|
|
| |
| 2 | | | Nova monografija o velikom slikaru | | Crna Gora je - liĆØna karta Petra Lubarde! |
 U ediciji āTeorijaā, Prodajne galerije āBeogradā, objavljena je monografija āFenomen Petra Lubardeā iz pera istoriĆØara umjetnosti Zdravka VuĆØiniƦa koja baca težiÅ”te na period od 1947. do 1957, odnosno na rane slikareve radove.
Lubarda je imao 50 samostalnih izložbi i uĆØestvovao na gotovo 350 kolektivnih. Podaci ukazuju da je o njemu napisano blizu 2.000 jedinica. VuĆØiniƦ istiĆØe da je do sada najpotpuniju studiju o njegovom djelu napisala Olga PeroviƦ (izdanje Galerije āTiodoroviƦā, Podgorica 2004).
- O životu Petra Lubarde postoje uglavnom pouzdana svjedoĆØanstva. Nije nikakav izuzetak Å”to je, poput mnoge djece, od malena pokazivao naklonost prema crtanju. Izuzetak je Å”to je uprkos negodovanju svojih roditelja, crtajuƦi zanemarivao Å”kolu. JoÅ” viÅ”e iznenaĆ°uje kako je kao djeĆØak uspijevao da prati svoju prirodu - kaže VuĆØiniƦ i citira odgovor koji je slikar dao na pitanje: Å ta ga je navelo da svoj život posveti slikarstvu? IspriĆØao je da je jednom prilikom sedeo na drumu ispred roditeljske kuƦe i posmatrao njene obrise koji su se ocrtavali na pozadini LovƦena. Tada mu je kuƦa izgledala ogromna spram LovĆØena. MeĆ°utim, on je znao da treba satima hodati do vrha dok je do kuƦe bilo dovoljno samo nekoliko trenutaka. Kasnije je ovu za njega ĆØudnu pojavu rjeÅ”avao u kompozicijama u kojima prostor slike nosi glavnu ulogu.
VuĆØiniƦ smatra da taj trenutak sve kasnije objaÅ”njava:
- U percepciji svijeta koji je tada otkrivao, u prikrivenom ritualu koji se odvijao na relaciji Lubarda - priroda - Lubarda, nastala su potonja traženja i nalaženja.ā
Poznato je da je Lubarda nekoliko godina proveo u Parizu, tada prijestonci umjetnosti, ali manje i zaŔto se vratio u otadžbinu 1932. godine.
- Zbog velike materijalne krize koja mu je ugrozila opstanak, bez diplome, pomijeÅ”anih osjeƦanja, s neÅ”to radova, vratio se nazad, shvativÅ”i da tamo, u Parizu, ne može da se izbori za svoj identitet. Kasnije je priĆØao da se po petnaest dana hranio samo hlebom i vodom. Njegov epski duh ga je bez uzbuĆ°enja proveo pored kubizma, nadrealizma, apstrakcije... DoduÅ”e, govorio je da je poznavao moderna zbivanja u slikarstvu, āmeĆ°utim, možda sam bio tvrdoglav i želio da prvo izuĆØim ono Å”to mi zovemo zanatom i drugo: ono Å”to se zove savlaĆ°ivanje primarne materije, to jest predmetnost. Smatrao sam da se preko predmeta može dobro uƦi u slikarstvoā. Lubarda kaže: āZnao sam da mi treba najmanje 20 godina da upoznam materiju s kojom Ʀu se boriti celog života.ā
Zato je po povratku u zemlju otiŔao u Crnu Goru i tu naŔao sebe.
- Nažalost, ovaj polet u njegovoj umjetnosti je, sticajem okolnosti, bio prekinut. Nad Evropom su se nadnijeli tamni oblaci. Njih su nagovijestile neke Lubardine slike. Nisu u pitanju samo motivi odranih životinja, odseĆØenih glava, veƦ i tematsko zatvaranje u skuĆØen prostor enterijera i poneke mrtve prirode na crnom fonu, gotovo proroĆØki ukazujuƦi na sve ono Å”to je sledilo. U njima se mogu isĆØitavati ubijanja, klanja, nestajanje životnih i duhovnih vrijednosti, osama, brutalnost, smrt - rijeĆØju u njih je utkana nadolazeƦa katastrofa - primeƦuje VuĆØiniƦ.
Lubardin kultni rad āZaklano jagnjeā, iz 1940. godine, smatra se da je nagovijestio Drugi svjetski rat. I druge slike iz istog predratnog perioda, nastale koju godinu ranije, kao Å”to su āPredio sa kamenim mostomā, āāRijeka CrnojeviƦaā, āMotiv iz Crne Goreā, pripadaju opusu koji VuĆØiniƦ oznaĆØava kao ānajuvjerljivije razdoblje njegovog slikarstvaā.
- Ćak je pobudio interesovanje Isidore SekuliƦ, koja je pisala da on ārazgrebava boju prirodnu i boju palete i traži u tonu ton, u koloritnom tonu simboliĆØni ton. On hoƦe da nadvlada prirodu u ime toga Å”to zna slikati baÅ” prirodu. Njegov predio zato stoji pred nama, razdražen i agresivan, ali osvojen i savladan... Crna Gora, koja nije do tada mnogo slikana, ispada kao liĆØna karta Petra Lubarde... ā
- Umjetnost ne može da cvjeta ako nema odreĆ°enih sloboda. Umjetnost ne trpi tiraniju. Ona je neposluÅ”na. Ne dozvoljava ni meni da budem njen diktator - govorio je Lubarda osvajajuƦi likovnu slobodu slikajuƦi āBitku na VuĆØjem dolu, āKosovsku bitkuā i āPrvi srpski ustanakā. Jer uz predanja o bitkama se formirao. Odnosno, kako autor monografije piÅ”e:
- Ta epska dimenzija ĆØovjekovog trajanja i njegova neprestana borba za opstanak naÅ”la je mjesta u njegovoj umjetnosti - pozivajuƦi se na Lubardine rijeĆØi: āDa bismo gledali u buduƦnost, potrebna nam je proÅ”lost. Za nova stremljenja tražimo stare potvrde, koje mogu da nam pomognu.ā
|
Blic
Posjeta : 2059 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 