2
Kad porastem biƦu kengur
Veseo film o beznadju

      Ma koliko to ĆØudno zvuĆØalo ovo je smeÅ”an i veseo film o beznadju.
      To nije ono veliko, filozofsko beznadje ruskih pisaca ili Weltschmertz, nego ovo naÅ”e, svakodnevno, domaƦe beznaưe koje svi jako dobro poznajemo.

      Junaci ovog filma, svako na svoj naĆØin, se bore protiv toga, neki ljubavlju, neki oĆØekujuƦi dobitak u kladionici, a neki nalaze spas u potpunom prepuÅ”tanju, tako da jedan od junaka filma kaže: "Ja sam najrentabilniji kad niÅ”ta ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode".
      U filmu ima svega i svaĆØega, Å”to bi se za velike robne kuƦe reklo - od igle do lokomotive, dakle, u ovom sluĆØaju od mlade i lepe manekenke do zemljotresa, od Aleksandra Å apiƦa do Nikole DjuriĆØka kome penal puca Pol (Manchester Utd.) Skols, od plave magme na nebu do embriona miÅ”a u pivu.
      Ovo je film koji je mogao da se zove: Na tri ƦoÅ”ka, Aj zovemo neke ribe, Sladjana i sedam mentalnih patuljaka, Stodvadeset sa osamdeset, Mali korak za ĆØoveĆØanstvo, a zove se Kad porastem biƦu Kengur. Otkrijte zaÅ”to.
      Snimiti zabavan i duhovit film za bioskopsku publiku bila je povrÅ”inska namera. SuÅ”tina je zagrebati tu povÅ”inu i neÅ”to viÅ”e reƦi o životu mladih ljudi, o njihovoj sputanosti, o njihovim inhibicajama, o njihovim pokuÅ”ajima da se iskobeljaju iz žabokreĆØine, o tome da su "novac, gajba i bilo kakav posao sa platom" suÅ”tinski važni, da ne vrede visprenost, duhovitost, cinizam i Å”irina duha bez "zadovoljenja baznih potreba". Da se nikad neƦe desiti neÅ”to veliko, ako mi sami to ne stvorimo svojim radom. I, najvažnije, namera je da kažemo da ima nade.
       U ovom vremenu i u ovoj Srbiji (i Crnoj Gori).



RaŔa Andriæ - reditelj

Posjeta : 2427