Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Frankfurter Allgemeine Zeitung
Razumjeti planine, da bi se shvatila zemlja
Razumjeti planine, da bi se shvatila zemlja: San Crne Gore o nezavisnosti Upravo smo plovili preko najĂ¨udesnijeg jezera, koje se moĹľe zamisliti. Prepuno brdovitih i breĹľuljkastih ostrva, na kojima se tu i tamo nalaze male crkve i manastiri, neki ruinirani, neki restaurirani; na njima ostaci nekadaĹˇnjih zatvora â€“ Ĺˇara nalik na meander - idiliĂ¨ni lavirint, u kojem bi Ă¨ovjek volio da se izgubi. Ili sakrije, kao jugoslovenski partizani, koji su pobijedili Hitlera i na ovom mjestu prvi put ustali protiv okupacije. Iako su Skadarsko jezero i predjeli koji ga okruĹľuju, bogati istorijom, ipak djeluju izgubljeno u vremenu. Kao da putujete u neku zaboravljenu Arkadiju, dok klapara dizel-motor, i stalno gledate iza rta sljedeĂ¦eg ostrva i oĂ¨ekujete da se tamo otvori pogled na prostranstvo jezera. No, umjesto toga, opet se pojavljuje neko visoko ostrvo, iza kojeg se opet skriva drugo ostrvo. Ăovjek bi se mogao osjeĂ¦ati zarobljenim, kad okolina ne bi djelovala tako spokojno zabaĂ¨eno. Prijem, koji nam je prireĂ°en u jednom skrivenom kutku, pretvara ovo osjeĂ¦anje u izvjesnost. Jer, ovdje stoji Zis, klarinetista. Zis, koji bi mogao svirati i u Ribekalovoj kapeli, da je Ribecal imao kapelu i kad Sedam brda ne bi bila tako daleko. Okrugli grmalj, s licem koje zraĂ¨i dobroĂ¦udnom Ĺľivotnom radoĹˇĂ¦u, cijelo vrijeme gostima, a bogme i samom sebi, nudi dobru svirku i pjesmu i mnogo tura rakije. U jezeru je upravo ulovljen skobalj za ruĂ¨ak i sad se peĂ¨e na Ĺľaru otvorene vatre. Posjetilac sve viĹˇe tone u bezvremenost ovog prizora, Ĺˇto se ne moĹľe vezivati samo za rakiju i neumornu svirku i pjesmu. Kad god Zis krene da se osvjeĹľi i ostavi svirku, svuda naokolo tiĹˇina: tu i tamo lepet krila ili kokodakanje kokoĹˇke. InaĂ¨e tiĹˇina, koncentrisana tiĹˇina. Jezero, planine. Utisak ostaje u sjeĂ¦anju i traĹľi priĂ¨u kulture: Gdje u stvari postoji to Ĺˇto ste upravo doĹľivjeli? Ima li to ime i porijeklo? To Ĺˇto smo doĹľivjeli, djeluje kao odraz iz vremena bukolskih pastirskih idila, koje su bile manje realne nego literarne. Kao da je literatura ovdje odabrala taĂ¨ku na zemlji, da bi se na trenutak pretvorila u stvarni Ĺľivot. I stvarno je to tek samo trenutak. Na rastanku, svi ljubazni domaĂ¦ini gostionice maĹˇu. Zis nas prati uz joĹˇ nekoliko vedrih tonova svog klarineta, a onda, poslije jednog, dva zaokreta Ă¨amca, idiliĂ¨na slika se veĂ¦ viĹˇe ne vidi i moramo se zapitati da li je ikad bila stvarna. Sama priroda ovdje veliki je iluzionista, koji nepopustljivo vlada dugim vremenskim periodima i kratkim momentima. Da se ne zaborave, za to su se veĂ¦ pobrinuli kulise okolnih planina. One stoje oko jezera kao nijemi straĹľari. Crna Gora, crne planine, zatalasane do obale kao valovi jednog uzburkanog kamenog mora. Prvo se, dakako, moraju razumjeti ove planine i tamoĹˇnji Ĺľivot, pa Ă¦e se moĹľda shvatiti i uski pojas obale na kojoj se koncentriĹˇe Ĺľivot i, preko Jadrana, seĹľe do svijeta Sredozemlja. Skadarsko jezero djeluje kao dijete planina i vode, oboje objedinjuje u sebi, a ipak je neĹˇto sasvim svojevrsno. Ciframa govoreĂ¦i, jezero povrĹˇine 