|
|
| |
| 0 | | | Knjiga za ovu sedmicu - āSa londže zeleneā - dr LjubiÅ”a RajkoviƦ Koželjac | | IzmeĆ°u korica - blago u stihu! |
 - Ovu narodnu ĆØitanku puÅ”tam u svijet s radoÅ”Ć¦u veljom Å”to se neÅ”to Å”to je iz naroda, narodu i vraƦa: da bi nam pamƦenje bilo duže - zapisao je dr LjubiÅ”a RajkoviƦ Koželjac o zbirci boÅ”njaĆØkih junaĆØkih pjesama iz Sandžaka āSa londže zeleneā - objavljena 2001. kao samostalno izdanje IbiÅ” KujeviƦ, recezenti dr Hasnija MuratagiƦ ā Tuna i Husein BaÅ”iƦ.
- āValjda su i muslimanske pjesme naÅ”e duhovno blagoā. ā rijeĆØi su Tomislava Ketinga o pjesmama ā ukupno ih je 28 - koje je dr Koželjac zabilježio od 1980. do objavljivanja .
āNahod Huso i Nahod Radovanā, āIzbavljenje Ajkune djevojkeā, āŽenidba VeljagiƦ Ahmetaā, āŽenidba Å arac-Mahmut PaÅ”eā, āMujagiƦ Omer i Filip Madžarināā¦
ispjevane su u duhu klasiĆØne poetike. ZajedniĆØko im je: da imaju veoma razvijen siže, veoma bogatu fabulu sa mnogo peripetija u dramskoj radnji, tako da su sve veoma duge; bogate dijalogom; sa ĆØestim lirskim mjestima. Pune su emotivnog naboja, dirljive do pretjeranosti; obiluju turcizmima; izuzetno su muzikalnog stiha; prisutna je ĆØesta leoninska rima (leoniniska rima ā leoniniski stih je stih u kome se rimuje njegov kraj sa krajem prvog polustiha; stih sa dvije rime: spoljaÅ”njom i unutraÅ”njom rimom:
ā¦.Srete BRATA, prifati OGATAā¦
ā¦.Svrh LAKATA do dna NOKATAā¦
āZa mnoge je bilo ĆØudno (kao Å”to je joÅ”), a za neke nedopustivo, da ja kao Srbin zapisujem pjesme o muslimanskom junaÅ”tvu. Ja sam se time bavio ne samo stoga Å”to sam se oduvjek osjeƦao i Jugoslovenom, no i Å”to te pjesme, uz sve svoje posebnosti, imaju mnogo opÅ”teljudskog: pripadaju one opÅ”teĆØovjeĆØanskoj kulturnoj baÅ”tini. Kad su ĆØuveni ameriĆØki slavisti Milman Peri i Albert Bejts Lord mogli preko Atlantika da dolaze da ih zapisuju i prouĆØavaju (u cilju razrjeÅ”avanja tkz. homerovskog pitanja), mogao sam i ja sa āTimoka, zlatnoga potokaā, odnosno sa PeruƦice (ZloreĆØice). Ljepota tih pjesama me je na to prisilila, njihova književnoumjetniĆØka vrijednost.
BuduƦi da junaci muslimanske epike ratuju na strani Turaka, na muslimanske guslarske narodne pjesme, osobito nakon Drugog svjetskog rata, nije se blagonakolono gledalo kad je rijeĆØ o njihovom zapisivanju i objavljivanju, pa i od strane mnogih Muslimana, a naroĆØito komunista: postojala je bojazan, koja nije bila sasvim bez osnova, da bi te pjesme u vrijeme uĆØvrÅ”Ć¦ivanja naÅ”eg brastva i jedinstva mogle da raspiruju vjersku netrpeljivost, nacionalnu netoleranciju, i da, kao takve, mogu biti Å”tetne po naÅ”e zajedniÅ”tvo. Iz tih razloga one nijesu mogle biti Å”tampane u prvih osam brojeva āRožajskog zbornikaā, ali nije bilo nikakvih smetnji da ja neke od svojih zapisa objavim u beogradskom āRaskovnikuā (bez ikakvih negativnih reakcija sa bilo koje strane i bez ikakvih neželjenih posljedica po mene kao zapisivaĆØa). Mržnja s kojom se gleda na pjesmu pripadnika drugoga naroda ili druge etniĆØke skupine izraz je primitivizma: sjetimo se onog zlosreƦnog srpskog mladiƦa iz AndriƦevog romana āNa Drini Ʀuprijaā koga su posjekli Turci samo zato Å”to je pjevuÅ”io pjesmu o KaraĆ°orĆ°u. Koliko god da Srbin, ruku na srce, ne može da na gusle muslimanske gleda s ljubavlju, Å”to je i prirodno, sve viÅ”e je i kod Srba, a ponajprije kod onih prosvijeƦenih (koji su svojom ĆØovjeĆØnoÅ”Ć¦u nadrasli prizemnosti i uskogrudosti naÅ”eg teÅ”kog istorijskog nasleĆ°a), sazrijevala svijest o tome da vrijednost epske pjesme nije prvenstveno u tome na ĆØijoj strani se bore junaci u njoj opjevani, veƦ koliko u toj pjesmi ima Poezije, istinske poezije, odnosno opÅ”teljudskog. Una gens sumus!
