|
|
2 | | Roman Milanke Aranitoviæ Rakoèeviæ "Kad zažmuriš niko te ne vidi" | | Djelo ispisano - realno i toplo! | - Raskošan je dar kojim autorka lako, lepršavo oživljava našu stvarnost devedesetih, dvijehiljade i nekih, realno, toplo, ljudski ispisuje mnoge likove i autentiène dogadjaje uoèi rata, za vrijeme rata i poslijeratnog perioda, koji su obilježili put i patnju junakinje, borbu i duhovnu snagu - zapisala je profesorica Jelena Pejoviæ u recenziji za roman Milanke Aranitoviæ Rakoèeviæ "Kad zažmuriš niko te ne vidi", koji je nedavno predstavljen u KIC "Budo Tomoviæ".
- Nižu se u romanu, nostalgièna, prelijepa sjeæanja na djetinjstvo, rodni kraj, roditeljski dom koji je kamen temeljac njenoj tvrdjavi od hrabrosti, da otvoreno svima nama saopšti teme o kojima mnogi æute. Slika djetinjstva postaje andjeo èuvar u njenoj borbi za opstanak, traženju pravde i nikad iznevjerenog ideala ljubavi, koji kao zastavu nosi u sebi...- ukazuje Pejoviæeva. - Ovo osobeno štivo obiluje brojnim slikama iz onog svima nam znanog naivnog i nadasve nevinog djetinjstva, u toplom zavièajnom ramu, te uz elegicno prisjecanje na ljude i prirodno okruženje tog doba. Organizovana radnja uknjizi je hod po vremenskim vertikalama i kao sudbinski dijalog iz kondezovanog životnog iskušenja sa prizvukom, pored individualnog porodiènog udesa, sa jedne, a sa druge i kolektivnog egzodusa - primjeæuje književni kritièar, profesor Žarko Mandiæ. - Vrijedno naroèite pažnje je i sve nagomilanije prisustvo intimistickih i subjektivisticki obojenih preokupacija, èime spisateljica ostvaruje dublja, lucidnija i slojevitija intelektualna znaèenja, a pri èemu pažljivo kontrolise verbalnu "tempreraturu" i eventualne udare patetike. Djelo je prožeto i osjeæanjima ugroženosti, ali i ljudske duhovne pustoši. Kao i kod vecine zavidno darovitih stvaralaca i za ovu autorku moze se primijeniti ona drevna i istinska da "Detalj je Bog u svokoj umjetnosti". Tako i ona, nizom upeèatljivih detalja posebno obogaæuje ovo veoma prijemcivo stivo, koje se zbilja èita u dahu, èak i bez ispuštanja knjige sve dok se ne prevali lutajuca staza od korice do korice...- napominje Mandiæ. - Bogatstvo ne šuška kao papirna novèanice, ne zvecka kao metalni novèici, ne sjaji kao zlato i zlatne poluge. Bogatstvo su porodica, zdravlje, prijateljstvo i ljubav... A umjetnost je biti srecan, i kada vam ne daju - poruka je autorke koja je u svom drugom proznom djelu - u izdanju Književnog kluba "More" iz Tivta - progovorila o ljubavi i nadanjima, porodici i zlostavljanju, izbjeglistvu, nepravdama i putu - izlaza iz beznadja.
| Posjeta : 2811 |
|
|
|
|