1
Knjiga sedmice - "Negova žena“ - Emanuela Bernem
Prièa žene - njegove i svoje!

    "Negova žena“ - Emanuela Bernema životna je, moderna, avangardna, individualna, intimna prièa jake žene sa jasnim ciljem i porukom: sloboda, samostalnost, svojeglavost. Prièa u kojoj se gubi muÅ¡ko i žensko ponaÅ¡anje, obaveze, zahtjevi. Traga za lièim identitetom, a ujedno obraðuje vjeèitu, nikad dovoljno istraženu, temu o ljubavi. IzmjeÅ¡ane su uloge muÅ¡karca i žene, kao i ponaÅ¡anja u odreðenim situacijama, Å¡to glavnoj junakinji i njenim partnerima ni malo ne smeta u ljubavnoj harmoniji. Dakle, dogaða se ono Å¡to zanima danaÅ¡nje djevojke i èemu teže - oslobaðanju od patrijaharnih stega, ekonomske i finasijske zavisnosti, potèinjenosti. Dobar je primjer i muÅ¡karcima kako da priðu, osvoje i ožene intelektualno moæniju i jaèu ženu. UspjeÅ¡no obraðena tema, izbjegnuta zamka patetike i jeftinih latino melodrama.

„Negova žena“, roman Emanuele Bernem nesvakidašnje je djelo, u kojem se prepliæe više žanrova. Na prvi pogled, moglo bi se reæi da se radi o modernoj književnoj formi, bilo da je reè o prozi, poeziji, ili pak o drami. Èitajuæi roman uživamo u njegovoj snazi i uspjelim umetnièkim sredstvima kojim je ostvaren. U njemu je malo epskog, narativnog, ne pretenduje da obuhvati makrokosmos, veæ individualni - biæa. Takoðe, primeæuje se da autorka ne teži da individualni mikrokosmos detaljno obuhvati i tu se jasno stavlja distanca od psihološkog romana. Struktura djela je takoðe neuobièajena, èine ga kratki odeljci, u nekim sluèajevima dugi svega šest, osam, devet, dvanest reèenica... Ovaj roman može da se proèita za upravo onoliko koliko traje film ili pozorišni komad. Dok èitate roman nižu vam se jasne slike i scene, kao da gledate na ekranu ili u pozornici. Roman je objavljen 1993., kada je dobio i nagradu „PRIX MEDICIS“. Samo u toj godini prodat je u više od 100.000 primeraka.
Glavni lik je mlada ljekarka Kler, koja s jedne strane ima jasan i izgraðen poslovni i profesionalni put, a opet, s druge strane, maglovit, nesiguran i ne sasvim jasan ljubavni. Prolazi kroz razna stanja snova (maštanja), želja, strasti, i realnosti. Zbog profesionalnog poziva realnost je jako prisutna i živa kod glavne junakinje, praæenja jakim osjeæanjem biti poželjena, voljena, pripadati nekome... Po svaku cijenu biti voljena, miri se i sa èinjenicom biti voljena u svojstvu ljubavnice. Slobodna je u ponašanju, djevojka-žena koja bez ražmišljanja sklapa ljubavna poznanstva (gdje su i brzi seksualni kontakti). Centralna tema se razvija u prièu o svemu što se nalazi u njoj, ili se ona nalazi u tome: strastima, seksu, nagonima, navikama, željama, moralu, nemoralu, istinama i lažima. Gde prestaje nemoral nastavlja moral, gde se zapletu neistine i laži ipak se na kraju otkrije istina. Roman ima prizvuke æutnje, usamljenosti, tišine. Kao da se likovi plaše izreèenog. Da ne pokvare trenutak koji traje.
Osjeæanje koje prati Kler ispunjeno je sviješæu o velièini, vrijednosti i spremnosti oba partnera na uzimanja i davanja. Takoðe, istièu se Klerina razmišljanja i njena pojaèana potreba za „unutrašnjim dijalozima“ (izreèena naglas). To su uvijek iskazi puni znaèenja, kratke prièe koje mogu biti zasebna cjelina.
„Ovog trenutka Toma sigurno doruèkuje. Verovatno je on pripremio kafu. Žena mu se pridružuje. Na sebi ima kuæni ogrtaè svog muža, suviše velik za nju. Kosa joj je razbarušena. Toma joj se osmehuje. Lepa mu je. Jedno od dece ulazi u kuhinju. Majka ga grdi što je boso. Penje se ocu u krilo. Toma uzima obe detinje noge u jednu ruku i greje ih. Sprema se da stavi tri kocke šeæera u kafu, možda i èetiri, jer su šolje za doruèak veæe. Dete ga zaustavlja. Ono hoæe da ih stavi. Pušta ih sa suviše velike visine. I isprska sto.
Toma æe uskoro da krene. Kola æe se udaljiti. Pozadi u kolima, žuti šlem sa gradilišta. On ljubi ženu. Usta im mirièu na kafu. ´Doviðenja do veèeras.’. Kreæe.“




E.Dautoviæ

Posjeta : 3364