|
|
| |
| 2 | | | PriĆØa sedmice | | Magdalena |
 IzaÅ”la sam iz kuƦe i stisnula zube. ZaÅ”to, ne znam. Bila je duboka noƦ napolju, a na uglovima puka tama. GnjeĆØila sam ulicu i uživala, a vidjela sam i njega. Nepoznati nĆØovjek koraĆØao je meni u susret. CvjeƦara se nalazila na sredini, nosila je mjesto sastanka. Dužina koraka nam je bila ista, zvuk udara potpetice od beton takoĆ°e je bio sliĆØan. Auta nisu prolazila, te noƦi nisu ubijala moju koncentraciju na mrtvu prirodu i korake. Sada mi je bio sasvim blizu, na par metara od nog koljena. I onda smo se sreli.
- Lijepa noƦ - reĆØe ĆØovjek-mladiƦ.
Ćutala sam i gledala ga u zjenice.
- Kako se zoveÅ”?
- Magdalena.
- Jesi li sliĆØna Mariji Magdaleni? - upiita sa nekim bljutavim osmijehom.
- Da, vjerujem da jesam.
- ZaŔto? ImaŔ li koji grijeh iza sebe?
- Da, milion njih, možda i dva miliona.
Nasmijao se.
- Onda te treba kamenovati!
Ti podigni prvi kamen, bezgreÅ”niĆØe.
- Ne mogu.
JoÅ” par sekundi smo se gledali.
- A gdje si se to uputila?
- Da kupim hemijsku olovku.
- A Å”ta Ʀe ti u ovo doba?
- Da napiÅ”em priĆØu.
- O ĆØemu?
- O ovome - rekoh i zagledah se u njegova koljena.
- Pomeni svjeƦaru.
- Da, hoƦu.
Gledao je kako zalazim iza ugla, pokrila me je puka tama.
|
Magdalena VasoviƦ
Posjeta : 2012 |
|
|
|
|
Home
Grad
Drutvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 