|
|
| |
| 1 | | | Knjiga sedmice – „Tri gvineje“ Virdžinija Vulf (1938.) | | Sjajna naracija o "treæoj gvineji"! |
 Prodavati um mnogo je gore nego prodavati svoje tijelo. Jer kada žena prodaje svoje tijelo prodaje trenutno zadovoljstvo, dobro pazi da se „transakcija“ tu i okonèa. Ali, kada žena proda um, njegov anemièan, opak, gorak, nametnut i bolestan proizvod pušta se na slobodu da inficira i korumpira, da posije sjeme bolesti kod drugih. Prva „prodaja“ je benigna i može se sprijeèiti i sasjeæi u korijenu, a i lakše se prevazilazi,. dok je druga malignog karaktera i djeluje razarajuæe.“Zato ne dozvolite da napravite preljubu uma svog...“, jedna je od poruka spisateljice Virdžinija Vulf u knjizi „Tri gvineje“, (1938.).
Virdžinija Vulf (1882.- 1941.) jedna od tvoraca „romana toka svijesti“, nesumnjivo spada meðu najznaèajnije spisateljice proteklog vijeka, kako engleske književne scene, tako i evropske i svjetske. Pred dva svjetska rata pisala je esej žena „Tri gvineje“, odbijajuæi da se adaptira i prihvati predstojeæi užas muških igara, poslije èega se ubila.. Jer, šta znaèi prodavati svoj um bez ljubavi? To znaèi pisati po neèijem nalogu, ono što vi ne želite da pišete, ali morate zbog novca. Reklama i publicitet podjednako korumpiraju. Na taj naèin kultura pomiješana liènim šarmom i kultura pomiješana sa reklamom i publicitetom predstavljaju njene korumpirane oblike. To treba imati u vidu.
Neko se nekom obraæa pismom! Pismo ostaje tri godine, a možda i duže bez odgovora. Ono je, ustvari, cijela prièa knjige „Tri gvineje“. Kako utrošiti tri gvineje? Kako sprijeèiti rat? Koji „rat“, „ratove“? Naravno, iako znamo da se sve dešava prije Drugog svjetskog rata, ipak, na prvo èitanje dva dijela knjige ne može se taèno odrediti o kom ratu se radi. Plovimo kroz vremepol skoro do kraja drugog dijela knjige, jer ima jako mnogo datuma, koji se odnose na vrijeme mnogo prije tog vremena (vjekovi ratovanja su u pitanju). Osoba koja se obraæa u pismu je mirovnjakinja koja uprkos svim poteškoæama kroz koje su žene vjekovima prolazile, svoju gvineju (treæu po redu) stavlja u mirovni fond. Smatrajuæi da, stavljajuæi treæu gvineju u taj fond, može mnogo doprinijeti i „stati na kraj proizvoðaèima oružja”, sprijeèiti ih bar na kratko da stvarju najveæe uništitelje ljudske vrste. Smatrala je da svi uèesnici tih nedjela, koji stvaraju krajnje razarajuæe efekte (lišavaju života nedužne ljude), treba svoje duše da sklone iz tog posla, i da svaku svoju “gvineju” usmjere kao i ona u mirovni fond. Kad god bi pomislila na to da je sve u što se ulaže namijenjeno uništenju ljudskih života, mogla je jedino da se umiri na taj naèin što je dala svoju treæu gvineju za širenje mira. Time je uvjeravala sebe da æe bar neko krenuti njenim stopama i da æe sva oružja, ranije ili kasnije, biti uništena…
„Tri gvineje“ sastoje se iz tri cjeline i u svakoj od njih može se primjetiti velika želja žena za obrazovanjem, napredovanjem u životu kao i moguæi uticaj na zaustavljanje rata. Iako na prvi pogled ti djelovi izgledaju razlièiti, oni u suštini govore o istom problemu neosviješæenosti žena prije i poslije rata. Primeæuje se, da su žene bile lišene svih vrsta obrazovanja. Bilo je jedino dozvoljeno da one budu dobre æerke, supruge, majke.... Ako bi se èak i našla neka sestra bogatog brata, kako ga Virdžinija naziva, da se tome usprotivi bila bi lišena i svega onoga što joj je bilo do tada dostupno. I ono malo novca što su imale morale su da izdvajaju su i daju za obrazovanje svoje braæe, za oružje, ratove... Dakle, za školovanje muškaraca u to vrijeme davale su se ogromne sume novca, a žene su mogle da imaju 40 funti 1919. godine, Zakonom je otvoren pristup raznim profesijama, znaèi jedna vrata su se otvorila i u novèaniku svake od njih mogao se naæi jedan sjajni novèiæ.
