2
Poetski kutak
Ofelijine suze - 9.

Drugi dolete glas: -

„Drti sad, jer sudbinu

unaprijed odreðuješ...!



Ti si izgubljena jer æe

tvoja paklena duša

biti plen demona!

Da li moĹľe biti sahranjena

po hrišæanskom obredu

ona, Ofelija, koja samovoljno

traĹľi svoje sopstveno spasenje?

Ah, kad bih mogao

da vas natrag povratim,

da zajedno otkrivamo

lepotu,

sjaj sveta

oko nas

i u nama,

u knjigama,

slikama,

muzici,

zvucima crkvenih orgulja koje se mešaju,

stapaju sa zvucima arfe i flaute!

Tada bih mogao vas, Ofelijo,

mudro moja, oduèiti brzopletosti.

Zato ostaje samo seæanje

na lepotu mladosti

u srcu zelenog bora“.

I nesta.





Edita I. Dautoviæ

Posjeta : 2430