|
|
| |
| 3 | | | | Aktivne mjere |
 Rusija, u svrhu sprovođenja “aktivnih mjera†koristi obavjeÅ¡tajce, državne institucije ili privatne kompanije pod kontrolom države, ali i “agente uticaja†– koji mogu biti vrbovani od strane ruskih obavjeÅ¡tajnih službi, ali i ljudi koji nijesu regrutovani od službi, ali im se politički i ideoloÅ¡ki stavovi poklapaju s ruskim ciljevima, pa tako nesvjesno služe u svrhu njihovog ostvarivanja.
„Ako te đe sretnem, ima glavu da ti prospem. Bolje ne izlazi iz kuće. Spl**ino. Ciglom ću te i Å¡akama u glavu, makar mi to bilo posljednje u životu“.
Ovo je poruka koja je, prije nekoliko dana, na druÅ¡tvenim mrežama sačekala crnogorskog političkog analitičara Ljubomira Filipovića. Ova poruka je stigla nakon Å¡to je Filipović kritikovao tenisera Novaka Đokovića zbog agresivnog srpskog nacionalizma.
Koji sat nakon ove poruke, uslijedila je nova, sa drugog profila. „Znam gdje ti živi kćerka, biće joj krvavo između nogu“ – poručio je Filipoviću nepoznati poÅ¡iljalac. Filipović, koji ne dobija prijetnje prvi put, slučaj je prijavio policiji. Medijima je kratko objasnio da „je i do sada viÅ¡e puta policiji prijavljivao prijetnje, ali ozbiljnog ishoda nije bilo. Policija, zaključio je, „radi svoj posao, ali tužilaÅ¡tvo ne“.
Filipović nije jedina ličnost iz Crne Gore i regiona koja je kritikovala eksponente malignog ruskog i srpskog uticaja, pa se suočila sa prijetnjama i gnusnim uvredama. Proruski ekstremista i osuđeni ratni zločinac Vojislav Å eÅ¡elj nedavno je objavio knjigu s naslovom „Montenegrinska ku***Å¡tija Draginja Vuksanović“.
Za čitaoce van Crne Gore – Draginja Vuksanović je profesorka Univerziteta Crne Gore, bivÅ¡a predsjednička kandidatkinja i poslanica crnogorske SkupÅ¡tine, poznata po kritičkom stavu prema politici Srbije pod Vučićevim režimom.
Å eÅ¡eljevu (ako se tako može nazvati) knjigu uvrstila je u svoj katalog i Narodna biblioteka Srbije, koja je državna ustanova. Time je zvanična Srbija direktno podržala objavljivanje knjige.
Crnogorska novinarka Jana Vlahović takođe je dobila prijetnje i uvrede najgnusnije sadržine zbog kritike postupaka Novaka Đokovića. Između ostalog, pretrpjela je salvu uvreda sličnih onima upućenih Vuksanović – Stanković, a takođe je bilo zahtjeva da joj se zabrani ulaz u Srbiju.
Poslanica crnogorske opozicije, Aleksandra Vuković – Kuč kritikovala je u crnogorskom parlamentu izbor proruskog i prosrpskog političara Andrije Mandića, osuđenog u prvom stepenu za pokuÅ¡aj terorizma, za predsjednika SkupÅ¡tine Crne Gore. Vrlo kratko nakon njenog izlaganja u SkupÅ¡tini, druÅ¡tvenim mrežama počele su da kruže fotografije trudne Vuković-Kuč. Fotografije su bile praćene komentarima kojima se priželjkivalo da poslanica pobaci ili abortira.
NesvakidaÅ¡nji slučaj desio se kandidatu opozicije na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji, Đorđu Miketiću. Miketiću je u januaru 2022. provaljeno u stan i ukraden mu je lični računar. Miketić je provalu prijavio policiji. Srpska policija i tužilaÅ¡tvo, prema navodima Miketića, nikada se (proÅ¡lo je skoro dvije godine) nijesu javili i informisali ga o ishodu istrage.
U međuvremenu, Miketić je postao zapažen po razotkrivanju korupcionaÅ¡kih afera u Beogradu, u koje su vjerovatno bili umijeÅ¡ani i funkcioneri vladajuće (Vučićeve) Srpske napredne stranke (SNS). Prije nekoliko dana, Vučić je, na televiziji, Miketića nazvao „ljudska sramota“. Predsjednik Srbije je dalje prokomentarisao da „me Miketić neće mnogo pitati zaÅ¡to ovo govorim“ (da je ljudska sramota), jer „on zna Å¡ta ja znam“.
