|
|
| |
| 2 | | | Matjaz Vogrinc - Novi crnogorski film - "Pogled sa Ajfelovog tornja" | | Pogled u zrcalo! |
 Ovaj film, pored toga što je dirljiva ljubavna prièa, katkada stilizovana do poezije, a katkada sasvim surova - je i pogled u sopstveno zrcalo, sa svom svojom kritikom i težinom susreta sa našom kvarnom suštinom. POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA bavi se sudbinom sinova/kæeri kojoj je generacija njihovih oèeva u nasljedstvo ostavila propale principe i haos uništenoga društva; ovo je film o generaciji sinova/kæeri koji su postale taoci loših odluka iz prošlosti. Ovaj film govori o trenutku kada ti sinovi/kæeri trebaju da odluèe da li da ispravljaju greške oèeva, ili da jednostavno krenu drugim putem.
Nadahnutom interperetacijom glumice Marije Vickoviæ i bogatstvom vizuelnih alegorija – isprièana je prièa o odrastanju na Balkanu, u susret 21. stoljeæu, u filmu POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA, darovitoga crnogorskoga redatelja Nikole Vukèeviæa. Odrastanje koje nosi cijenu, izmeðu osvete i nade, ljubavi i strasti, prijateljstva i iskupljenja – je motiv koji jes obiman, slojevit i zahtjevan za kinematografsko ostvarenje, i zato ovaj film, svojim stilom, naèinom prièanja prièe, i iznad svega: alegoriènošæu, asocijativnošæu – odaje domete zreloga ostvarenja, autentiènoga, osobenog rukopisa, vrijednog pažnje, iako mladog redatelja, kome je ovo tek prvo cjeloveèernje filmsko ostvarenje. Ovaj film, pored toga što je dirljiva ljubavna prièa, je i pogled u sopstveno zrcalo, sa svom svojom kritikom i težinom susreta sa našom kvarnom suštinom, koja je na prodaju. Zrcalo – kako ono jeste danas, i .. kakvo je moglo biti. I u tom smislu, ne èudi èinjenica da je ovo jedan od tek tri filma, koje je Filmski festival u Motovunu, pod rukovodstvom redatelja Rajka Grliæa, svrstao u program NOVI REGIONALNI PEJZAŽ.
Jedan POGLED. JEDNOM u životu. Koliko košta ... LJUBAV?
Ukratko: Marijana (Marija Vickoviæ) je ljepa i bogata dvadesetpetogodišnja djevojka. Kada je imala 16 godina – kratka ljubavna afera sa šefom njezina oca – pretvorila se u traumu. Tada, Marijanin otac (Svetozar Cvetkoviæ) nije uradio ništa da zaštiti svoju kæer, a za to šutanje i «diskreciju» - od svoga šefa je dobio priliku za brzim napredovanjem u karijeri. Takoðer, dobio je i Marijaninu mržnju za sva vremena. Danas, deset godina docnije, Marijanina obitelj je bogata, uspješna i omiljena u tzv. elitnom društvu. Ipak – Marijana nije zaboravila oèev kukavièluk i izdaju, i sveti mu se – na svoj naèin. U svemu tome, Marijana upoznaje Vanju (Branislav Trifunoviæ); ljubav koja æe se roditi meðu njima – otvoriæe mnoga pitanja, možda veæa i jaèa od Marijane i Vanje.
Ovaj film, svojim likovimna i fabulom - govori zapravo o jednom teškom vremenu u kome je sve na prodaju; istovremeno - govori o ljubavi koja je jedini put za izbavljenje iz balkanskoga ludila. POGLED SA EIFFELOVOG TORNJA, u metaforiènom smislu, bavi se sudbinom sinova/kæeri kojoj je generacija njihovih oèeva u nasljedstvo ostavila propale principe i haos uništenog društva, ovo je film o generaciji sinova/kæeri koji su postale taoci loših odluka iz prošlosti. Ovaj film govori o trenutku kada ti sinovi/kæeri trebaju da odluèe da li da ispravljaju te greške oèeva, ili da jednostavno krenu drugim putem.
