2
Kad porastem biƦu kengur
Veseo film o beznadju

      Ma koliko to ĆØudno zvuĆØalo ovo je smeÅ”an i veseo film o beznadju.
      To nije ono veliko, filozofsko beznadje ruskih pisaca ili Weltschmertz, nego ovo naÅ”e, svakodnevno, domaƦe beznaĆ°e koje svi jako dobro poznajemo.

      Junaci ovog filma, svako na svoj naĆØin, se bore protiv toga, neki ljubavlju, neki oĆØekujuƦi dobitak u kladionici, a neki nalaze spas u potpunom prepuÅ”tanju, tako da jedan od junaka filma kaže: "Ja sam najrentabilniji kad niÅ”ta ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode".
      U filmu ima svega i svaĆØega, Å”to bi se za velike robne kuƦe reklo - od igle do lokomotive, dakle, u ovom sluĆØaju od mlade i lepe manekenke do zemljotresa, od Aleksandra Å apiƦa do Nikole DjuriĆØka kome penal puca Pol (Manchester Utd.) Skols, od plave magme na nebu do embriona miÅ”a u pivu.
      Ovo je film koji je mogao da se zove: Na tri ƦoÅ”ka, Aj zovemo neke ribe, Sladjana i sedam mentalnih patuljaka, Stodvadeset sa osamdeset, Mali korak za ĆØoveĆØanstvo, a zove se Kad porastem biƦu Kengur. Otkrijte zaÅ”to.
      Snimiti zabavan i duhovit film za bioskopsku publiku bila je povrÅ”inska namera. SuÅ”tina je zagrebati tu povÅ”inu i neÅ”to viÅ”e reƦi o životu mladih ljudi, o njihovoj sputanosti, o njihovim inhibicajama, o njihovim pokuÅ”ajima da se iskobeljaju iz žabokreĆØine, o tome da su "novac, gajba i bilo kakav posao sa platom" suÅ”tinski važni, da ne vrede visprenost, duhovitost, cinizam i Å”irina duha bez "zadovoljenja baznih potreba". Da se nikad neƦe desiti neÅ”to veliko, ako mi sami to ne stvorimo svojim radom. I, najvažnije, namera je da kažemo da ima nade.
       U ovom vremenu i u ovoj Srbiji (i Crnoj Gori).



RaÅ”a AndriƦ - reditelj

Posjeta : 2476