|
|
| |
| 1 | | | Knjiga sedmice - "Snovi Meri Džejn" – Željko Jovoviæ | | Izmeðu korica - preventiva i putokaz! |
 „Bio sam u svom paklu, i dalje sam u svom paklu, ne oseæam se nadmoæno. To što sam živ... i kenjam o svojim noktima dovoljno je èudo za mene...“ Snovi Meri Džejn, autora Željka Jovoviæa, roman je za svakoga – „Zdravima æe poslužiti kao preventiva, bolesnima i ugroženima kao putokaz u zaèaranom krugu depresivnih stanja, a njihovim prijateljima i okolini pomoæiæe da ih shvate“ – i podrže!
Junakinja ovog brilijantnog romana, ne dužeg od pozorišnog komada, dospjela je u stanje halucinacija iz mnoštva razloga.. Istovremeno, ona je liènost koja je bila uskraæena za ljubav, osjeæaj sigurnosti, tokom odrastanja i sazijrevanja. Rezultat njenog frustriranog stanja - nezadovoljene želje za ljubavlju, djetinstvom i životom –su razni narkotici, u kojima ni ona sama ne zna da li uživa ili neuživa, ali im poklanja svu svoju ljubav i pažnju jer oèekuje „haos, pijane – svakodnevne i dosadne: dogaðaje“. Jer kod nje: „...Jedno stanje svijesti leži, drugo sjedi na stolici. Konop se kida, glava se otkotrlja niz brdo. Razumjem prirodu. Ne rasipam energiju... ne vrijedi kada mozak zategne ruènu...“.
Ovo je nesvakidašnje djelo, višežanrovsko o nedostatku ljubavi i borbi psihe mlade djevojke da ne doživi cijepanje, što se spreèava intuitivno, traganjem za objektom zadovoljstva i bježanjem iz stvarnosti, konzumirajuæi zelenu travu i druge aktivne opojne materije. Iako sebe poredi po iscrpljenosti i mršavosti sa Popajevom Olivom, ona i dalje uživa u svojim dozama opojne biljèice. Nesvjesna je problema koje donose narkotici ...“Iznad mene je užarena lopta. Nemam hrabrosti da je pogledam u oko. Nemam hrabrosti.... osim za brzi hod, brze misli, sporu sreæu i brz prestanak bola....“
Kod Džejn sve ovo ipak predstavlja zaèarani krug „nezadovoljstva“, „prolaznosti“, „traganja“ sa naglašenom patnjom, i izraženim smislom za ironiju, jer nema izlaska osim u halucinacijama kao krajnjem rezultatu. Iako je stanje takvo kakvo jeste – poroèno i „loša navika“ - nekada je i deficitarno, pa nailazi na raznorazne krize, bol, patnju....strah. Takoðe, Džejn prati i nerazumjevanje i neshvatanja okruženja i odmah slijedi odvajanje, distanciranje kao i razlièita interesovanja i tone sve više i više u svijet halucinacija. “Oni koji postanu nesvjesni unijete kolièine medikamenata u organizam, sigurno æe jednog dana i fizièki i duhovno poèeti da propadaju.“
Reèenice su izražene, upeèatljive i kratke. Džejn je u bjekstvu od stvarnosti. Ima odbojnost prema ljudima i njihovom naèinu vrijednovanja stvari. ....“Neæu da me imaju kao koverat, kao pismo, kao žilet, kao hemijsku olovku, kao obiènu olovku, kao sto, kao papir, kao misao, kao ideju, kao prekor, kao pokriæe sveèanosti. Ne dozvoljavam da me prate. Da me gledaju nepoznati i grubi pogledi bolesnih, tužnih, sreænih, i onih kojima je svejedno...“
Èitajuæi poglavlja: Glasovi, Halucinacije, Nokti, Selekt, ..Veæ stvarno?, Intervju, Strahovi, Dijalog šalterskog službenika i opasne knjige, Epruveta – enterijeri ludila, Etièki èvor (freeform721black), Anarhija i Klinika depression – uživamo u snažnim umjetnièkim sredstvima kojima se pisac služi i oslikava Džejnina stanja svijesti. Pisac teži individualnom mikrokosmosu i datim stanjima i situacijama glavne junakinje. Roman karakterišu kratki odeljci, ne duži od petnestak reèenica. Prostor i vrijeme haotièni su kao i njegova akterka; svugde po malo, jer njene halucinacije i realno - fizièko prisustvo negdje (na odreðenom mjestu) ne može se precizno razgranièiti i odrediti.Ondje gdje prestaju halucinacije nastavlja realnost i obrnuto.
|
E. Dautoviæ
Posjeta : 3268 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 