 i kad zbrojim sve vjetrenjaèe
na koje je bilo suludo skakati
zbog hladnoæe i vjetra
i zanemarim tijelo sirene
na zubatom suncu
i kad nestrpljivo ubacim misli ispod pokrivaèa
sakrivenog meĂ°u zidovima blijedo zelene boje
podignem kosu
otvorim lice
shvatim da je svejedno gdje sam
jer tebe nema
ni tamo, ni tu
i pitam se je li vrijedno sve to
mojih, na dohvat ruke, snova
bez odgovora iluzijom zakljuèavam dan
| 
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 