Nedugo nakon toga, Miketiću su počele na telefon da stižu fotografije iz njegove privatne kolekcije, „skinute“ sa ukradenog ličnog računara. Fotografije su bile praćene ucjenjivačkim porukama i prijetnjama da će biti objavljene. Čitava operacija je razotkrivena kada je Miketić, umjesto da „poklekne“ pred ucjenom, učinio sporne fotografije i prijeteće poruke javnim.
Poznata ekspertkinja Fondacije za odbranu demokratije (FDD) za Rusiju i Zapadni Balkan, Ivana Stradner, suočila se sa sličnim napadima u režimskim srpskim medijima nakon Å¡to je je, zajedno sa Dejvidom Å edom, objavila u uglednom američkom časopisu „Spoljni poslovi“ (Foreign Affairs) članak naslova „Drugi front Rusije u Evropi – Zapad mora da spriječi Putina da izazove sukob na Balkanu“.
Proruski i prorežimski mediji u Srbiji zatim su objavili viÅ¡e desetina tekstova o Stradnerovoj, koja je porijeklom iz Srbije. U orvelovskom maniru, nazvali su je „bivÅ¡a Beograđanka“ (iako mjesto rođenja, u ovom slučaju Beograd, ostaje za čitav život i ne može biti „bivÅ¡e“). ČaÅ¡ćena je i sa „mala Medlin Olbrajt“ koja „truje protiv Srbije na sva zvona“.
Kao ni Filipoviću, Vlahović, Vuksanović, Vuković-Kuč ili Miketiću, ni Stradner ovo nije prvi put da se suočava sa uvredama i/ili prijetnjama zbog protivljenja malignom ruskom i srpskom (pod Vučićem) uticaju.
Kad smo već kod Ivane Stradner, ova ekspertkinja je primijetila i komentarisala i uznemiravajući posljednji primjer malignog srpsko – ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji. Naime, u obje ove države osvanuli su grafiti koji podstiču na međusobno ubijanje Hrvata i BoÅ¡njaka (u BiH) i Albanaca i Makedonaca (u Sj. Makedoniji).
Grafiti ratnohuÅ¡kačke, nacionalističke i Å¡ovinističke sadržine nažalost nijesu nikakva novina na Zapadnom Balkanu. Stradner je, međutim, primijetila da vijesti o ovim grafitima učestalo dijele pro-Putinovski profili/kanali na druÅ¡tvenim mrežama i aplikacijama poput „Telegrama“. Na to se nadovezuju prethodne izjave ruskih spoljno – političkih analitičara o velikoj vjerovatnoći izbijanja sukoba na Zapadnom Balkanu.
Svoj doprinos daje i glavni agent malignog ruskog i srpskog uticaja u BiH – predsjednik Republike Srpske Dodik, koji sve učestalije poziva na raspad BiH i jednostranu secesiju RS. Sve to stvara klimu da konflikt na Balkanu, koji Rusija priželjkuje, postane „proročanstvo koje se samo od sebe ispunjava“.
Poplava agresivno – nacionalističkih i Å¡ovinističkih sadržaja usmjerenih prema protivnicima ruskog uticaja i agresivnog srpskog nacionalizma ne nailazi na adekvatan odgovor državnih institucija. U Srbiji je to, naravno, očekivano. Kao Å¡to pokazuje izjava Vučića o Miketiću, tamoÅ¡nje institucije to same podstiču.
Adekvatne reakcije nema, međutim, ni u Crnoj Gori. Već smo naveli opis Filipovića da, u slučaju prijetnji upućenih njemu i porodici, tužilaÅ¡tvo ne radi svoj posao. Interesantno je, međutim, da je to isto tužilaÅ¡tvo pokrenulo postupak protiv kolumniste Antene M i uglednog crnogorskog istoričara, Bobana Batrićevića. Povod za pokretanje postupka – kritika koju je Batrićević u kolumni uputio Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).
