|
|
| |
| 0 | | | Prièa sedmice | | Osloboðena izgubljenosti |
 Kako je užasno kada munje bijesa tresu tijelo! A nemoæ je ta koja dodaje ljuske za potpalu. Baš kada su nade i želje u vrhuncu, kada su one jedino bitne, uvijek se pojavi nešto što ih smrvi, odlijepi od postojanja i pojede. Tada one više ne dišu, ali zato bijes, suze i razoèarenje osnivaju dom u nekadašnjem mekom srcu i èine ga èeliènim.
Ona je to doživjela mnogo puta i nije više prepoznavala nadu od želje, ili nadu od razoèarenja. Svaki put kada bi negdje pronašla razlog da rodi i osnuje želju, ona bi doživjela zapaljenje èitavog tijela, a njeni najosjetljiviji organi bi se uæutali, prepali, a zatim napili bijesa i žuèa.
Shvatila je da ne postoji osoba kojoj može vjerovati, u njenim ušima još uvijek odzvanja ironièan smijeh ljudi u koje se uzdala. Ali je to nije boljelo, veæ se samo bijes još više granao, iznova raðao, kotio dok nije zaokupirao svaki organ razoèarane djecojke. Nije znala gdje da ide sa tolikim osjeæanjima ogorèenosti. Mislila je da æe se stišati, ohladiti pa zatim nestati poput nada. Vaskrsenje ne biva bez smrti, oni æe se ponovo roditi. Nije umjela da shvati život i svijet, zato je bivala odbijena sa njihove strane.
***
Svaka ti èast! Najbolji naèin je bio odabran da joj se uništi veæe i raspoloženje za dugo, dugo vremena. Uvijek isto, propast, ma kako da se izbori sa tolikim bijesom koji æe je definitivno još neko vrijeme ispunjavati? Nema rješenja, poèela ja da shvata svoj položaj. Svuda vlada patrijahalnost, samo u njoj ne. O Bože, oprosti joj što te uznemirava ali dokle æe joj želje biti samo propali letovi? Kako je ponese ona poèetnièka sreæa, a onda joj suze izvlaèe svi ti neuspjesi. Nije ona kriva, mada možda i jeste, više ni to nije bitno, svi sada lete, a ona niti pada, niti je sa njima, veæ stoji klimavo na zemlji. Dal æe ikada osjetiti totalnu slobodu? Njoj pune usta patrijahalnošæu. Svi æe doživjeti, a ona æe kroz magièan prah osjetiti. To još više boli, zar ne? Nije ljubomorna, ne sigurno, ali joj mir ne da takvo saznanje. Ne pomažu snovi, zato ona plaèe i umiruje sebe.è Kad bude htjela završiæe ovu prièu , evo pušta je bijes da se malo umiri od robovanja. I opet taj strah nadvladava, ali dozvoliæe sebi. Nije je briga više šta æe joj reæi jer shvatila je da se ne može ubrajati u normalne ljude, a ipak... Sve je tako lako, a opet slabo i labavo kod nje. Do kad æe se boriti protiv tih moænijih i jaèih? Ako imaju glavnu rijeè, ne znaèi da treba da to iskoriste držeæi je u stezi. Ove noæi æe izaæi ne mareæi za ništa. Trèaæe, opustiæe se i neæe gledati na njihove zamjerke. Ipak, znala je da æe nešto promijeniti njen život. To je èekala i uživala u nestrpljenju. Sve to je rezultiralo da zavoli smrt.
***
Kada je proèitala u novinama za ženu koja se probudila posle dva dana smrti, odluèila je da se odmah sa njom upozna.
Vladala je hladnoæa, velika meæava užasavala je ljude. Ona se sa tom ženom srela u nekom restoranu, ipak im je bilo hladno. Kelneri su nosili bunde. Naruèile su èaj koji se brzo ohladio, pa su ga ostavile po strani.
- I kako je tamo gore?
- Više nego dobro – odgovorila je gospoða. Njen pogled je bio izuzetno privlaèan i tjerao je djevojku da se osjeæa izgubljeno.