370 km2, najveĂ¦e je na Balkanu i predstavlja najveĂ¦i rezervoar svjeĹľe vode balkanskog regiona. Dugo je preko 40, a na nekim mjestima Ĺˇiroko do Ă¨etrnaest kilometara. Zbog mnogih ostrva djeluje mnogo veĂ¦e i nepreglednije. PoĂ¨etkom osamdesetih godina, Skadarsko jezero je proglaĹˇeno Nacionalnim parkom i od tada je pod zaĹˇtitom. Premda su na odreĂ°enim mjestima dozvoljeni sportovi na vodi, jezero sa svojim obalama ipak djeluje tako prirodno, upravo kako izgleda zaĹˇtiĂ¦ena priroda, ali nesreĂ°ena na muzejski naĂ¨in. Mada je jezero, od mjesta do mjesta, za ljude stvorilo bukolski svevremeno gnijezdo, ono je raj i za Ĺľivotinje i biljke. ZahvaljujuĂ¦i jakim kiĹˇama od jeseni do proljeĂ¦a i toplim ljeti, nastanjuju ga brojne Ĺľivotinjske vrste i obiluje bujnom vegetacijom. StiĂ¨e se utisak da jezero postoji uglavnom zato da stvori osjeĂ¦aj potpune osame, koju na jezeru i oko njega remeti vrlo malo ljudi. Ipak, u jednom trenutku zapaĹľimo da ĹľeljezniĂ¨ka pruga Bar- Beograd prelazi preko jednog nasipa koji spaja dvije obale. Ako pogledamo okruĹľenje - jezero i planine, moĹľemo zamisliti koliku inĹľenjersku vjeĹˇtinu, koliki trud i troĹˇkove je iziskivala ova ĹľeljezniĂ¨ka linija. Ona je bila jedan od velikih Titovih nacionalnih infrastrukturnih projekata, koji je trebalo da bude koliko simboliĂ¨an, toliko i praktiĂ¨an.. BivĹˇa Jugoslavija, doslovce je bila zemlja koja je morala da se otvori, koju je njen glavni grad Beograd tek trebalo da predstavi svijetu i uĂ¨ini je prepoznatljivom. Jedna od nerijetkih ironija istorije je u tome da Ă¨im proces otvaranja dosegne odreĂ°eni nivo, poĂ¨inje obrnuti proces. PoĂ¨etkom devedesetih, izgledalo je da se Ă¨itav Balkan, ne samo zatvara prema srbijanskom glavnom gradu, veĂ¦ su se izolovali regioni, religije i republike. Napadale su i bivale napadnute. Crna Gora je, doduĹˇe indirektno, preko svojih vojnika u Jugoslovenskoj armiji, takoĂ°e bila involvirana u opsadu i bombardovanje Sarajeva i u masakre, ali se joĹˇ prije eskalacije nasilja na Kosovu politiĂ¨ki jasno distancirala od Srbije Slobodana MiloĹˇeviĂ¦a. Ukinute su vize za graĂ°ane Evropske Unije â€“ osnovni preduslov za dalji privredni, odnosno prevashodno turistiĂ¨ki razvoj â€“ i, kao valuta uveden je euro. DoduĹˇe, doĹˇlo je do zastoja u realizaciji namjere da se Crna Gora konstituiĹˇe kao zasebna drĹľava, jer se Evropska unija plaĹˇi da bi u sluĂ¨aju potpunog raspada drĹľave Srbije i Crne Gore doĹˇlo do novih sukoba i nasilja. Ipak, mnogi smatraju da je osnivanje sopstvene drĹľave samo odloĹľeno. Za sada se, uz kompromis dvojne drĹľavnosti, Ĺľivi joĹˇ pod zajedniĂ¨kim krovom sa Srbijom. Crnoj Gori je uspjelo da izbalansira razliĂ¨ite zahtjeve Evropske unije, Srbije i sopstvenog stanovniĹˇtva. To Ĺˇto se razni zahtjevi i master-planovi Evropske banke za razvoj ponekad prihvataju primjetno ĹˇkripuĂ¦i zubima, shvatljivo je. U meĂ°uvremenu, upravo je na Balkanu Evropska unija postala neĹˇto poput sljedeĂ¦e imperije, koja pod ljubaznim pritiskom okreĂ¦e stvari u Ĺľeljenom pravcu. Postoji nada da ovakav put opet vodi ka blagostanju stanovnika Crne Gore, blagostanju koje su imali joĹˇ u dobrim sedamdesetim i osamdesetim godinama, kada su mnogi njemaĂ¨ki turisti davali prednost