0
Teoretski mogu napajati digitalne satove i medicinske mjerne instrumente
Baterije na urin!

          Nauènici iz Singapura razvili su baterije na urin velièine kreditne kartice. Otkriæe je važno jer otvara moguænost izrade samonapajajuæih ureðaja, a manje verzije mogle bi se iskoristiti i za napajanje mobilnih.

       "Kapljica urina generiÅ¡e 1,5 volti, Å¡to je ekvivalent jednoj AA bateriji", rekao je dr. Ki Bang Lee s Instituta za bioinženjering i nanotehnologiju.
          Istaknuo je da nova tehnologija može staviti na raspolaganje izvor energije ureðajima elektronske dijagnostike koji testiraju urin i duge tjelesne teènosti za bolesti poput dijabetesa.
       Zasad se koriste litijske baterije ili spoljni izvori energije, meðutim, zahvaljujuæi novom sistemu, tjelesna teènost koja se testira mogla bi sama napajati te ureðaje.
          Dr. Lee, koji je svoje otkriæe objavio u posljednjem broju èasopisa Journal of Micromechanics and Microengineering, kaže da bi se manje verzije u krajnjoj nuždi mogle eventualno koristiti i za napajanje mobilnih telefona.
A kako sve to radi?

          Baterija je napravljena od sloja filter-papira umoèenog u bakreni klorid izmeðu traka magnezijuma i bakra, a potom omotana plastikom.
          Aktivira se kad se kapljica urina spusti na bateriju. Dok se natapa kroz papir, urin stvara potrebne uslove za generisanje elektriciteta.
          Magnezijum djeluje kao baterijska anoda izbacujuæi svoje elektrone, dok bakreni hlorid djeluje kao katoda. Protok elektrona oslobaða energiju veæu od 1,5 milivata, objavili su nauènici.
          Fizièarka dr. Cathy Foley iz CSIRO rekla je da su ova istraživanja važna zbog toga jer otvaraju moguænost izrade samonapajajuæih ureðaja.
          Rekla je da bi ova tehnologija mogla biti iskorišæena u sistemima koji su poznati kao biomikroelektromehanièki sistemi ili kraæe bioMEMS.
          Primjeri bioMEMS sistema ukljuèuju siæuÅ¡ne maÅ¡ine koji u naÅ¡em organizmu mogu tražiti i uniÅ¡tavati æelije tumora ili holesterola, ili pak DNK èipove u kojima DNK služi kao elektronièka komponenta.
          Ova tehnologija takoðe može biti iskorišæena i za napajanje pribora koji otkriva prisustvo droga u organizmu.
            Dr. Foley je istaknula da sistem može raditi iskorišæavajuæi bilo koje tjelesne teènosti kao Å¡to su sperma, krv ili suze, i to sve dok teènost nije neutralna pri vrijednosti pH7.
            Primjera, urin ima raspon vrijednosti od pH 4.5 do pH 8.0.
Koliko je sve to iskoristivo u praksi?

          Dr. Foley tvrdi da je energija koju generiÅ¡e urinom pogonjena baterija dovoljna za održavanje digitalnih satova ili nauènih mjernih instrumenata, meðutim neÅ¡to veæe bilo bi nepraktièno.
          "Vjerovatno bi se energija mogla poveæati kada bismo imali viÅ¡e takvih baterija koje bi se spojile u jednu", rekla je.





Posjeta : 1929