|
|
0 | | Ukrajina, BiH i Crna Gora u predizbornoj kampanji Srbije: Poraz Zelenskog, Dodikova srpska nacionalna država | | I popis u Crnoj Gori – za Vučića! | U beogradskim tabloidima koji su bliski Vučićevom režimu, kao i (drugim) proruskim i ruskim medijima u Srbiji u jeku izborne kampanje s jedna strane primjetna je nezainteresiranost za deÅ¡avanja na Bliskom istoku – nakon Å¡to su zamrli aplauzi Putinu zbog akcije Hamasa kojom je duboko ponižen Izrael s obzirom na to koliko ulažu u odbranu i obavjeÅ¡tajni sektor (očito im je s vrha sugerirano da usklade svoje pisanje s “neutralnom“ politikom Kremlja prema Gazi i Izraelu) – dok se s druge strane s velikom pozornoÅ¡ću prate deÅ¡avanja u Ukrajini, odnosno “uspjesi“ Rusije, tačnije (mudre) politike Vladimira Putina.
Nema sumnje da je rasplet sukoba u Ukrajini i te kako bitan Srbiji i Vučiću, a kao dio podrÅ¡ke “predsjedniku i naprednjacima“, treba posmatrati i izjave Milorada Dodika o stvaranju srpske nacionalne države na Balkanu, tačnije na prostoru BiH, Srbije i Crne Gore uz pomoć Srpske pravoslavne crkve.
U sve se savrÅ¡eno uklapa i popis koji je počeo u Crnoj Gori a koji se, zahvaljujući pitanjima o nacionalnosti i jeziku iako je evropska agencija za statistiku Eurostat dala preporuku da se ne ide s pitanjem nacionalnosti, pretvorio u političko pitanje od krucijalne važnosti za budućnost Crne Gore.
NaÅ¡a stvar pobjeđuje
Da ste Srbin da li biste glasali protiv SNS-a i Aleksandra Vučića kad vidite da se na osnovu deÅ¡avanja u svijetu i regionu, ali i po brojnim porukama političara i velikom broju medija “naÅ¡a stvar“ tako dobro razvija? Srbija je jedina u Evropi odbila uvesti sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, a Putin će na kraju dobiti Krim, Donbas i vidjet ćemo Å¡ta joÅ¡. Dakle, Putin ne da je bio u pravu nego će iz tog rata izaći kao pobjednik protiv cijelog Zapada.
Jesmo li bili u pravu za Bosnu i Hercegovinu, nakon “građanskog“, “etničkog“ sukoba s kojim Srbija, naravno, nije imala niÅ¡ta osim Å¡to je na sve načine pomagala politički i vojno srpskim snagama i osim dobrovoljaca koji su iÅ¡li da brane srpsku stvar u BiH, jer Srbi ne samo da su dobili Republiku Srpsku nego će ona postati dio velike Srbije, odnosno srpske nacionalne države. Da, bili smo u pravu.
Nakon Å¡to se Crna Gora odvojila i pokuÅ¡ala prekinuti sve veze sa Srbijom, ali i sa Ruskom Federacijom Srpska pravoslavna crkva uz pomoć srpskih i proruskih snaga odigrala je veliku ulogu, probudila srpsku nacionalnu svijest zahvaljujući kojoj je “napokon“ Đukanović sa svojima otiÅ¡ao s vlasti a Amfilohije u crkvenim prostorijama birao novu vladu. Dok je Dritan Abazović uz tamburaÅ¡e u Beogradu proslavljao pobjedu Partizana popis koji će pokazati kome zaista pripada Crna Gora, mogao je početi.
I, naravno, ne treba zaboraviti Kosovo: zajednica srpskih općina na kojoj insistira cijeli demokratski Zapad (i Rusija) značit će početak kraja te države koja se nikad nije ni smjela priznati, i opet će se dokazuje da smo bili u pravu, jer Srbi naravno nikad nikakve zločine nisu počinili na Kosovu, a joÅ¡ uvijek dobro pamte kosovski boj.
Da je na Jugoslaviju izvrÅ¡ena agresija NATO-a to zna cijeli svijet, a u Skoplju na konferenciji OSCE-a to je ponovo potvrdio ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov. Ali, protiv srpske stvari na Balkanu, po tvrdnjama general majora Mitra Kovača ne može niÅ¡ta ni NATO koji je na proÅ¡losedmičnom samitu zaključio da su im najveća barijera za podizanje nove “gvozdene zavjese“ protiv Rusije na Balkanu tri “neuralgične tačke“: Republika Srpska, Kosovo i Metohija i Srbija.
