..Već stvarno?, Intervju, Strahovi, Dijalog šalterskog službenika i opasne knjige, Epruveta – enterijeri ludila, Etički čvor (freeform721black), Anarhija i Klinika depression – uživamo u snažnim umjetničkim sredstvima kojima se pisac služi i oslikava Džejnina stanja svijesti. Pisac teži individualnom mikrokosmosu i datim stanjima i situacijama glavne junakinje. Roman karakterišu kratki odeljci, ne duži od petnestak rečenica. Prostor i vrijeme haotični su kao i njegova akterka; svugde po malo, jer njene halucinacije i realno - fizičko prisustvo negdje (na određenom mjestu) ne može se precizno razgraničiti i odrediti.Ondje gdje prestaju halucinacije nastavlja realnost i obrnuto.




E. Dautović

Posjeta : 3161