Marijanina prièa je ipak posve jednostavna. Marijana ne uživa u naèinu na koji se sveti ocu, i svjesna je èak i da naèin osvete koji sprovodi – nije dobar ni po nju, ali – taj naèin (koji ne otkrivam u ovom tekstu) je jedini moguæi koji joj je ostao. I zato ga sprovodi, bez obzira na cijenu, bez obzira na posljedice. Da, Marijana je talac losih odluka iz proslosti. Stoga, nužan je i Marijanin citat na poèetku filma: “Postoje zakoni jaèi od propisanih. Veliki su to znali još dok su bili djeca”.
Zrcalo; promatranje u zrcalo – konstantni su motivi Vukèeviæevog redateljskog pristupa. Pogled, koji traje, kao da traži. Vrijeme izmeðu jednog otvaranja i zatvaranja oèiju. Gledanje u sebe. Sve ono što je bio onaj ko se promatra u zrcalu, što je mogao biti, što je želio da bude. Sve moguæe nedovršene prièe, proživljeni trenutci. Mali dijelovi, nikad sastavljeni u cjelinu. Redateljski rukopis je fragmentaran, precizan, autentièan mladom èovjeku školovanom u multumedijalnom duhu (i film i pozorište) pod mentorstvom sjajnoga Vlatka Giliæa (kod koga je Vukèeviæ diplomirao kao Student generacije); prièa je katkada stilizovana do poezije, a katkada je sasvim surova, zavisno od scene, i znaèenja same scene meðu scenama u susjedstvu.
- Naš film – kaže redatelj Vukèeviæ - prièa je o krugu kroz koji smo prošli posljednjih desetak godina, a koji sam želio zatvoriti. Pored toga što je ovaj film prava ljubavna prièa, on je i prièa o prokletstvu sukoba oèeva i sinova, prièa o ludilu na prostoru koji se zove Balkan. Kada se sve završi ostat æe brojevi žrtava, nove granice... statistièki podatci i krute èinjenice. Ono o èemu »Pogled sa Eiffelovog tornja« prièa - su neke male emotivne stvari koje ne smijemo zaboraviti. Osim ratovanja tijekom tih desetak godina mi smo i voljeli, patili, strahovali, rastajali se.... Samo odgovori na pitanja - koga sam volio?, koji sam auto vozio?, s kojim sam se ljudima družio?... pokazat æe mi tko sam? To je film o ovom trenutku, ali o trenutku koji je ovakav – upravo zbog prošlosti, i nas koji smo ovakvi kakvi jesmo. A mogli smo biti drugaèiji, i gledati sa Eiffelovog tornja. Naš film je prièa o nadi. Film, kroz preispitivanja, govori o tome što smo danas. Jer krug nije zatvoren - tko ne pamti, iznova proživljava!“
U konstataciji da - ono što je u filmu iznimno zanimljivo, jest naèin na koji su postavljeni likovi, tj. da su uhvaæeni u trenutku kada su u zenitu, i da kao da nemaju vremena za sopstveni razvoj. Redatelj kaže: “Ostavljeno je samo malo prostora da isprièamo njihovu prošlost, pokažemo njihovu katarzu i veæ je sve završeno. Završeno – jer su akteri filma – taoci sopstvene prošlosti, dok ne shvate da ignoriranjem upravo te prošlosti mogu krenuti dalje. Neprestance jedna scena uzima energiju od druge scene. Teško je u takvoj strukturi održati ritam i snaæi se, ali to je istodobno i veliki izazov., zar ne, ali i tradicija novog naèina vizuelnog razmišljanja, naslijeðena od spotova i brzine naèina života danas.
Šta ste vi, kao redatelj, vidjeli sa Eiffelovog tornja?