No, i to će se, kako je objasnio dr. Branimir Nestorović, promijeniti s geopolitičkim prilikama “iduće godine kad se okonča ukrajinska kriza, a kriza na Bliskom istoku postane jasnija“, jer “tada će srpski veliki prijatelji u svijetu postati mnogo uticajniji“, a “Srbija viÅ¡e neće biti prinuđena da o kosovskom problemu pregovara s Kvintom“. Vojislav Å eÅ¡elj poručuje da je Srbiji mjesto u BRIKS-u, dok se Vučić druži s Lavrovom i LukaÅ¡enkom.
JoÅ¡ samo da u Americi pobjedi Trump i Dodik će pokrenuti mirno odvajanje Republike Srpske, jer “srpska nacionalna država na ovim prostorima je potpuno legitiman i politički ispravan zahtjev i upravo je zato cilj mnogih da to onemoguće. Јedino Å¡to Srbi ovoga puta neće biti toliko naivni da krenu u neku nasilnu akciju da bi ostvarili politički legitiman cilj“. Dodik je o tome razgovarao i sa specijalnim izaslanikom njemačke Vlade za zapadni Balkan Manuelom Sarrazinom koji mu je “priznao“ da je Njemačka “svjesna“ da ne mogu spriječiti odvajanje RS-a“.
Balkan, novo žarište
Hoće li Balkan, nakon Ukrajine i Bliskog istoka postati novo veliko žariÅ¡te? Srpski lideri na Balkanu ne kriju da čekaju “geopolitičke promjene“ i da “njihovi prijatelji ojačaju“ kako bi zaokružili srpsko nacionalno pitanje, odnosno projekat velike Srbije započet devedesetih u krvavim ratovima u bivÅ¡oj Jugoslaviji, a ako bismo ozbiljnije ulazili u historiju i puno prije.
Nesumnjivo da su srpski prijatelji evropski desničari i autokratski vladari Å¡irom svijeta od kojih se očekuje da poraze “mrski“ Zapad na čelu sa SAD, no nesumnjivo i da bi za dalji razvoj deÅ¡avanja na Balkanu najveći uticaj mogao imati ishod ruske agresije na Ukrajinu. Svaki poraz Ukrajinaca i davanje ukrajinske teritrije Putinu, nakon silne zapadne pomoći Ukrajini i svih sankcija uvedenih Putinu, bit će veliki poraz Zapada koji će dugoročno imati ozbiljne posljedice na evropskom tlu, a najviÅ¡e na Zapadnom Balkanu gdje po “ruskoj bratskoj“ Srbiji nije dovrÅ¡eno ni pitanje granica a ni nacionalnih država.
UspjeÅ¡nom zapadnom politikom Ukrajina i Balkan bi se mogli rijeÅ¡iti u jednom paketu, jer se u oba slučaja prelamaju interesi Rusije i Zapada na evropskom tlu. No, greÅ¡ke koje je na Balkanu počinio Zapad puÅ¡tajući Rusiji da pojačava svoj uticaj i da duboko uđe u sve pore balkanskih druÅ¡tava, od politike, preko sigurnosti i ekonomije do kulture, uz jaku ulogu Srpske pravoslavne crkve, sad dolaze na naplatu. Vučić je politikom “neutralnosti“ stvorio raspoloženje javnosti u Srbiji koje većinom podržava Rusiju, a uz pomoć SPC odgojena je generacija mladih koja većinom ne želi ni u NATO ni u EU, i time dugoročno rijeÅ¡io pitanje na čijoj strani je “neutralna“ Srbija.
Istovremeno, jačao je ruski uticaj po pitanju sigurnosti u regionu: od formiranja kojekakvih nevladinih organizacija preko kojih su mladi Srbi s Balkana odlazili na obuke i edukacije u Rusiju, dok su ruski oficiri i obavjeÅ¡tajci obučavali mupovce i u Srbiji i u RS, preko otvaranja kancelarije ruskog ministarstva odbrane u Beogradu, kojekakvih humanitarnih centara (NiÅ¡) s kojima su se povezivala obuka paravojnih formacija, do kampova za obuku u regionu i ideoloÅ¡kih centara za jačanje i Å¡irenje srpskog nacionalnog pitanja. I to su znale i znaju sve zapadne sigurnosne agencije, kao i NATO. No, njihova procjena je bila da trebaju podržati “promjene“ u BiH i Crnoj Gori, dok su uz podrÅ¡ku Rusije Dodik, Vučić i prosrpski lideri u Crnoj Gori, jačali. Kao Å¡to je sad procjena da bi bilo kakvi odlučniji potezi mogli potaknuti srpske snage na ozbiljno ugrožavanje sigurnosti na Balkanu. Å to im Dodik otvoreno i poručuje. Tako je dugogodiÅ¡nja politika stabilokratije na Balkanu dovela do – destabilizacije.