- Pa opišite mi malo, molim Vas. Znate, ja mnogo maštam o smrti.
Žena je pogledala æudno, ali ju je na kraju u potpunosti shvatila.
- Ja Vam ne mogu reæi mnogo, jer sam zaboravila dosta pri buðenju.
I tada je djevojka poèela slušati ženu koja je crpila sva sjeæanja ne bi li na najbolji naèin odgovorila. Napolju se drveæe poèelo lediti i izgledalo je da æe od hladnoæe svi napustiti Zemlju. Djevojci se svidjela ta zamisao i ona nakon razgovora poèe da razmišlja o svojoj buduænosti koja nije bila vezana za život.
- Neki gospodin leži mrtav kraj ulice! – uzviknu kelner. Oni ga podigoše i unesoše unutra. Tada je djevojka shvatila da joj mnogo više prija taj osjeæaj. Sjetila se fakulteta i da je organizator jednog nauènog skupa.
***
Šetali su i æutali. Put ih je vodio daleko od hotela u kojem su ostavili stvari. Bili su jedni od organizatora dogaðaja pod nazivom „Napretci nauke“. Tu su uèestvovali studenti koji su izumili nešto novo, neki projekat.
Umjesto da se pripremaju otišli su da prošetaju pored mora. I tokom te šetnje on ju je upitao: - Da li ti se sviða ovdje?
- Ne.
Ona je u svojoj glavi razmišljala samo o smrti i koja je razlika izmeðu onoga što osjeæa kada je u pitanju njena ili neka druga smrt.
Tada ga je upitala: - Ti mene stvarno voliš?
- Da – odgovorio je.
- Da li bi ubio zbog mene?
On je æutao i gledao u stranu, nije ga iznenadilo pitanje.
- Bih – nakon kraæe pauze pustio je glas.
Tada su poèeli da razmišljaju kako æe to izvesti i ko æe im biti žrtva.
Nakon pola sata na plaži ugledali su momka koji je èekao nekog. Sada im je sav onaj besmisleni život postao ništavan, bijes je izašao na površinu i njena jedina nesrušena želja je koraèala ka ostvarenju.
- Da, to je to!
I oni uzevši nož zajednièkim snagama ugasiše neznancu život.
Sada je èekala da osjeti život, ali ipak nije.
Djevojka osjeti da moæ pada sa velike visine i da æe brzo stiæi. Radovala se tome. Legla je u pijesak i èekala, a njen prijatelj je pobjegao.
***
Prošla je cijela vjeènost, dok je ona stigla u njeno srce. Padala je neèujno i niko nije mogao da èuje tu muziku stizanja. I sve se to dešavalo nekako polako, bez žurbe, a ako bi se i ubrzalo to padanje trajalo bi samo trenutak kraæe. Djevojka se veæ bila umorila od tolikog èekanja, sada je veæ bilo kasno za nju i zato joj bi žao, nikako nije mogla vratiti vrijeme unazad. A svi odlièno znaju da se vrijeme ne vraæa makar vi dali život zbog toga. Pratila je svoj tok života i primjetila je da se on ne pomjera ni u jednu stranu, ni lijevo ni desno. Jedino je ova noæ uèinila mali korak na toj stazi koja vodi ka smrti.
- Umorna sam – reèe, - stvarnost se nije promijenila.
I tada ustade i priðe moru. Uoèila je razliku izmeðu onoga šta osjeæa kada umire neko drugi i kada umire ona sama. Pred kraj veèeri ušla je u hladno more. Osjeæala je kako je hladne ruke snrti diraju.
- Da, ovo je moja buduænost. Ovome se radujem još od razgovora sa onom ženom.
Opustila je tijelo i potonula. More je proguta brzo, a nakon toga ona moæ stiže sa neba i utonu u vodu tražeæi nju. Konaèno se oslobodila izgubljenosti.
|
Magdalena Vasoviæ
Posjeta : 2004 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 