Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

0
Knjiga sedmice -„Gospođa Bovari“ - Gistav Flober
"Madam" koja fascinira!
Teško je izdvojiti ono što najviše fascinira u Floberovom romanu „Gospođa Bovari“. Da li sama priča, atmosfera, vrijeme nastajanja, provokativni simbolički smisao u romanu, sam lik Eme Bovari, jedne od heroina svjetske književnosti uopšte ili stilska briljantnost Floberove naracije i deskripcije, odnosno dijalog? U svakom slučaju, „Gospođa Bovari“ jedan je od najboljih primjera piščevog umjetničkog majstorstva. Flober pažljivo odabira detalje u prikazivanju atmosfere života gospođe Bovari. On postiže da u okviru realnog romansijerskog koncepta svaki od detalja stekne naročitu simboličku ulogu. Tako da pisac iz tog koncepta nesmetano gradi složen mehanizam priče o erotskim prestupima i egzistencijalnoj kazni. Emi je sve bilo dopušteno, i ništa nije. Ona je ta koja je presjecala i stopirala svoje (emocije) ljubavni život kada treba, pa opet hrila i hitala u pohode kad ne treba, a sve na uštrb društvenog i finansijskog života kako svog, tako i suprugovog i porodičnog. Njena labilnost, lakoumnost i želja za emotivnom ispunjenošću dovode je do takve psihičke krize da bočica bijelog praha postaje jedini spas. I dok je umirala od otrova koji je šakački gutala jedina simfonija u umu, zamračenom nekom maglom i izmaglicom, bila je beskrajno jadikovanje ojađenog srca, nježno i nejasno, kao poslednji odjek nekog akorda koji se gubi u daljini i usled tog neobičnog smirenja ponovo otkriva nekadašnje strasti svojih prvih mističnih zanosa. Prvi dio romana protiče u znaku upoznavanja Eme i Šarla, njihovog braka i Emine osame. U drugom prikazane su Emine ljubavne veze, odnosno simpatija sa mladim Leonom, a zatim grešna ljubavna avantura sa Rudolfom. Njen pad i propast njene porodice obilježava treći dio. Dok pratimo život glavne junakinje, gospođe Eme Bovari, takođe, možemo da pratimo i sudbine mnoštva drugih interesantnih likova. U romanu su prikazani brak, porodica i život provincijskog ljekara Šarla Bovarija i njegove usamljene žene Eme. Radnja se odvija u francuskoj provinciji u prvoj polovini 19. vijeka i snažno ističe složenu i ubjedljivu sliku tadašnjeg života i mentaliteta. Gistav Flober teži umjetničkoj objektivnosti, razumijevanju likova koje je stvarao, bez obzira na njihove različite karaktere, postupke, temperamente i njihove mentalne sklopove. Ema je živjela zaokupljena svojim strastima. Zbog novca se nije uopšte uznemiravala. Nije razmišljala o suprugu i djetetu, šta može da im se desi zbog njene raskalašnosti.. Generalno posmatrano, to nju nije ni interesovalo jer u Šarlu je vidjela slabića koji je zaljubljen u svoju suprugu do ušiju i ljubav je kod njega ista od prvog do poslednjeg dana. On nije bio čovjek od akcije, rizika, a nju je užasavala osrednjost. I tragala je za ljubavnim gnijezdom negdje drugdje, sa ljubavnicima koji su sušta suprotnost od Šarla. Ema je bila različita od ostalih supruga, i „uzornih majki“. Šarl to nije primjećivao, a bio je takav, da mu ne bi mu smetalo i da jeste. Dok je okolina to znala drugačije da tumači i da širi glasine o Emi – i ono što ona jeste i ono što nije. Po shvatanju okoline, Ema treba da je “uzorna” kao apotekareva žena koja je bila najbolja supruga u Normadiji, krotka, voljela je svoju decu, oca, majku, rođake, plakala je nad tuđom nesrećom.... A niko nije znao da se zapita:“Hoće li taj život večno trajati? Zar se ona iz njega nikad neće izvući?“ Za Leona Ema je bila savršenstvo, dar primljen na kratko, ljubavnica, udata žena, otmena gospa ... „On je sad prvi put uživao u neopisivoj draži ženske otmenosti. On nikad nije imao prilike da se sretne sa toliko ljupkosti u govoru, toliko probirljivosti u odevanju, s tim držanjem usnule golubce. Divio se zanosu njene duše i čipkama njene suknje. Uostalom, zar ona nije jedana otmena gospa i jedna udata žena! jednom reči, prava ljubavnica. Svojim promenljivim raspoloženjima, čas mistična, čas vesela, brbljiva, ćutljiva, gnevna, ravnodušna, ona je u Leonu pobuđivala na hiljade želja, postičući u njemu nagone ili daleke uspomene. Ona je bila ljubavnica iz svih romana, junakinja iz svih drama, neodređena ona iz svih pesničkih knjiga. On je na njenim ramenima nalazio ćilibarnu boju odaliske na kupanju; struk joj je bio visok kao u srednjovekovnih plemićki; podsećala je na bledoliku ženu iz Barcelone, ali je iznad svega toga bila anđeo!“ Stihovi koje je nesrećni lutalica pevušio Emi, upravo govore da njen ljubavni san traje sve dok i ona postoji. Želje, strasti, požuda bukte u njoj to su osećaji koji se ne mogu potisnuti. ...Često kad topao i lep je dan devojče sneva ljubavni san... Na neki način, „Gospođa Bovari“ izmijenila je smisao romana kao žanra, u francuskoj knjževnosti i uopšte. I s pravom, ovo klasično djelo smatra se jednim od temeljaca moderne umjetnosti.
E. Dautović Posjeta : 4752