Kolumna objavljena na Anteni M, sadržala je oÅ¡tre, ali opravdane kritike djelovanja SPC u Crnoj Gori. Opravdane, jer je već opÅ¡te poznato da je SPC jedan od glavnih centara za Å¡irenje malignog srpskog i ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu. Ono Å¡to je, međutim, važno – kolumna nije sadržala nikakve uvrede ili prijetnje. Međutim, po ocjeni tužilaÅ¡tva, kolumna predstavlja „prekrÅ¡aj Zakona o javnom redu i miru“.
Prijetnje Filipoviću ostale su, za sada, bez jačih reakcija crnogorskih državnih zvaničnika. Isto kao i uvrede na račun poslanice Vuković-Kuč i njenog (tada nerođenog) djeteta. Crnogorski zvaničnici jesu reagovali na uvrede upućene profesorki Vuksanović – Stanković (Å eÅ¡eljeva „knjiga“). Reakcije su se, međutim, fokusirale na mizogini aspekt Å eÅ¡eljevih navoda. Taj aspekt je nesporan. Međutim, isto tako je nesporno da Å eÅ¡elj ne vrijeđa Vuksanović – Stanković samo zato Å¡to je ona ženskog pola, već zato i Å¡to svojim djelovanjem predstavlja prepreku ruskim i srpskim planovima na Zapadnom Balkanu.
Reakcija na taj aspekt je izostala. A (namjerna ili nenamjerna) relativizacija uvreda zanemarivanjem njihovog političkog aspekta aktivno pomaže malignom srpskom i ruskom uticaju, jer se skreće pažnja s njegovog razotkrivanja.
U svom izuzetno informativnom djelu, „Putinov plan“ (Putin's Playbook), jedna od vodećih ekspertkinja za Rusiju u američkom javnom prostoru i bivÅ¡a visoko-rangirana pripadnica američke obavjeÅ¡tajne zajednice, Rebeka Kofler (Rebekah Koffler) definisala je, između ostalog, sovjetsku/rusku obavjeÅ¡tajnu doktrinu „aktivnih mjera“ (активные мероприятия). Radi se o obavjeÅ¡tajnom radu “dizajniranom da destabilizuje, potčini, diskredituje ili neutralizuje rivala radi ostvarenja strateÅ¡kih ciljeva Kremlja i sprečavanja protivnika da ostvari svojeâ€.
Aktivne mjere uključuju, između ostalog, Å¡irenje dezinformacija, ucjenjivanje kroz koriÅ¡ćenje kompromitujućih materijala, zastraÅ¡ivanje, proturanje falsifikata i lažnih vijesti, a ponekad i atentate.
Koflerova dalje objaÅ¡njava da Rusija, u svrhu sprovođenja “aktivnih mjera†koristi obavjeÅ¡tajce, državne institucije ili privatne kompanije pod kontrolom države, ali i “agente uticaja†– koji mogu biti vrbovani od strane ruskih obavjeÅ¡tajnih službi, ali i ljudi koji nijesu regrutovani od službi, ali im se politički i ideoloÅ¡ki stavovi poklapaju s ruskim ciljevima, pa tako nesvjesno služe u svrhu njihovog ostvarivanja.
Iz čitavog dosadaÅ¡njeg teksta nameće se zaključak da ruske obavjeÅ¡tajne službe konstantno targetiraju Zapadni Balkan “aktivnim mjeramaâ€, da su srpske službe, sa kojima ruske odavno i uveliko sarađuju, uveliko preuzele rusku doktrinu “aktivnih mjera†i redovno je koriste, te da je Zapadni Balkan, a posebno Crna Gora, temeljno premrežena ruskim i srpskim, hotimičnim ili nehotičnim, “agentima uticajaâ€.
Ovo posebno zbog činjenice o kojoj je puno pisano – da je sektor bezbjednosti u Crnoj Gori temeljno “izbuÅ¡enâ€, kao i “premrežen†prosrpskim i proruskim kadrom. Mediji su prenijeli izjavu jednog od tih kadrova – komandanta Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije Crne Gore Kneževića. Intervju u kojem je izjavio da bi “poginuo za Srbiju i Republiku Srpsku†i u kom je takođe prijetio političkim neistomiÅ¡ljenicima, Knežević je dao izrazito pro – ruskom internet portalu IN4S.
“Agenti uticaja†i “aktivne mjere†koje sprovode mogu se podijeliti u dvije grupe. Ovdje nezavisno od, i ne tvrdeći/ulazeći u to da li neko podstiče Å¡irenje malignog srpskog i ruskog uticaja namjerno/svjesno ili nenamjerno/nesvjesno.
