 Bliži se smiraj dana,
još jedan pun stopa
i skupljenih
komadiæa sebe za danas.
Sjednem i pišem
o posljednjem
vozu za sreæu,
o sonetima nevoljenih,
o kriku oèajnika
i šapatu duša.
Vremenom nauèih biti
šaptaè iz noæi,
vreli asfalt po kojem
samo hrabri hode,
nijemi duh koji povlaèi
sve konce
i ima sve što mašta
stvoriti može.
Zato ne brini, ova poetesa
æe ti osmijeh nacrtati,
najluði ples zaplesati,
suzu obrisati i tugu nasmijati,
biæeš voljen i ti æeš voljeti,
u mojim pjesmama si besmrtan.
Samo me pogledaj, ja æu razumjeti,
s poetesom se oèima prièa,
a to je suština ljepote rijeèi,
moæ i magija.
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 