Gašenje požara benzinom
Pozicija Vladimira Zelenskog ozbiljno je poljuljana zbog unutraÅ¡njih odnosa u Ukrajini, najavljenih izbora i vojnih neuspjeha i pored sve zapadne pomoći, kao i gubljenjem interesiranja svjetske javnosti zbog sukoba Izraela s Hamasom. I to su razlozi koji su Zelenskog natjerali da očajno zavapi kako Rusija planira na Balkanu otvoriti sljedeće žariÅ¡te. Zelenski u svojim izjavama, na koje se sad mnogi pozivaju, niti je rekao neÅ¡to Å¡to se već dugo ne zna, a niti je izaÅ¡ao s informacijama koje zapadne sigurnosne agencije nemaju već dugo, joÅ¡ prije ruske agresije na Ukrajinu. Nemoć Ukrajinaca i pored sveg naoružanja i pomoći koje su dobili od Zapada da ostvari neke ozbiljnije uspjehe na frontu, ojačali su Rusiju u odnosu na Zapad viÅ¡e nego sve njihove akcije u drugim dijelovima svijeta, a ojačali su i srpske lidere i prorusku politiku na Balkanu.
No, za razliku od Ukrajine gdje se Zapad vrlo jasno opredijelio, politika Zapada na Balkanu nije ni jasna ni dosljedna Å¡to daje vjetar u leđa ruskim prijateljima. Bojazan od poteza koji će ozbiljnije ugroziti Dodikovu, Vučićevu i politiku prosrpskih snaga u Crnoj Gori i na Kosovu ne umanjuje, nego doprinosi usložnjavanju sigurnosne situacije iz prostog razloga Å¡to oni svaku slabost pa i nespremnost na odlučnije akcije okreću u svoju korist.
Srbija jeste najveća na Zapadnom Balkanu, no njena snaga ne leži na njenoj teritoriji, nego na etničkoj politici preko koje pravi probleme svim svojim susjedima i time sebe jača. Å ta ukoliko bi sličnu politiku na Balkanu počeli voditi albansko-muslimanski političari? Ne rađa li radikalizam drugi radikalizam? Amnestiranje takve politike nije niÅ¡ta drugo do gaÅ¡enje požara benzinom na Balkanu.
Nedosljednost EU možda se najbolje vidi kroz Hrvatsku i njenu politiku prema BiH, odnosno direktno mijeÅ¡anje u unutraÅ¡nje stvari BiH lobiranjem i direktnim traženjem promjena Izbornog zakona u BiH. Kad jednoj državi, članici EU i NATO, koja je pred UN-ovim sudovima presuđena da je učestvovala u međunarodnom konfliktu i za udruženi zločinački pokuÅ¡aj date pravo da u toj državi otvoreno potkopava politički sistem i to u interesu onih politika koje su i presuđene, vi ruÅ¡ite i međunarodno pravo i međunarodni poredak. I onda to joÅ¡ dodatno radite preko ambasadora koji komentiraju presude Evropskog suda za ljudska prava smatrajući da se ne mogu provesti u BiH. Å ta onda očekivati i od Srbije i od Rusije koje nisu ni u EU ni u NATO.
Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan najbolji su primjer da bez vladavine prava nema ni sigurnosti. No, vladavina prava se ne odnosi samo na nacionalna zakonodavstva već prije svega na međunarodno pravo i međunarodne presude čija implementacija upravo treba da bude primjer poÅ¡tivanja sudskih presuda, odnosno vladavine prava. Postoje snage koje su to na Zapadnom Balkanu spremne i podržati i sprovesti, ali te snage nisu ni uz Dodika, ni uz Vučića, niti te vrijednosti žele provoditi proruske snage u Crnoj Gori. Svjedočimo velikim podjelama u svijetu, a podjele na Balkanu su već poznate. Nije li vrijeme da se isti prepoznaju, stanu na istu stranu i stvore jak front pa ako treba i “željeznu zavjesu“ ne samo prema ruskom uticaju nego svim onim snagama koje anarhijom i silom žele nametnuti svoju moć na Zapadnom Balkanu?
|
Posjeta : 113 |
|
|
|
|