Prvu grupu čine otvorene pristalice ruske i/ili srpske nacionalističke politike. To su pojedinci, političke partije, mediji, nevladine organizacije i (vjerovatno najveći dio) sveÅ¡tenstva SPC koji otvoreno Å¡ire pro-srpske i pro – ruske stavove. Ukoliko je cilj Rusije i Srbije destabilizacija Crne Gore (a jeste) – to i rade. U svom radu obilato se koriste i Å¡irenjem lažnih vijesti i dezinformacija. Na druÅ¡tvenim mrežama, “pjeÅ¡adija†ove političke opcije je ta koja upućuje uvrede i prijetnje poput onih Ljubomiru Filipoviću ili Aleksandri Vuković – Kuč koje su opisane na početku teksta – time sprovodeći aktivnu mjeru zastraÅ¡ivanja. Ucjenjivanje kompromitujućim materijalima – pročitajte gore-pomenuti slučaj srpskog političara Miketića.
Drugu grupu čine političari, medijski poslenici i pripadnici civilnog sektora koji pomažu Å¡irenje malignog ruskog i srpskog uticaja time Å¡to relativizuju tu prijetnju. Na primjer, aktuelni predsjednik Crne Gore Milatović, bivÅ¡i predsjednik Vlade Crne Gore Abazović (oba poznata po, javno dokumentovanom, veoma snishodljivom odnosu prema predsjedniku Srbije Vučiću) i novinari, intelektualci i analitičari okupljeni oko medijskog koncerna “Vijesti†su “eksperti†za to.
Njihova omiljena taktika je skretanje pažnje sa malignog ruskog i srpskog uticaja izmiÅ¡ljenom pričom o “dva nacionalizma†(crnogorskom i srpskom) – istina je da agresivni crnogorski nacionalizam ne postoji. Drugi narativ koji se često plasira je tvrdnja da je prijetnja iz Beograda i Moskve predimenzionirana od “bivÅ¡eg režima†koji je time htio da skrene pažnju sa korupcionaÅ¡kih afera. Ovo i pored nespornih činjenica da je maligni ruski i srpski uticaj, ako niÅ¡ta drugo, od bivÅ¡e vladajuće koalicije dugo bio potcijenjen, a ne predimenzioniran.
Na ove priče nasjeli su, nažalost, i pojedini zapadni zvaničnici, i to ne samo u vezi sa Crnom Gorom. Sjetimo se izjava koje su dolazile sa Zapada da je u BiH korupcija veći problem nego nacionalizam. Ta izjava, koja je otprilike tačna kao i ona da je pacijentu oboljelom od raka veći problem grip kojim se upravo zarazio, nego tumor, bila je muzika za uÅ¡i ruskih i srpskih zvaničnika, ali i obavjeÅ¡tajaca.
Nekoliko primjera kako “aktivne mjere†funkcioniÅ¡u u Crnoj Gori. Sjetimo se Novaka Đokovića s početka teksta. Đoković već duže vrijeme aktivno promoviÅ¡e agresivni srpski nacionalizam – samim tim on se svrstava u hotimične ili nehotične agente ruskog i srpskog uticaja. Zbog svoje svjetske slave, činjenice da se nedvosmisleno radi o najboljem teniseru svih vremena, kao i simpatija koje je zbog odbijanja da se vakciniÅ¡e protiv koronavirusa pobrao i u određenim krugovima na Zapadu, veoma je efikasan kao agent uticaja.
Analitičar Ljubomir Filipović kritikovao je Đokovića zato Å¡to je ovaj nedavno izaÅ¡ao na teniski teren praćen nacionalističkom srpskom pjesmom koja poziva na aneksiju Kosova i Crne Gore od strane Srbije. Osoba koja pjeva tu pjesmu, Danica Crnogorčević, je po informacijama dobijenim iz medija takođe pjevala i na proslavi dvadesetogodiÅ¡njice osnivanja srpske obavjeÅ¡tajne službe BIA. Tamo je otpjevala numeru koja poziva na povratak srpske vojske na Kosovo.
