|
|
| |
| 0 | | | Knjiga sedmice -„Gospoða Bovari“ - Gistav Flober | | "Madam" koja fascinira! |
 Teško je izdvojiti ono što najviše fascinira u Floberovom romanu „Gospoða Bovari“. Da li sama prièa, atmosfera, vrijeme nastajanja, provokativni simbolièki smisao u romanu, sam lik Eme Bovari, jedne od heroina svjetske književnosti uopšte ili stilska briljantnost Floberove naracije i deskripcije, odnosno dijalog? U svakom sluèaju, „Gospoða Bovari“ jedan je od najboljih primjera pišèevog umjetnièkog majstorstva.
Flober pažljivo odabira detalje u prikazivanju atmosfere života gospoðe Bovari. On postiže da u okviru realnog romansijerskog koncepta svaki od detalja stekne naroèitu simbolièku ulogu. Tako da pisac iz tog koncepta nesmetano gradi složen mehanizam prièe o erotskim prestupima i egzistencijalnoj kazni. Emi je sve bilo dopušteno, i ništa nije. Ona je ta koja je presjecala i stopirala svoje (emocije) ljubavni život kada treba, pa opet hrila i hitala u pohode kad ne treba, a sve na uštrb društvenog i finansijskog života kako svog, tako i suprugovog i porodiènog. Njena labilnost, lakoumnost i želja za emotivnom ispunjenošæu dovode je do takve psihièke krize da boèica bijelog praha postaje jedini spas. I dok je umirala od otrova koji je šakaèki gutala jedina simfonija u umu, zamraèenom nekom maglom i izmaglicom, bila je beskrajno jadikovanje ojaðenog srca, nježno i nejasno, kao poslednji odjek nekog akorda koji se gubi u daljini i usled tog neobiènog smirenja ponovo otkriva nekadašnje strasti svojih prvih mistiènih zanosa.
Prvi dio romana protièe u znaku upoznavanja Eme i Šarla, njihovog braka i Emine osame. U drugom prikazane su Emine ljubavne veze, odnosno simpatija sa mladim Leonom, a zatim grešna ljubavna avantura sa Rudolfom. Njen pad i propast njene porodice obilježava treæi dio. Dok pratimo život glavne junakinje, gospoðe Eme Bovari, takoðe, možemo da pratimo i sudbine mnoštva drugih interesantnih likova. U romanu su prikazani brak, porodica i život provincijskog ljekara Šarla Bovarija i njegove usamljene žene Eme. Radnja se odvija u francuskoj provinciji u prvoj polovini 19. vijeka i snažno istièe složenu i ubjedljivu sliku tadašnjeg života i mentaliteta.
Gistav Flober teži umjetnièkoj objektivnosti, razumijevanju likova koje je stvarao, bez obzira na njihove razlièite karaktere, postupke, temperamente i njihove mentalne sklopove. Ema je živjela zaokupljena svojim strastima. Zbog novca se nije uopšte uznemiravala.
Nije razmišljala o suprugu i djetetu, šta može da im se desi zbog njene raskalašnosti.. Generalno posmatrano, to nju nije ni interesovalo jer u Šarlu je vidjela slabiæa koji je zaljubljen u svoju suprugu do ušiju i ljubav je kod njega ista od prvog do poslednjeg dana. On nije bio èovjek od akcije, rizika, a nju je užasavala osrednjost. I tragala je za ljubavnim gnijezdom negdje drugdje, sa ljubavnicima koji su sušta suprotnost od Šarla.
Ema je bila razlièita od ostalih supruga, i „uzornih majki“. Šarl to nije primjeæivao, a bio je takav, da mu ne bi mu smetalo i da jeste. Dok je okolina to znala drugaèije da tumaèi i da širi glasine o Emi – i ono što ona jeste i ono što nije. Po shvatanju okoline, Ema treba da je “uzorna” kao apotekareva žena koja je bila najbolja supruga u Normadiji, krotka, voljela je svoju decu, oca, majku, roðake, plakala je nad tuðom nesreæom.... A niko nije znao da se zapita:“Hoæe li taj život veèno trajati? Zar se ona iz njega nikad neæe izvuæi?“
Za Leona Ema je bila savršenstvo, dar primljen na kratko, ljubavnica, udata žena, otmena gospa ...
„On je sad prvi put uživao u neopisivoj draži ženske otmenosti. On nikad nije imao prilike da se sretne sa toliko ljupkosti u govoru, toliko probirljivosti u odevanju, s tim držanjem usnule golubce. Divio se zanosu njene duše i èipkama njene suknje. Uostalom, zar ona nije jedana otmena gospa i jedna udata žena! jednom reèi, prava ljubavnica.
Svojim promenljivim raspoloženjima, èas mistièna, èas vesela, brbljiva, æutljiva, gnevna, ravnodušna, ona je u Leonu pobuðivala na hiljade želja, postièuæi u njemu nagone ili daleke uspomene. Ona je bila ljubavnica iz svih romana, junakinja iz svih drama, neodreðena ona iz svih pesnièkih knjiga. On je na njenim ramenima nalazio æilibarnu boju odaliske na kupanju; struk joj je bio visok kao u srednjovekovnih plemiæki; podseæala je na bledoliku ženu iz Barcelone, ali je iznad svega toga bila anðeo!“
Stihovi koje je nesreæni lutalica pevušio Emi, upravo govore da njen ljubavni san traje sve dok i ona postoji. Želje, strasti, požuda bukte u njoj to su oseæaji koji se ne mogu potisnuti.
...Èesto kad topao i lep je dan
devojèe sneva ljubavni san...
Na neki naèin, „Gospoða Bovari“ izmijenila je smisao romana kao žanra, u francuskoj knjževnosti i uopšte. I s pravom, ovo klasièno djelo smatra se jednim od temeljaca moderne umjetnosti.
|
E. Dautoviæ
Posjeta : 4912 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 