Drugi dolete glas: -
āDrti sad, jer sudbinu
unaprijed odreĆ°ujeÅ”...!
Ti si izgubljena jer Ʀe
tvoja paklena duŔa
biti plen demona!
Da li može biti sahranjena
po hriÅ”Ć¦anskom obredu
ona, Ofelija, koja samovoljno
traži svoje sopstveno spasenje?
Ah, kad bih mogao
da vas natrag povratim,
da zajedno otkrivamo
lepotu,
sjaj sveta
oko nas
i u nama,
u knjigama,
slikama,
muzici,
zvucima crkvenih orgulja koje se meŔaju,
stapaju sa zvucima arfe i flaute!
Tada bih mogao vas, Ofelijo,
mudro moja, oduĆØiti brzopletosti.
Zato ostaje samo seƦanje
na lepotu mladosti
u srcu zelenog boraā.
I nesta.
|