Suprug pomenute Crnogorčević je sveÅ¡tenik SPC – u javnosti poznat po ekstremnim proruskim stavovima i promociji ruskih vojnih dejstava u Ukrajini. Veze Đokovića i SPC su odavno dokumentovane – posebno sa pokojnim poglavarem SPC Amfilohijem, kog je, između ostalog, nazvao “zvijezdom vodiljom za srpski pravoslavni narodâ€. Taj isti Amfilohije, poznat po izjavi da je NATO “satanistička organizacija†bio je glavni gost na promociji knjige bivÅ¡eg ruskog obavjeÅ¡tajca Leonida ReÅ¡etnjikova, kog su regionalni, ali i svjetski mediji, označili kao jednog od glavnih organizatora pokuÅ¡aja državnog udara u Crnoj Gori 2016.
Sudija koja je prvostepeno osudila operativce GRU i njihove agente u Crnoj Gori za pokuÅ¡aj državnog udara sada je na udaru medija (uključujući i koncern “Vijestiâ€). Ti mediji koriste detalje iz njenih privatnih prepiski (sms poruke) da bi je kompromitovali. Jedan od glavnih ciljeva ruskih “aktivnih mjera†u Crnoj Gori je pokuÅ¡aj osporavanja činjenice da su ruski operativci organizovali pokuÅ¡aj državnog udara kako bi spriječili Crnu Goru da uđe u NATO.
PokuÅ¡aj državnog udara nijesu samo detektovale i dokazale crnogorske pravosudne institucije, već i zvaničnici i obavjeÅ¡tajne službe zapadnih država (između ostalih, SAD i Ujedinjenog kraljevstva), kao i mediji iz tih zemalja. Čak je i Aleksandar Vučić 2016. priznao da je postojao pokuÅ¡aj državnog udara. Agente ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori sada, međutim, za to nije briga. Za ruske službe, diskreditacija činjenica koje su utvrdile zapadne obavjeÅ¡tajne i druge institucije je, naravno, bonus.
Kao Å¡to je već pomenuto, jedan od prvostepeno osuđenih za pokuÅ¡aj državnog udara po ruskim direktivama je i sadaÅ¡nji predsjednik SkupÅ¡tine Crne Gore Mandić. Taj isti Mandić je juče aktivno radio na destabilizaciji Crne Gore i podsticanju etničkih tenzija. To je uradio tako Å¡to je zatražio promjenu Ustava u Crnoj Gori kako bi se srpski jezik (umjesto crnogorskog) proglasio službenim.
U istom danu kada je Mandić podigao tenzije zahtjevima za promjenu Ustava, predsjednik Milatović je napao rad Agencije za anti – korupciju. Ovo iako je ta institucija jedna od rijetkih koja je dobila pozitivnu ocjenu u godiÅ¡njem izvjeÅ¡taju Evropske komisije o pristupnim pregovorima Crne Gore i EU. Nekoliko sati nakon Milatovićevog napada uslijedio je i incident u SkupÅ¡tini Crne Gore koji je izazvao bivÅ¡i predsjednik Vlade Abazović (sada poslanik).
To se sve deÅ¡ava u vremenu kada je Crna Gora izabrala sedmog sudiju Ustavnog suda a predsjednik Vlade Spajić i opozicija su postigli kompromis o načinu održavanja popisa stanovniÅ¡tva. Time su ispunjeni neki od ključnih uslova EU za dalji napredak u pristupnim pregovorima. Ne može se zasigurno znati, naravno, da li je sve povezano. Ali teÅ¡ko je ne zapitati se da li se prevashodno Vučiću situacija u Crnoj Gori učinila “previÅ¡e stabilnom†– pa su agenti uticaja brže bolje krenuli da je destabilizuju.
Ono Å¡to je razlog pojedinih, konkretnih političkih poteza manje je bitno. Veći je problem sljedeće – „aktivne mjere“ i hibridni rat često prethode otvorenom ratu. Tako je bilo na Balkanu devedesetih. Tako je bilo u Ukrajini. Predsjednik te države Zelenski je skoro javno upozorio da ima saznanja da Rusija priprema izazivanje konflikata na Balkanu. Putin za takve akcije ima podrÅ¡ku Srbije i Vučića, jer dijele isti cilj – destabilizaciju regiona. Adekvatne reakcije u regionu, kao i od zapadnih država, joÅ¡ uvijek nema. Zaključak – mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu su sve manje izvjesni.
|
Za Antenu M piÅ¡e: Miljan VeÅ¡ović
Posjeta : 127 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 