 Bliži se smiraj dana,
joÅ” jedan pun stopa
i skupljenih
komadiƦa sebe za danas.
Sjednem i piŔem
o posljednjem
vozu za sreƦu,
o sonetima nevoljenih,
o kriku oĆØajnika
i Ŕapatu duŔa.
Vremenom nauĆØih biti
Ŕaptaè iz noæi,
vreli asfalt po kojem
samo hrabri hode,
nijemi duh koji povlaĆØi
sve konce
i ima sve Ŕto maŔta
stvoriti može.
Zato ne brini, ova poetesa
Ʀe ti osmijeh nacrtati,
najluưi ples zaplesati,
suzu obrisati i tugu nasmijati,
biæeŔ voljen i ti æeŔ voljeti,
u mojim pjesmama si besmrtan.
Samo me pogledaj, ja Ʀu razumjeti,
s poetesom se oĆØima priĆØa,
a to je suŔtina ljepote rijeèi,
moƦ i magija.
|