- Dosta toga. Za mene je ovaj film pogled u sopstveno zrcalo, i to u smislu: šta se stvarno vidi u njemu, na jednoj strani, i šta je moglo da se vidi, na drugoj. Jedne davne veèeri u Kolovozu 1996. godine, bio sam fascniran, kada sam se popeo na Eiffelov toranj, pogledom koji odatle doseže. To je pogled u kome se spaja zvjezdano nebo sa zemljom, beskrajan grad, beskrajno osvijetljen nekim svjetlima koja kao da dolaze iz sretnih vremena, ili - iz samog pojma sreæe; svjetlost u kojoj je sublimirana cjelokupna, hajde da kažem, avangarda umjetnosti 20. vijeka i sve ono što ta svjetlost sobom nosi - banalno, bukvalno, metaforièno… na bilo koji od ovih naèina. U trenu kad sam pomislio da je ta graðevina izgraðena sa konca 19. vijeka, zapitao sam se kako su se Parižani osjeæali kad su to vidjeli i - gdje smo mi, Balkanci, bili u tom trenutku. Kako se ispostavilo da je to jedno od suštinskih pitanja mog filma, prizvao sam to svoje osjeæanje, promijenio neke segmente scenarija i sa velikim zadovoljstvom trasirao film u tom pravcu. i u tom smislu – zadovoljan sam, jer osjeæam da sam isprièao ono što mi je bilo na srcu. Èesto pomislim kako krov Europe, zapravo nije Mont Blan veæ Eiffelov toranj – zbog svojega civilizacijskoga iskoraka, znaèajnoga uzvisja, simbola covjecnosti. I kako su u mom filmu uèestvovali neki od mojih uzora iz djetinjstva, za mene je sam susret sa njima bio ravan jednom obliku èuda, jedan “lièni pogled sa Eiffelovog tornja”. O mom filmu bih mogao jako mnogo da prièam i sa produkcionog i umjetnèkog aspekta, aspekta moguænost i nemoguænosti, ali mi se èini da æe film, kada bude pred publikom, najbolje odgovoriti na sva ova pitanja.
“Postoje zakoni jaèi od propisanih. VELIKI SU TO ZNALI JOŠ DOK SU BILI DJECA”.
Najavljuje li »Pogled sa Eiffelovog tornja« povratak angažiranog filma?
- To nije ona vrsta angažiranosti koju pamtimo iz umjetnosti 80-ih godina u SFRJ. Naš film jeste neka vrsta angažirane umjetnosti, ali na drugi naèin, s druge strane; o problemima ne govorimo u rukavicama, nije upakirana u šareni papir, veæ je izravna. Ne želim da gledatelje pogaða u glavu, veæ u trbuh. Glava obièno sve upropasti, trbuh je iskreniji...
Eiffelov toranj i Slobodni zidari
Eiffelov toranj je metalna konstrukcija, visine 320 metara, sagraðena 1889. као eksponat za Svjetski velesajam, na stogodišnjicu proslavljanja Francuske revolucije. Do 1930. godine je bio najveæe zdanje na svijetu. Struktura je sastavljena od 18,038 djelova od livenoga gvoždja, uz pomoæ 2,5 milijuna nitni i 1665 stepenica. Ime je dobio po inžinjeru koji ga je projektovao - Gustave Eiffel. Danas je znaèajna turistièka atrakcija koju posjeti oko 5.5 milujuna posjetitelja godišnje. Kada je toranj sagraðen, mnogi Parižani su smatrali da je ruglo i da ga, nakon velesajma, treba porušiti. Danas se smatra za jedno od remek djela arhitekture u svijetu. Takoðer, Eiffelov toranj ima i simboliku o kojoj se malo govori. Gustave Eiffel bio je jedan od najpriznatijih deklarisanih slobodnih zidara svoga doba. Izbor njega da stvori simbol koji æe proslaviti stogodišnjicu Francuske revolucije – koju su otpoèeli upravo francuski slobodni zidari – bio je i po tome gotovo logièan. Kako je oèigledno da je Eiffelov toranj zapravo izdužena piramida, postaje logiènim da ovaj stari slobodnozidarski simbol (piramida je prisutna i na novèanici od jednog amerièkog dolara) u Eiffelovom tornju zapravo ima slobodnozidarsku konotaciju. Dapaèe, postoje tajne - neizrecive, i postoje tajne - nedosegljive. Isto tako, kako kaže Vukèeviæ u svojemu sjajnome filmu, postoje i Zakoni - jaèi od propisanih, i veliki znaju to - još od onda kad su bili djeca. Dali su hrvatski slobodni ziodari bili na projekciji u Motovunu – ne znam, a da li æe biti u Herceg Novome, na oficijelnoj premijeri filma, ostaje da se vidi. Tko bude znao gledati. Sa Eiffelovog tornja, naravno.
|
Posjeta : 2448 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 