 Drugi dolete glas: -
„Drti sad, jer sudbinu
unaprijed odreðuješ...!
Ti si izgubljena jer æe
tvoja paklena duša
biti plen demona!
Da li moĹľe biti sahranjena
po hrišæanskom obredu
ona, Ofelija, koja samovoljno
traĹľi svoje sopstveno spasenje?
Ah, kad bih mogao
da vas natrag povratim,
da zajedno otkrivamo
lepotu,
sjaj sveta
oko nas
i u nama,
u knjigama,
slikama,
muzici,
zvucima crkvenih orgulja koje se mešaju,
stapaju sa zvucima arfe i flaute!
Tada bih mogao vas, Ofelijo,
mudro moja, oduèiti brzopletosti.
Zato ostaje samo seæanje
na lepotu mladosti
u srcu zelenog bora“.
I nesta.
|