Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Don Branko Sbutega u "Monitoru"
Tranziciona premijera
Ako je tranzicija proces hoda od stanja A u stanje B, a premijera prvo iskustvo, doĹľivljaj, viĂ°enje, sluĹˇanje neĂ¨ega ili nekoga, onda smo u ponedjeljak u Crnogorskom narodnom pozoriĹˇtu bili u situaciji mimohoda pored jednog pozoriĹˇnog dogaĂ°aja koji nam se desio na putu ka taĂ¨ki B. Sjeo sam u crvenoliku barĹˇunastu polustolicu, polufotelju CNP, koja se popriliĂ¨no ispunila mojim volumenom i zabuljio se u zastor na kojem su oslikane identiĂ¨ne prazne stolice poput onih oko mene koje su isto tako bile ispunjene raznoraznim volumenima premijerne publike. Buljio sam u sliku naĹˇih ispraĹľnjenih stolica, liĹˇenih svog osnovnog funkcionalnog smisla. I rekoh sebi: je li tranzicija proces u kojem se uspostavljaju novi odnosi izmeĂ°u stolica i onog nerado imenovanog dijela tijela, je li tranzicija vrijeme u kojem se to uĂ¨i, ili je ona neĹˇto drugo? Onda je stigao mrak u salu i svjetlo iza poluprovidnog zastora. Stolice su polako blijedile, a neki muziĂ¨ari na pozornici poĂ¨eli da sviraju. Bio je to i ritam i Ĺˇtimung bluza, kojeg je za ovu priliku smislio naĹˇ crnogorski Ĺ˝arko MirkoviĂ¦. Bluz je nastao negdje na poljima juĹľnog Misisipija i to meĂ°u crnim robovima Amerike koji su navodno u bluz ritmu kukali za idilom izgubljene afriĂ¨ke praĹˇume ili pustinje svejedno. U ritmu Afrikanci, a u tuzi Amerikanci, izgleda da su uspjeli da slijede nemoguĂ¦e. Vreli temperament Afrike i hladnu tugu Amerike. Tugu za izgubljenom slobodom, ne i komarcima kojima juĹľni Misisipi obiluje, ne za krokodilima koji su u Americi pod formom aligatora to isto u smanjenoj formi, nego jednostavno ni komarci ni aligatori ne mogu da nadomjeste uzviĹˇeno osjeĂ¦anje slobode. I tako je ropstvo bluziralo svoju slobodu. I tako je zapoĂ¨ela istorija bluza koja je zapravo poĂ¨etak istorije dĹľeza tamo u dalekom New Orleansu gdje je zapoĂ¨eo i tranzicioni proces afriĂ¨kih crnaca koji su iz taĂ¨ke A (Afrike) morali tranziciono (kroz ropstvo) stiĂ¦i u taĂ¨ku B (Ameriku). MoĹľda se paĹľljivi Ă¨italac pita kako se moĹľe to nazvati tranzicijom ako su veĂ¦ tamo, u Americi. Smokva suva; oni jesu tamo, ali nisu Amerikanci, veĂ¦ robovi, a poĹˇto tranzicija nije geografsko, veĂ¦ situaciono putovanje, morali su prvo da otpjevaju svoj bluz. U CNP niko nije pjevao, samo su svirali, i to vrlo profesionalno. PoĹˇto je bluz u CNP osmislio Ĺ˝arko MirkoviĂ¦, a svirali ga neki bijelci, usudili smo se pomisliti da su oni Crnogorci. I metafora nam je bila odmah jasna: i crnaĂ¨ka i crnogorska tranzicija morale su prvo da blude u bluzu, kako bi stigle na svoje. Onda su doĹˇli glumci, koji nisu niĹˇta pjevali, veĂ¦ su