|
|
| |
| 0 | | | Prièa sedmice | | Šešir |
 Djevojka je kao i obièno bila gladna. Nije smjela napustiti svoju tezgu. Sjedjela je na stepeniku, iznad kojeg se izdizala graðevina, kafana. Upoznala je dosta vrsta karaktera i uživala je dok bi posmatrala svakakve gluposti koje èovjek može da napravi. To bi joj odvlaèilo pažnju i ona bi zaboravljala na glad. Bila je naviknuta na prazninu koja je popunjavala èitavu njenu figuru.
Prišao joj je i zatražio kutiju ronhila. Izvadila je ruku iz džepa i pružila mu. Dok joj je davao novac, rekao je:
- Imate lijepe ruke, nemojte dopustiti da se unište.
- Neæu.
- Gdje živite? U kojem vremenu?
Svako drugi bi se zaèudio ovom pitanju, ali ne i ona.
- Živim u Grèkom klasiènom periodu.
- Dakle, 7. vijek prije nove ere, interesantno. Ja živim u ovom 21. vijeku i uopšte mi se ne sviða – rekao je.
- Pa nemojte ako ne želite.
- Hvala Vam i èuvajte prste. Doviðenja.
I otišao je. Kada se vratila kuæi namazala je ruke pomadom. Dok je glancala šaku sjetila se kako je èovjek glancao burmu. To nije bio niko bitan, ali ona se zagledala u obrtaje zlatnog kruga. Bila je to ona prava neiskusna burma. Zamišljala je na njoj neke natpise, hijeroglife, kojih naravno nije bilo, ili možda jeste?Ja sam sveznajuæi narator pa æu vam reæi, nije bilo nikakvog natpisa, a taj èovjek je bio nedavno oženjen. Nije ona gledala u njega jer joj se svidio, veæ sjetite se, zavaravala je glad.
I tako se vratio onaj moderan èovjek 21. vijeka ali je nije pozdravio veæ je šeširom naglasio da ju je primjetio. Djevojka se zagledala u taj šešir, to ne nosi èovjek ovog vijeka, ali on ga je imao. Bilo bi možda dosadno da kažem zašto ga je nosio, neka ostane na ovome. I tako je jednog, ne baš tako hladnog dana on došao ponovo za kutiju „ronhila“.
- Dobar dan gospoðice.
- Dobar dan, gdje vam je šešir?
- Sada nosim štap.
- A zašto nosite šešir i šta æe Vam taj štap?
- Ma nije bitno, kutiju „ronhila“, molim.
Veoma èudna stvar bila je što bi ona prilikom njegovog pojavljivanja uvijek posjeæivala Atinu i VII vijek. Bila je zaljubljena ali ne u njega, veæ u taj štap i šešir. Nije taèno znala razlog, jer je to nije spajalo sa Grèkom. Ipak...
Kada ga je sledeæi put vidjela, rukom mu je naglasila da doðe.
- Jel mogu da Vas zamolim nešto?
- Da, recite.
- Mogu li da dobijem Vaš šešir?
- Kako da ne, uzmite ga na poklon. Ja ionako sjutra idem.
- A gdje, ako mi možete reæi?
- U Staru Grèku.
- Lijepo se provedite i evo Vam kutija „ronhila“.
- Hvala, ali tamo mi neæe trebati.
Djevojka je kao i obièno bila gladna. Nije smjela napustiti svoju tezgu. Sjedjela je na stepeniku, a iznad nje se izdizala graðevina, kafana. Ali nije više prodavala „ronhil“ i nije osjeæala toliku prazninu. Zaboravila je na prouèavanje karaktera i onako su bili jadni. Nosila je šešir na glavi i zamišljala je da je u Grèkoj. A lijepo joj bješe u Staroj Grèkoj, èak se i srela sa gospodinom. Zajedno su provodili vrijeme kod grèkih seljaka. Nosila je èudnu odjeæu koja je dolikovala nekom srednjem staležu. Bješe joj vrijeme savršeno ispunjeno i ona ga je cijenila. Èak se i udala za onog gospodina i to na kritski tradicionalni naèin u njihovoj nošnji. Nosila je haljinu koja joj je stezala struk do same granice, grudi su joj bile obnažene, a kosa spuštena. Èak je i zmiju pustila niz tijelo u nekoj igri sa djevojkama. Bila je to sreæna gospoðica jer je putovala kroz vrijeme i uživala je u svemu što su pružala ova dva doba. U 21. vijeku je još jednom srela onog gospodina, ali mu se nije obratila. Ona ga je veæ imala u Grèkoj i to kao muža. On je prišao djevojci i nije pitao ništa, veæ je samo dodirnuo šešir. Tu su se razumjeli dobro, a od tada se nisu vidjeli. Osim u Staroj Grèkoj, živjeli su sreæno na Kritu. Bili su dobri moreplovci i bavili su se trgovinom.
|
Magdalena Vasoviæ
Posjeta : 2427 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 