|
|
| |
| 2 | | | Drumovi će poželjet’ ludaka, a ludaka viÅ¡e biti neće | | Potonji crnogorski boem - i dalje živi! |
 Vitomir Vito Nikolić, crnogorski Jesenjin, rođen je 27. aprila 1934. godine u Mostaru.
Nikolić je stvarao je u drugoj polovini 20. vijeka, njegov opus je raznovrsan, a stil poseban. Njegovi stihovi odiÅ¡u ljubavlju, nostalgijom, melanholijom, ironijom i osjećanjima bola, a prolaznost života, starost i bolesti koje sa sobom starost nosi, smrt, samoubistvo su samo neki od motiva koji se pojavljuju u Vitovim pjesmama.
Ono Å¡to povezuje sve pjesme jeste bujica osjećanja koja izviru iz njegovih stihova, ostavljajući poseban utisak na čitaoce.
Kako je i sam kazao, nije pisao poeziju da bi bio slavan pisac.
Želio sam, naravno, da ta poezija bude prihvaćena. Ali, nikad zaista nijesam osjećao da sam slavan, već da su ljudi razumjeli Å¡ta sam htio da kažem. Mislim da je svaki živi čovjek pjesnik. Pjesnik je u svakom ljudskom stvoru. Ko nije pjesnik taj je davno mrtav. Ali samo neki uspiju ovladati duÅ¡ama svojih bližinjih – govorio je Vito.
Rođen je 27. aprila u Mostaru, 1934. godine, a nakon smrti majke i bombardovanja Mostara, Vitov otac sklanja se sa sinovima u rodni NikÅ¡ić. Nedugo zatim, u dječijoj igri sa ručnom bombom, samo godinu dana kasnije, poginuo je Vitov dvanaestogodiÅ¡nji brat. Tragedija za dječaka nije se tu zaustavila, godinu dana poslije smrti brata, od rafala italijanske patrole, poginuo je i Borivoje, Vitov otac.
Vito ostaje sam sa svojih devet godina, a svoje utočiÅ¡te naÅ¡ao u domu za ratnu siročad. Ubrzo je obolio od tuberkoloze, zbog čega se liječio u Brezoviku, odakle je pobjegao sa svojih dvadesetak godina.
Bio je gotovo sve Å¡to jedan čovjek u ovom životu može biti: siroče, skitnica, boem, zatvorenik, novinar, kritičar vlasti i pjesnik.
Njegova prva zbirka poezije “Drumovanjaâ€, objavljena je u NikÅ¡iću 1962. godine. Izdanje zbirke “Sunce, hladno mi jeâ€, objavljeno je takođe u NikÅ¡iću, 1968. godine, a knjiga “Stihovi†objavljena je u Podgorici 1981. godine. “Stare i nove pjesme†objavljene su 1991. u NikÅ¡iću, a izabrane pjesme pod naslovom “Posljednja pjesmaâ€, u Rijeci Crnojevića, 1994. godine.
Za razliku od života, njegova smrt je bila tiha, pa je došla je u snu, 10. septembra 1994. godine.
Sahranjen je na privremenom groblju iza Saborne crkve Svetog Vasilija OstroÅ¡kog u NikÅ¡iću, na mjestu gdje se prvih godina poslije Drugog svjetskog rata nalazila svlačionica fudbalskog kluba Sutjeska, u kojoj je Vito, kao mladi beskućnik proveo dvije ledene nikÅ¡ićke zime. Na prvu godiÅ¡njicu smrti, njegovi posmrtni ostaci prenijeti su u staro nikÅ¡ićko groblje.
|
Cetinjski list
Posjeta : 57 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 