izgovarali neke tekstove koje je napisala Radmila VojvodiĂ¦, poznata inaĂ¨e po tome Ĺˇto voli pisati na neke montenegrin teme, Ĺˇto i zvuĂ¨i i djeluje vrlo otmjeno, a i priliĂ¨no internacionalistiĂ¨ki, u svakom sluĂ¨aju ne manje planetarno od Amerike. Zamislite naslov "Crnogorski bluz"? Asocijacija bi se kretala ili u pravcu bluze, koĹˇulje, pa bi od toga joĹˇ ispala noĂ¦na koĹˇulja, Ă¨ak Ĺˇire ili Ĺˇalvare ili ko zna Ĺˇto, ili joĹˇ gore proĂ¨itaĹˇ z kao d, pa bi to bio neki crnogorski blud, a o perverznim asocijacijama te rijeĂ¨i ima li potrebe detaljnije pisati? Dok sam gledao u prazne stolice naslikane posebno za tu priliku na improvizovanom zastoru, pomalo sam se osjeĂ¦ao kao majmun i Ă¨ekajuĂ¦i neku bjelosvjetsku publiku koja Ă¦e se makar i u teatarskoj iluziji smjestiti na CNP-ovski zastor i poĂ¨et buljit u nas koji smo se smjestili u prave i istinske CNP-ovske stolice. OlakĹˇanje je stiglo kad je poĂ¨ela muzika. Od majmuna transformisao sam se u montenegrin crnca, i da je iko htio poĂ¨et pjesmu, ja bi mu se pridruĹľio u kuknjavi za afriĂ¨kom slobodom. No kako su svi muĂ¨ali, muĂ¨ao sam i ja. MoĹľda bi neko zapjevao, osvrtao sam se, oĂ¨ekujuĂ¦i onako u polumraku, inicijativu. No sve one face koje su mi se uĂ¨inile kao potencijalni Porgy and Bezz, Ĺľvakali su ĹľvakaĂ¦e gume. Veteran CNP uprave primijeti: "Za mog vremena nismo dozvoljavali Ĺľvake u pozoriĹˇtu". Taman htjedoh reĂ¦i: "Da bi mogli pjevati", a onda se sjetih da to ne moĹľe biti razlog jer se tada Crnogorci nisu osjeĂ¦ali kao crnci, mislim kad je on bio u upravi, pa ga i ne upitah zaĹˇto, veĂ¦ kako su to sprjeĂ¨avali? Nije bio precizan u odgovoru, a ja sam zamiĹˇljao stomatologa kako vrĹˇi detaljan oralni pregled premijerne i ostale titogradske i crnogorske publike. U meĂ°uvremenu glumci su izaĹˇli, bluz se svirao i poĂ¨ela je tranziciona drama. Spominjali su u razgovoru oni i neke popove i crkvu i Srbiju i pare (jare niko nije spomenuo) i furali su svaki neku svoju priĂ¨u koja je malo imala veze sa Crnom Gorom, a viĹˇe neĹˇto sa njihovim osjeĂ¦anjem ko Ă¦e koga i ko s kim. Najbolje sam ih razumio kad su poĂ¨eli da neĹˇto priĂ¨aju po engleski, koji se meni zapravo uĂ¨inio po ameriĂ¨ki. I tu su se kao najbolje slagali bez obzira na BuĹˇa i Kerija. Ali Ă¨im bi progovorili maternjim jezikom stvari su se komplicirale. Ja sam razumio da bi oni i jare i pare i kako je to uvijek problem bez obzira na tranziciju, a to nikako da sloĹľi ni vjeĹˇta VojvodiĂ¦ka, morala je na kraju da objesi jednu uĂ¨esnicu tih dogaĂ°anja, a onda su se svi lijepo sloĹľili u kukanju zbog izgubljene tranzicione odive. Vrlo crnogorski, a onda rekao bih i vrlo montenegrin. Ja sam razumio da ipak treba neko na kraju da bude objeĹˇen