Nema sumnje u to da su krajiÅ”nice bile veoma popularne i kod muslimanskog življa u Sandžaku. Svaki narod ima svoje junake, njih opjeva, u pjesmama o njima uživa, one su mu duÅ”evna hrana, sa njima odmalena druguje, sa njima u grob leže. Usud je htio da junaci tih pjesama vojuju na strani tuĆ°ina (u ĆØemu je i njihova tragiĆØnost, njihovo proklestvo!), ali su ābraƦa naÅ”a turskoga zakonaā (kako je Vuk nazvao Muslimane) ostvarila u svojoj epici i neke vrhunske umjetniĆØke domete. āOve pjesme ne zaostaju ni najmanje iza svojih drugarica, koje živu meĆ°u krÅ”tenim narodomā¦ā ā s pravom je, svojevremeno, isticao Kosta Herman. I zaista: pribirajuƦi usmeno narodno blago Muslimana po Sandžaku, i sam sam se osvjedoĆØavao da se āu ovim pjesmama ĆØarobna vila suncu sa ishoda grli sa pjesnoplodnom vilom slovinkinjomā.
Epska tradicija Sandžaka duga je i živa, a to u punoj mjeri važi i za Rožaje s okolinom. Tu, i dan danas, gusle javorove rado uzima u žilave ruke i Musliman, i Crnogorac, i Albanac. Tu, i dandans, kao da nije izgubilo na važenju ono NjegoÅ”evo:āĆe se gusele u kuƦi ne ĆØuju, tu je mrtva i kuƦa i ljudiā. Stoga gusle ni u gradskoj kuƦi joÅ” uvijek nijesu rijetkos i malo koji āsjednikā proĆ°e bez jeke od gusala, osobito u kuƦama muslimanskim.ā - kaže dr LjubiÅ”a RajkoviƦ Koželjac u predgovoru ove knjige.
Iako u nauci o narodnoj književnosti joÅ” nije sasvim razjaÅ”njeno na koje su sve naĆØine, i kada, krajiÅ”nice sa zapada na istok prenoÅ”ene, ĆØinjenica je da ih u Sandžaku u velikom broju nalazimo, ali malo koju u onom obliku baÅ” kako je u Bosni pjevana i u kojem je od nekog sakupljaĆØa āpeĆØatanaā, a ima i onih za koje se u Bosni i Hercegovini uopÅ”te ne zna. To upuƦuje na zakljuĆØak da nijesu u pitanju samo varijante veƦ poznatih krajiÅ”niĆØkih pjesama (predma su varijante najbrojnije) nego i posve nove pjesme, bilo da su se kao varijante potpuno osamostalile izgubivÅ”i skoro svaku sliĆØnost s matiĆØnim pjesmama (od kojih su potekle), bar u pogledu sižea, bilo da su u svemu izvorno sandžaĆØke, dakle, autohtone ā¦ā
Iz pjesme, āNeverstvo ljube Mujagineā:
ā¦ Sjaha Mujo sa Å”irokog Malina,
uvede ga u mraĆØne ahare
pa se penje kuli uz bojeve,
jedva ide dok do majke stiže,
od suza ga majka i ne vidi,
on joj spusti na ramena ruke:
āÅ ta je, majko, moj teÅ”ki veremu?!
Ako mi se kula poharala,
ja Ʀu zlata viÅ”e zadobiti
i novu Ʀu sagraditi kulu,
a tvoje Ʀu rane osvetiti;
ako mi je ljuba preoteta,
ja Ʀu brzo ljubu povratiti.
No priĆØaj mi ko nas poharao,
ko otvori kulu i avliju,
ko mi uze vijernicu ljubu ā
to sam snio u planini, majkoā.
Njemu stara kroz plaĆØ progovara:
āJa sam kriva!ā ā po istini priĆØa
kako ju je Madžar prevario.
āJe li, majko, ljuba rada bila?ā
āNije, sine, ne grijeÅ”i duÅ”u!
Kukala je jadna, iz avaza:
āAman muke u duÅ”manske ruke!ā
to je meni ponajteže bilo, ā
nije voljno, no je od nevoljeā.
āMajko moja, ne kobi sinova,
ne plaĆØā viÅ”e, dženeta ti tvoga,
no mi reci, moja mila majko,
kakav bjeÅ”e taj Å”to oĆ°e bjeÅ”e,
na kog, majko, liĆØi i priliĆØiāā¦
|
Edita DautoviƦ
Posjeta : 2468 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 