|
|
2 | | Kad porastem biæu kengur | | Veseo film o beznadju | Ma koliko to èudno zvuèalo ovo je smeŔan i veseo film o beznadju.
To nije ono veliko, filozofsko beznadje ruskih pisaca ili Weltschmertz, nego ovo naŔe, svakodnevno, domaæe beznaðe koje svi jako dobro poznajemo.
Junaci ovog filma, svako na svoj naèin, se bore protiv toga, neki ljubavlju, neki oèekujuæi dobitak u kladionici, a neki nalaze spas u potpunom prepuŔtanju, tako da jedan od junaka filma kaže: "Ja sam najrentabilniji kad niŔta ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode".
U filmu ima svega i svaèega, Ŕto bi se za velike robne kuæe reklo - od igle do lokomotive, dakle, u ovom sluèaju od mlade i lepe manekenke do zemljotresa, od Aleksandra Šapiæa do Nikole Djurièka kome penal puca Pol (Manchester Utd.) Skols, od plave magme na nebu do embriona miŔa u pivu.
Ovo je film koji je mogao da se zove: Na tri æoŔka, Aj zovemo neke ribe, Sladjana i sedam mentalnih patuljaka, Stodvadeset sa osamdeset, Mali korak za èoveèanstvo, a zove se Kad porastem biæu Kengur. Otkrijte zaŔto.
Snimiti zabavan i duhovit film za bioskopsku publiku bila je povrŔinska namera. SuŔtina je zagrebati tu povŔinu i neŔto viŔe reæi o životu mladih ljudi, o njihovoj sputanosti, o njihovim inhibicajama, o njihovim pokuŔajima da se iskobeljaju iz žabokreèine, o tome da su "novac, gajba i bilo kakav posao sa platom" suŔtinski važni, da ne vrede visprenost, duhovitost, cinizam i Ŕirina duha bez "zadovoljenja baznih potreba". Da se nikad neæe desiti neŔto veliko, ako mi sami to ne stvorimo svojim radom. I, najvažnije, namera je da kažemo da ima nade.
U ovom vremenu i u ovoj Srbiji (i Crnoj Gori).
|
RaŔa Andriæ - reditelj
Posjeta : 2427 |
|
|
|
|