Muškarci su se školovali na prestižnim koledžima kao što su Oksford, Kembridž. Opravdanja za žensko obrazovanje nije bilo, smatralo se da je ženska želja za obrazovanjem protiv Božje volje. Isto tako, bile su lišene slobode i svih ostalih uživanja. Muškarci su stvarali ubjeðenja da one ne mogu da uspiju u poslovima u javnoj sferi, ali da mogu biti jako dobre sluškinje i pomoæne radnice. Dakle, sama domovina u kojoj su živjele ponašala se najveæim dijelom istorije prema njima kao prema robinjama bez obrazovanja i udjela u imovini. Ako bi se kojim sluèajem žena udala za stranca, automatski bi gubila domovinu. Ona je žene lišavala da same sebe štite, a izdvajala je mnogo novca „da domovina žene štiti“ ulažuæi ogromne kolièine kapitala za naoružanje. U tom okrutnom i surovom vremenu istorije, žene su se borile odvažno i hrabro za obrazovanje, mukotrpno su radile da same sebe izdržavaju, kako ne bi dozvolile da budu uslovljene, potlaèene i smatrane manje vrijednim biæem. Nisu željele da iznevjere svoje stavove koji su se i te kako razlikovali i sukobljavali sa postojeæim, niti su htjele da od sebe naprave „preljubnice uma svog“.
Postojala je velika razlika izmeðu muškaraca i žena u izboru profesija i u zaradama. Pristup visokim školama, koledžima i bibliotekama ženama nije dozvoljljavan. Postojao je koledž za žene, ali nije bilo novca da se održava i tražena je „gvineja“ za obnavljanje koledža, a za uzvrat traženo je od žena da se sprijeèi rat. Žene su uvijek bile uslovljene. Sva ta patrijarhalna razmišljanja o tome da žene treba da budu potèinjene i uslovljene, imaju istorijsko uporište, i prisutna su i danas. Ali, pored svih prepreka, bilo je divnih, brilijantnih žena jakih principa i karaktera, sa puno energije koje su htjele da se obrazuju, koje su htjele da èitaju, da odstupaju od tadašnjih normi, koje su htjele same da zaraðuju za život. Nisu ih èuli i nisu bile shvaæene od svojih najbližih, od crkve i tadašnjeg sistema vlasti. Brak joj je bio jedina profesija.
Virdžinija Vulf piše iz ugla feminizma, identifikujuæi se sa ženom koja se bori za prava žena i bolji svijet i približava èitaocima sliku života žena iz tog doba. Njen rad, je shodno tome, velikim djelom prožet feminizmom, problemom o kome je uvijek razmišljala. Bila je sigurna da je društvo stvoreno po proporcijama muškaraca. Žalila se da žene moraju da idu u mušku opoziciju da bi stigle do vrha. Ženska senzibilnost je u kontrastu sa faktièkim materijalizmom svijeta u kojem dominiraju muškarci koji „sklapaju ugovore sa strogom upravom, kontrolišu finansije, kontrolišu obrazovanje....“. Virdžinija je bila ne samo žena veæ i dama. To pokazuje njenu drugu perspektivu socijalnog mentaliteta. Ona nije èinila ustupke. Kroz svoj spisateljski opus raskinula je sa gotovo svim tradicionalnim formama i stvorila djelo snažno obilježeno individualizmom. Bila je dama od roðenja, obrazovana i nije se imala èega plašiti i stidjeti. Bila je snob, ali je to bio hrabri snobizam. Neorealizam i magièni realizam kombinovan je u sjajnu naraciju. Prolazna jaèina i maštovitost, oseæaj senzacije, doseže takav virtuozitet i lirièku moæ, koja naglašava novu formu stvaranja, razmišljanja i pisanja. Opisi se zasnivaju na dinamici unutrašnjih stanja junaka, na unutrašnjem monologu i zbiru osjeæanja, projekcija i predstava. Svoje likove sagledava i gradi iznutra, dosežuæi na taj naèin one najneuhvatljivije i najzagonetnije prostore ljudske individue. To je naèin kojim traži svjesnost i njegovimi oblikovanjem postavlja pitanja o najosnovnijem u iskustvu, njegovoj prirodi, njegovoj istoriji, kulturi kojoj pripada.
„Tri gvineje“ date su u razlièite svrhe, ali su namjere uzajamno povezane, jer su ciljevi isti - ostvarivanje slobode, prava žena i borba za mir, tolerancija i kompromis. Izuzetne opservacije o stvarnosti, i to onoj objektivnoj, ali i imaginarnom prostoru svijesti koji pokušava odgonetnuti kljuène su taèke modernog življenja. Internacionalno, potvrdila se kao spisateljica, kritièarka i stilistkinja, omoguæila uživanje na nov naèin, i bacila svjetlost na engleski jezik, mnogo dalje i više od toga... - da su se za sve u životu žene jako teško i mukotrpno borile i uspjevale u toj borbi – zasigurno, ostaæe u pameæenju sadašnjeg i buduæeg èitaoca.
|
Edita Dautoviæ
Posjeta : 2542 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 