1
Drugi pišu: "Pobjeda"
Predsjednikove opasne namjere!

    Tek izabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović juče je svojevoljno stao u sramni stroj političara bez skrupula, spremnih, zarad ličnog, porodičnog ili grupnog interesa, da gaze i satiru, ne samo moralne kodekse, već i sve ljude koji im u lice saspu istinu.

Zapleten u vlastitu mrežu laži i manipulacija, u panici jer je Pobjeda počela da raskrinkava mutne i nezakonite rabote koje je počinio kao državni funkcioner, umjesto makar i pokušaja smislenog odgovora, poslužio se prljavim optužbama.
Nije birao ni vrijeme ni mjesto. Sa skupa o ekologiji, targetirao je novinarku i novinara Pobjede – da su dio organizovanog kriminala.
– Pročitao sam te navode koji su došli iz medija koji su često kontrolisani od vjerovatno ovih koji su prokopavali tunel do Višeg suda, i ne bih zaista takve tendenciozne nastupe koji su lažni, kad sam ja u pitanju, komentarisao – rekao je Milatović na Žabljaku, pokušavajući da na taj način demantuje vlastitu upletenost u vrlo problematično davanje saglasnosti za više miliona vrijedan biznis trgovine oružjem.
Navikli smo već da neelokventni mladi predsjednik ima problem sa upotrebom riječi i poznavanjem njihovog značenja, ali ovdje nije riječ o greškama ili neiskustvu, već o – Milatovićevim opasnim namjerama. Osvetoljubivoj želji da se, sa pozicije državnog čelnika, obračuna sa novinarima i medijima koji se usude da otvaraju teme, postavljaju pitanja, kritikuju.
Tužno je što se svršeni student podgoričkog Ekonomskog fakulteta, oksfordski postdiplomac, danas koristi onom starom udbaškom praksom ,,prevaspitavanja nepodobnih“. Tragikomično je što sve to liči na rimejk logike iz ,,Balkanskog špijuna“ – Đuro će da oprosti što te tuko!
No, Milatović u ovom slučaju tuče vlastiti lik. Da išta zna o pravu, da ima krštenog (ne mislimo pravoslavnog, ni katoličkog, nego sposobnog, avizanog) savjetnika, nikada ne bi izgovorio rečenicu ni nalik onoj što je izustio na Žabljaku: kada predsjednik, optužujući novinare, ustvrdi da je Pobjeda ,,kontrolisana od onih koji su prokopavali tunel do Višeg suda“, onda prvenstveno optužuje – sebe.
Prije svega: ako Milatović zaista zna ko je prokopavao tunel, kao što tvrdi, onda je bio dužan da to prijavi nadležnima.
Ne bismo da pojačavamo nervozu, ali neznavenom predsjedniku valja citirati samo djelić člana 386 Krivičnog zakona o Neprijavljivanju krivičnog djela i učinioca: ,,Ko zna da je neko lice učinilo krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna dugotrajnog zatvora ili zna samo da je takvo djelo učinjeno pa to ne prijavi prije nego što su djelo, odnosno učinilac otkriveni, kazniće se zatvorom do dvije godine“.
Čak i da je običan građanin bez funkcije, Milatović je bio dužan da ta svoja ekskluzivna saznanja o tunelokopačima i njihovim nalogodavcima odmah podijeli sa crnogorskim istražiteljima. Kao predsjednik Crne Gore Milatović, čovjek koji je pred poslanicima Skupštine položio zakletvu da će poštovati Ustav i zakone, imao je državničku obavezu. A da išta zna o starom crnogorskom moralu, da mu je zaista stalo do obraza i istine, ne bi posezao za besprizornim optužbama protiv novinara i Pobjede. Niti je sojski, ni čojski.
Ali, mladi crnogorski predsjednik dobro zna da sve što je rekao o novinrima Pobjede i Pobjedi je bila – laž. Svesno izgovorena laž.
I tako se, kako smo i rekli na početku, Jakov Milatović svrstao u red onih besprizornika koji poziciju moći koriste za progon. Baš kao i njegov saborac iz ,,apostolske“ Vlade, dugosilazeći premijer Dritan Abazović, koji je, avgusta prošle godine, kada mu je izglasavano nepovjerenje, bezočno optužio glavnog i odgovornog urednika i novinare Pobjede da su dio mafijaškog klana.
Sad se škaljarskom bratu Abazu pridružio i – valjda kandidat za brata – Jakov. Kao i dio njihovih stranačkih poslušnika, političkih prirepaka i kvazimedijskih izvršilaca, koji papagajski i horski šire odvratne neistine, podstrekavaju prijetnje na društvenim mrežama… Sve u nakani da zaustave kritičko novinarstvo koje reprezentuje današnja Pobjeda, ali i još nekoliko časnih crnogorskih medijskih kuća koje su takođe na udaru. I koje, baš kao i Pobjedu, pokušavaju na sve načine da ućutkaju ili ugase.
Uzaludan trud. Taj podmukli udar neće naći iskru u ovom crnogorskom kamenu, niti će nas zaplašiti, ni zaustaviti.
Zato bi, umjesto prizemnog targetiranja Pobjede, predsjednik Crne Gore trebalo za početak da odgovori na pitanja koje Pobjeda, kada je riječ o trgovini oružja, postavlja još od marta 2021. godine.
Recimo, za početak. Da li ste znali da je OBD Ministarstva odbrane svojevremeno davao negativno mišljenje za eksport oružja, sve dok nije smijenjen Aleksandar Šaranović. Pa onda: da li ste Vi potpisali Dozvolu o izvozu kontrolisane robe 16. aprila 2021. godine kada je, samo u jednoj tranši, liferovano, na primjer, 3.600 granata 40×46 mm HE? I još ponešto, naravno.
Gospodine Milatoviću, koliko god brzo ili dugo bježali od pojašnjenja, nećete tako stići nigdje. Sa zastrašivanjem, pogotovu! Uostalom, ako je na Vašoj strani istina, ako su detalji iz krivične prijave netačni, ako je Pobjeda što slagala, saopštite to javnosti ili Specijalnom državnom tužilaštvu.
A možete i Pobjedi. Za razliku od Vas i Vama sličnih, mi nemamo problem da objavimo istinu.




Posjeta : 63