ili da to spontano sam uĂ¨ini na vrijeme, kako bi drugima osvanulo. Iskreno sam bio iznenaĂ°en na kraju samo muziĂ¨arima. ZaĹˇto pobogu bluz, kad su mogli lijepo odsvirati neĹˇto Ĺˇto podsjeĂ¦a na jutarnju majsku Auroru. To je ono kad dolazi svjetlo, kad se razgone tmine, kad je noĂ¦ proĹˇla, prestaje mrak tranzicije, ropstva i kad se stiĹľe u pravicu, ravnopravnost ameriĂ¨kog ili europskog graĂ°anina, svejedno. NiĹˇta od toga. Bluz se svirao i dalje kao da se niĹˇta nije desilo i kao da nikog nisu opametile tranzicione muke i kao da Ă¦e svi dovijeka brati pamuk na moskovskoj ili beogradskoj latifundiji (veliko poljoprivredno dobro). Svejedno. KonaĂ¨no prestade muzika, poĂ¨eĹˇe aplauzi, glumci i autori se pokloniĹˇe, mi krenusmo da nazdravimo novom pozoriĹˇnom projektu, ja bar sam znaĂ¨ajno gledao u poznate i nepoznate face, s odobravanjem i onako premijerski klimao glavom, poslije sam i vidio Ă¨ak i samog premijera naĹˇe luizijanske tranzicije (Luizijana = drĹľava SAD, najbogatija po robovima i bluzu) i bjeĹˇe mi gorko u ustima, pa potraĹľih Ă¨aĹˇu Sauvignon sa PlantaĹľa. U foajeima ispunjenim elegantnim protagonistima naĹˇe tranzicije osjeĂ¦ao sam se vaĹľno i znaĂ¨ajno. Ali ipak milo mi je bilo Ĺˇto na plafonu nije bilo nikakvih moĂ¦nih lustera, veĂ¦ svjetla poput zvjezdica o koje ne moĹľeĹˇ kaĂ¨it konop za vjeĹˇanje, nego samo primit porciju svjetlosti koja denuncira i bore i Ĺˇminku. Naravno, ovaj tekst nije o jednoj predstavi, nego o jednom doĹľivljaju iz tranzicionih vremena. PoĹˇto se veĂ¦ preko pola stoljeĂ¦a osjaĂ¦em sinom tranzicionih druĹˇtava: prvo od realnog, nauĂ¨nog, samoupravnog socijalizma (taĂ¨ka A) ka istinskom komunistiĂ¨kom druĹˇtvu (taĂ¨ka B), zatim od multinacionalne, multikonfesionalne, multimultiplikarne Jugoslavije (taĂ¨ka A) u tranziciji ka dvooĂ¨noj, jednorodnoj, jednojeziĂ¨noj i jednovjerujuĂ¦oj carstvujuĹˇĂ¦oj Srbiji (taĂ¨ka B,) pa od socijalistiĂ¨ke republike Crne Gore (taĂ¨ka A), preko republike Crne Gore koja je sa republikom Srbijom - Srbija i Crna Gora, a sve u pravcu suverene i evroatlanski priznate i integrirane evropske drĹľave (taĂ¨ka B), ne mogu na kraju nego da sebi priznam Ĺˇto priznati se mora, a to je da bez obzira na navedene tranzicije, sve je to niĹˇta, obzirom da sam tranzitoran od kolijevke pa do groba. A Ă¨injenica Ĺˇto me nijedna od navedenih tranzicija nije povela kud je naumila, ni najmanje me ne tjeĹˇi niti daje nadu da Ă¦e me ova posljednja priĹˇtedjet. Zato neĂ¦u oĂ¨ajavati prije vremena, jer me sa netranzitornom Amerikom i njenim netranzitornim graĂ°anima obgrljuje i spaja bratstvo sigurne smrti. Sloboda pred tom Ă¨injenicom mora se posramiti. I ovo Ă¨uvam kao krunski argumenat za samoga sebe.
Posjeta : 2847