jugoslovenskom dijelu jadranske obale, kao povoljnoj turistiĂ¨koj destinaciji, u odnosu na italijanski dio Jadrana, jer odmor u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj, znaĂ¨io je i povezivanje sa zemljom i ljudima. U svakom sluĂ¨aju, osvrt na to vrijeme u mnogima budi nostalgiju, priĂ¨u o njemaĂ¨ko-jugoslovenskoj duĹˇi, u kojoj sigurno ima zrno istine â€“ a ima i buduĂ¦nosti, jer kolektivno sjeĂ¦anje na to vrijeme ferija ni u kom sluĂ¨aju nije izblijedjelo, Ĺˇto dokazuje i nedavni turistiĂ¨ki bum u Hrvatskoj. Nepovoljna Ă¨injenica da Crna Gora ovaj razvoj ostvaruje tek sa zakaĹˇnjenjem od nekoliko godina, pruĹľa joj i veliku Ĺˇansu da saĂ¨uva sopstveni karakter jaĂ¨e nego druge zemlje, pa time i ostane interesantna za turiste. U svakom sluĂ¨aju, zvaniĂ¨nici se zaklinju da neĂ¦e dopustiti da se primorje uniĹˇti pogreĹˇnom gradnjom. Dakle, uopĹˇte nijesu slabe Ĺˇanse da se bez Ĺˇtete preĹľivi prekretnica, koja Ă¦e se uglavnom okonĂ¨ati do iduĂ¦e godine. Da bi se umaklo prevelikim pritiscima, nekad su Crnogorci birali put u nedostupne planine, tamo gdje kaĹľu da se danas skriva Radovan KaradĹľiĂ¦. Ova strategija, koja danas moĹľda zloĂ¨incima nudi nekakav nesiguran izlaz, bila je, ne tako davno, jedini naĂ¨in da se izbjegnu teĹˇke situacije. Ivan CrnojeviĂ¦, vladar Crne Gore krajem petnaestog vijeka, na Cetinju, koje se nalazi na jednoj teĹˇko dostupnoj visoravni, podigao je prvo tvrĂ°avu, zatim srpski pravoslavni manastir u kojem se, kaĹľu, nalazila prva Ĺˇtamparija na Balkanu. Turcima je, doduĹˇe, upad ipak uspio. Njihova nadmoĂ¦ je bila toliko velika da su branioci odluĂ¨ili da, preostalim eksplozivom dignu u vazduh manastir, sebe same i Ĺˇto je moguĂ¦e viĹˇe Turaka. JoĹˇ dva puta su se Turci vraĂ¦ali na Cetinje i pustoĹˇili grad. Ali je Cetinje krajem osamnaestog vijeka opet obnovljeno i onda je predstavljalo kulturni i politiĂ¨ki centar zemlje, kojoj je na Berlinskom kongresu 1878. godine priznat drĹľavni suverenitet. Danas je ovaj grad interesantan za posjetioce ne samo zato Ĺˇto njegov mir znaĂ¨i lijep kontrast primorskim mjestima, u kojima se sopstvenom energijom, kroz renoviranja i novogradnju, traĹľi prikljuĂ¨enje tokovima razvoja. Grad je interesantan zbog arhitektonske raznolikosti i tamo se Ă¨ovjek osjeĂ¦a kao u nekom muzeju iz habzburĹˇkog doba. U Nacionalnom muzeju je na ingeniozan naĂ¨in izloĹľena jedna posebno vrijedna ikona, koja bi mogla biti simbol za cijelu Crnu Goru. RijeĂ¨ je o Â«Bogorodici FilermoskojÂ». U zlatnom okviru, okruĹľena krunom od zraka, samo iz jednog sasvim odreĂ°enog ugla vidi se blago lice, koje iĹˇĂ¨ezava Ă¨im samo malo promijenite ugao pogleda. KaĹľe se da je ikonu naslikao jevanĂ°elista Luka u Jerusalimu, zatim je, kao Ă¨udotvorni simbol dospjela na ostrvo Rodos, gdje je dobila ime po brdu Filermo i, kako kaĹľe legenda, dugo pruĹľala boĹľansku podrĹˇku u odbrani od Turaka. Kasnije je odnesena na Maltu, zatim u Moskvu, potom Petrovgrad. Dvadesetih godina bila je u Berlinu i najzad u Beogradu. Od 2002. godine, ikona zraĂ¨i u Â«Plavoj kapeliÂ» Nacionalnog muzeja. Lutanja ikone i lice, Ă¨ije se konture ne prepoznaju namah - sve to podsjeĂ¦a na sudbinu same Crne Gore, koja se nada boljim vremenima.
Posjeta : 2755