0
Stizanje buduænosti
Internet slavi - 40!

    Za 300 godina koja æe godišnjica biti istorijski važnija? Današnja, o poèetku Drugoga svjetskog rata prije 70 godina, ili sutrašnja, o 40 godina od poèetka interneta?


Dana 2. septembra 1969. godine na Kalifornijskom univerzitetu Los Angeles (UCLA) dva raèunara izmijenila su besmislene podatke, tek toliko da se potvrdi da je veza moguæa. Za mjernim ureðajima koji su to potvrdili stajao je Leonard Kleinrock. To je poèetak ARPAneta, raèunalne mreže koja æe nezadrživo prerasti u današnji internet, globalnu kralježnicu za razmjenu informacija.
Neuništiva mreža
Internet danas nije povlastica, nego potreba – njime se svakodnevno služe dvije milijarde ljudi. Zanimljivo je i da je internet, na neki daleki naèin, odjek Drugoga svjetskog rata. Nauènici su Pentagonovoj ustanovi za naprednu nauku ponudili mamac, a vojnici su zagrizli: mreža izmeðu raèunara nauènih ustanova koje su radile na supertajnim vojnim projektima trebala je biti postavljena tako da je nije mogao uništiti ni višestruki nuklearni napad.
Podaci poslani na neko drugo odredište “sami” bi pronašli zaobilazan put ako bi najkraæi put izmeðu dva raèunara na neki naèin bio ometen ili prekinut, a raèunari na èvorištima uništeni.
Vojnicima se to, dakako, svidjelo, ali nisu imali na umu da æe upravo ta osobina mreže omoguæiti do tada nezamislivu slobodu javnoga izražavanja.
Da su to mogli predvidjeti, zacijelo bi bili mnogo skeptièniji.
Tehnièka inovacija internetskih veza jeste da se podaci šalju paketno: raèunar koji ih šalje u odsjeècima traži od raèunara primaoca da potvrdi je li sve ispravno stiglo uz pomoæ kontrolnog broja.
Nezadrživo širenje
Ako ta brojka nije taèna, paket se šalje nanovo. To je omoguæilo da veza bude “stalno otvorena”, a da se promet ne mjeri kao u telefoniji u minutama, nego u prenesenim paketima.
Veæ 29. oktobra 1969. ostvarena je veza izmeðu univerziteta UCLA i Instituta na Stanfordu, a potom se proširila na univerzitete Berkeley i Utah. Sve poslije toga je istorija.
Umjesto da “to bude to”, a da se vojska nastavi igrati svojim tajnama, sveuèilišta su se nastavila umreživati. Mreža se nezadrživo širila najprije meðu sveuèilištima, a potom je 1973. preskoèila Atlantik u Veliku Britaniju i Norvešku.
Danas bi internet u normalnim državama morao biti dio komunalne infrastrukture, nešto poput elektriène i plinske mreže, vodovoda, kanalizacije, grijanja. Internet je ipak u razvijenim zemljama èesto zarobljen u komercijalnim kompanijama, a u nedemokratskim je zemljama pod nadzorom jer se mrežom èitaju odabrane informacije i komunicira sa svima.
Odvojili se

Globalnom mrežom, adresama, imenima pravilima i protokolima upravlja ICANN, Internetska korporacija za dodjeljivanje imena i brojki.
Tijelo je osnovano 1998., no potom se odvojilo od amerièke državne agencije koja je upravljala internetom IANA. Dugogodišnji joj je predsjednik bio Vinton Cerf.




Posjeta : 1768