Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Drugi pišu - Đorđe Šćepović za Gradski portal
Ravna li je Crna Gora
“Avgustovsku Crnu Goru” i sve njene tekovine moramo jednom zasvagda poništiti. Crna Gora se mora vratiti sebi. Oslobođena mitova i laži koji vrište s bilborda, tv ekrana, naci-portala i iz prljavih usta glasnogovornika velikosrpskog nacionalizma. Zato, ako su okupatori na ulicama rušili Crnu Goru, mi je na ulicama moramo sačuvati. Bar ono što je nakon trogodišnje pohare i izdaje ostalo od nje - zaključuje Đorđe Šćepović u tekstu "Ravna li je Crna Gora" za Gradski portal. “Čovjek je zanoćio u Crnoj, a probudio se na Ravnoj Gori. Nije ovo početak neke fantastične priče, niti sažetak SF filma, ovo je crnogorska stvarnost. Ovo je početak kraja Crne Gore kakvu znamo.” Ovo sam napisao i objavio na Anteni M 2. septembra 2020. godine. Tek koji dan nakon istorijskog oslobođenja Crne Gore. Tek koji dan nakon konačno osvojene slobode. Tri dana nakon izbora na kojima su građani Crne Gore birali i izabrali. Od ljudi sam koji vole biti u pravu, to nam je valjda svima u prirodi, no, u ovom slučaju volio bih da sam pogriješio. I to debelo. Volio bih da sam krivo razumio izbor koji smo načinili. Zapravo, izbor koji su načinili, ali čije plodove kušamo svi, bez izuzetka. Nažalost, vrijeme koje je uslijedilo samo je potvrdilo da nijesam lagao. Tri godine klerofašizma potvrdile su ono što sam napisao. Tri godine civilizacijskog sunovrata dalo mi je za pravo da se danas pozovem na tekst objavljen 2. septembra 2020. Bilo bi dobro da sam sve to napisao ne bih li kudio izvojevanu slobodu. Ne bih li branio tridesetogodišnju diktaturu, kako uobičavaju reći najčešće oni koji su za vakta takve diktature sebi sazidali dvorove. Valjda se na dvoru tiranija kudikamo lakše preturi preko napaćenih ramena. Bilo bi dobro da sam lagao ne bih li odbranio zle i strašne tirane za čije smo tiranije gledali kako poniženi i uvrijeđeni uvećavaju svoj imetak, do u nebo podižu svoje medijske imperije, građevinske firme, kule i gradove, i još toliko toga o čemu su Crnogorci mogli samo da sanjaju, dok u holu Biroa rada, nekad i satima, čekaju red da se jave svom izabranom službeniku. No, ipak nijesam lagao. Već tri godine svjedočimo propasti Crne Gore. Svjedočimo okupaciji, i okupacionoj vlasti kojoj nalozi stižu iz Beograda. Ponavljam i sebe i druge, ali moramo ponavljati, do u beskonačno, i sve dok nas ne čuju: Crna Gora je danas kolonija Vučićeve Srbije, i gubernija Putinove Rusije. O Crnoj Gori se ne odlučuje u Crnoj Gori. O novoj vladi Crne Gore odlučilo se u kabinetu Aleksandra Vučića. Privid slobode Milojka Spajića ostavljam onima koji i dalje vjeruju u vilenjake i Pepeljugu. Privid patriotizma Milojka Spajića ostavljam istima. Ako je neko očekivao da će Milojko Spajić učiniti bilo što što bi na bilo koji način narušilo koncept “srpskog sveta” taj je prespavao potonje tri godine. Milojko Spajić je imao izbor. Baš kao i građani Crne Gore 30. avgusta 2020. Milojko Spajić je izabrao. Baš kao i oni. Birao je tamu srednjeg vijeka. Birao je četničkog vojvodu i njegovu svetosavsku i anticrnogorsku partiju. Birao je dalje razaranje Crne Gore i svega onoga što je Crnu Goru činilo građanskom državom. Otkad su Crnu Goru oslobodili nje same ona je izgubila sva svoja svojstva. O njenoj budućnosti odlučuju crne mantije, koje revnosno služe svesrpskom voždu Aleksandru Vučiću. U minulih tri godine glavni poslužitelj velikosrpskog nacionalizma bio je Dritan Abazović i njegov pseudograđanski pokret Ura. Danas ta uloga pripada Milojku Spajiću. Abazović više nije potreban. Abazović je sluga koji je poslužio svrsi. Izdaja nacionalnih interesa nastavlja svoj život. U nešto drugačijoj manifestaciji. Svi kobajagi kritički glasovi pristigli iz zapadnih ambasada izgubili su se u tzv. komunikacijskom šumu, ili, u buci klerofašizma. Svejedno, i kako god, svijet je dozvolio da se zemlja koja je još juče bila na korak od Evropske unije danas davi u blatu srpskog polusvijeta. Da bude parče Dušanovog carstva i ostalih mitova kojim crnorisci hrane svoju slaboumnu pastvu. Svijet je dozvolio da Skupštinom Crne Gore predśedava četnički vojvoda, za kojeg su dželati heroji, a genocid u Srebrenici izmišljotina i podvala. Stoga, jasno je da svijet nije briga. Jasno je da smo prepušteni sami sebi i da svoju slobodu moramo sami osvojiti. Da “avgustovsku Crnu Goru” i sve njene tekovine moramo jednom zasvagda poništiti. Crna Gora se mora vratiti sebi. Oslobođena mitova i laži koji vrište s bilborda, tv ekrana, naci-portala i iz prljavih usta glasnogovornika velikosrpskog nacionalizma. Zato, ako su okupatori na ulicama rušili Crnu Goru, mi je na ulicama moramo sačuvati. Bar ono što je nakon trogodišnje pohare i izdaje ostalo od nje.
Posjeta : 51