1
Drugi piÅ¡u - Đorđe Å ćepović za Gradski portal
Ravna li je Crna Gora

    “Avgustovsku Crnu Goru†i sve njene tekovine moramo jednom zasvagda poniÅ¡titi. Crna Gora se mora vratiti sebi. Oslobođena mitova i laži koji vriÅ¡te s bilborda, tv ekrana, naci-portala i iz prljavih usta glasnogovornika velikosrpskog nacionalizma. Zato, ako su okupatori na ulicama ruÅ¡ili Crnu Goru, mi je na ulicama moramo sačuvati. Bar ono Å¡to je nakon trogodiÅ¡nje pohare i izdaje ostalo od nje - zaključuje Đorđe Å ćepović u tekstu "Ravna li je Crna Gora" za Gradski portal.

“Čovjek je zanoćio u Crnoj, a probudio se na Ravnoj Gori. Nije ovo početak neke fantastične priče, niti sažetak SF filma, ovo je crnogorska stvarnost. Ovo je početak kraja Crne Gore kakvu znamo.†Ovo sam napisao i objavio na Anteni M 2. septembra 2020. godine. Tek koji dan nakon istorijskog oslobođenja Crne Gore. Tek koji dan nakon konačno osvojene slobode. Tri dana nakon izbora na kojima su građani Crne Gore birali i izabrali. Od ljudi sam koji vole biti u pravu, to nam je valjda svima u prirodi, no, u ovom slučaju volio bih da sam pogrijeÅ¡io. I to debelo. Volio bih da sam krivo razumio izbor koji smo načinili. Zapravo, izbor koji su načinili, ali čije plodove kuÅ¡amo svi, bez izuzetka. Nažalost, vrijeme koje je uslijedilo samo je potvrdilo da nijesam lagao. Tri godine klerofaÅ¡izma potvrdile su ono Å¡to sam napisao. Tri godine civilizacijskog sunovrata dalo mi je za pravo da se danas pozovem na tekst objavljen 2. septembra 2020. Bilo bi dobro da sam sve to napisao ne bih li kudio izvojevanu slobodu. Ne bih li branio tridesetogodiÅ¡nju diktaturu, kako uobičavaju reći najčeÅ¡će oni koji su za vakta takve diktature sebi sazidali dvorove. Valjda se na dvoru tiranija kudikamo lakÅ¡e preturi preko napaćenih ramena. Bilo bi dobro da sam lagao ne bih li odbranio zle i straÅ¡ne tirane za čije smo tiranije gledali kako poniženi i uvrijeđeni uvećavaju svoj imetak, do u nebo podižu svoje medijske imperije, građevinske firme, kule i gradove, i joÅ¡ toliko toga o čemu su Crnogorci mogli samo da sanjaju, dok u holu Biroa rada, nekad i satima, čekaju red da se jave svom izabranom službeniku. No, ipak nijesam lagao. Već tri godine svjedočimo propasti Crne Gore. Svjedočimo okupaciji, i okupacionoj vlasti kojoj nalozi stižu iz Beograda. Ponavljam i sebe i druge, ali moramo ponavljati, do u beskonačno, i sve dok nas ne čuju: Crna Gora je danas kolonija Vučićeve Srbije, i gubernija Putinove Rusije. O Crnoj Gori se ne odlučuje u Crnoj Gori. O novoj vladi Crne Gore odlučilo se u kabinetu Aleksandra Vučića. Privid slobode Milojka Spajića ostavljam onima koji i dalje vjeruju u vilenjake i Pepeljugu. Privid patriotizma Milojka Spajića ostavljam istima. Ako je neko očekivao da će Milojko Spajić učiniti bilo Å¡to Å¡to bi na bilo koji način naruÅ¡ilo koncept “srpskog sveta†taj je prespavao potonje tri godine. Milojko Spajić je imao izbor. BaÅ¡ kao i građani Crne Gore 30. avgusta 2020. Milojko Spajić je izabrao. BaÅ¡ kao i oni. Birao je tamu srednjeg vijeka. Birao je četničkog vojvodu i njegovu svetosavsku i anticrnogorsku partiju. Birao je dalje razaranje Crne Gore i svega onoga Å¡to je Crnu Goru činilo građanskom državom. Otkad su Crnu Goru oslobodili nje same ona je izgubila sva svoja svojstva. O njenoj budućnosti odlučuju crne mantije, koje revnosno služe svesrpskom voždu Aleksandru Vučiću. U minulih tri godine glavni poslužitelj velikosrpskog nacionalizma bio je Dritan Abazović i njegov pseudograđanski pokret Ura. Danas ta uloga pripada Milojku Spajiću. Abazović viÅ¡e nije potreban. Abazović je sluga koji je poslužio svrsi. Izdaja nacionalnih interesa nastavlja svoj život. U neÅ¡to drugačijoj manifestaciji. Svi kobajagi kritički glasovi pristigli iz zapadnih ambasada izgubili su se u tzv. komunikacijskom Å¡umu, ili, u buci klerofaÅ¡izma. Svejedno, i kako god, svijet je dozvolio da se zemlja koja je joÅ¡ juče bila na korak od Evropske unije danas davi u blatu srpskog polusvijeta. Da bude parče DuÅ¡anovog carstva i ostalih mitova kojim crnorisci hrane svoju slaboumnu pastvu. Svijet je dozvolio da SkupÅ¡tinom Crne Gore predśedava četnički vojvoda, za kojeg su dželati heroji, a genocid u Srebrenici izmiÅ¡ljotina i podvala. Stoga, jasno je da svijet nije briga. Jasno je da smo prepuÅ¡teni sami sebi i da svoju slobodu moramo sami osvojiti. Da “avgustovsku Crnu Goru†i sve njene tekovine moramo jednom zasvagda poniÅ¡titi. Crna Gora se mora vratiti sebi. Oslobođena mitova i laži koji vriÅ¡te s bilborda, tv ekrana, naci-portala i iz prljavih usta glasnogovornika velikosrpskog nacionalizma. Zato, ako su okupatori na ulicama ruÅ¡ili Crnu Goru, mi je na ulicama moramo sačuvati. Bar ono Å¡to je nakon trogodiÅ¡nje pohare i izdaje ostalo od nje.




Posjeta : 192