Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

3
Književno veče Desanke Jauković održano sinoć u KIC "Budo Tomović"
Duboko lirski izraz izazvao - aritmiju "srca kulture grada"!
- Smatram da je taj bijeg cikličan. Da je poezija bijeg od svijeta, samo privremen, kako biste se okrijepili i jači i drugačiji ponovo vratili svijetu kome ipak primarno pripadamo. U tom smislu je poezija možda poput neke vrste životnog goriva koje vas pokreće i omogućava da nastavite. Svako umjetničko stvaralaštvo vjerovatno jeste jedan vid bijega od spoljašnjeg u neki unutrašnji svijet, da taj put ne vidim kao jednosmjeran - govoreći o pisanju poezije na stranom jeziku, što djeluje kao svojevrsni eskapizam ili unutrašnji egzil, ukazal/a je pjesnikinja i profesorica italijanskog jezika i književnosti Desanka Jauković, sa kojom je u sinoć u KIC “Budo Tomović” razgovarala Valentina Knežević. Ona je ocijenila da Desankinu poeziju odlikuje duboko lirski izraz, introspekcija i refleksivnost, kao i otvaranje najsuštinski jih pitanja čovjekovog postojanja i njegovog položaja u svijetu - izazvala je pozitivnu aritmiju posjetilaca u Multimedijalnoj sali "srca kuulture grada". Autorka je govorila o svom književnom stvaralaštvu, prevođenju i naučnom književnom radu, koji su utemeljeni u italijanskom jeziku i književnosti. Na odsjeku za italijanistiku Filološkog fakulteta u Nikšiću Desanka Jauković završila je osnovne, specijalističke i magistarske studije, a trenutno je na doktorskim studijama iz oblasti italijanske književnosti na Sveučilištu u Zadru. Piše poeziju na italijanskom jeziku i prevodi poeziju sa italijanskog na crnogorski jezik, kao i naše pjesnike na italijanski. Pjesme su joj objavljene u brojnim italijanskim književnim časopisima i antologijama i nagrađivane važnim priznanjima na književnim konkursima. Kao jednu od odlika ove poezije istakla i ulogu naslova, koji kontekstualizuju pjesme i širi nivoe značenja, poput pjesme „Ja o umjetnosti ništa ne znam“, koja posredno otvara pitanje o prirodi i ulozi umjetnika. Napisana na italijanskom jeziku pod naslovom Io non mi intendo dell´arte (Ja o umjetnosti ništa ne znam), ova pjesma, prvonagrađena je na međunarodnom konkursu Il Parnaso, u sekciji za eksperimentalnu destruktralističku poeziju. Riječ je o konkursu koji se u Italiji organizuje već petu godinu, a koji promoviše savremeni pjesnički izraz na italijanskom jeziku i nova formalna i sadržinska rješenja za kojima traga pjesnik XXI vijeka. Jaukovićeva je čitala svoje pjesme na italijanskom i njihove prevode na crnogorski jezik. Kako je kazala, slaže se sa stavom da je svaki jezik novi pogled na svijet, te “da ima i ulogu neke vrste filtera kroz koji se svijet posmatra, a koji nekad kad stvarate na maternjem jeziku jednostavno izostanu ili ih ne nalazite”. Naročito je istakla razlike u tonu pjesama koje je u istom periodu pisala na crnogorskom i na italijanskom jeziku, primjećujući da su one na našem jeziku dosta pesimističnije dok pjesme nastale na italijanskom, posebno iz perioda osnovne i srednje škole, nose dosta vedrije tonove. Kada je to prvi put uočila, kako kaže, nije mogla sebi da objasni razlog, ali je potom, čitajući šta o uticaju jezika na naše raspoloženje kažu i psiholingvisti, pronašla da je zapravo dokazano kako slušanje određenih stranih jezika poboljšava raspoloženje, a italijanski je u tom smislu u samom vrhu kao izuzetno melodičnan jezik. “Većina riječi u italijanskom završava se na samoglasnik i to u poeziji dodatno doprinosi slojevitosti teksta, odnosno i sloju zvučanja koji je u poeziji važniji mnogo nego u prozi. A osim toga, kada učite neki strani jezik vi poprimate i određene ne samo lingvističke nego i kulturološke kodove i uranjajući u kulturu tog jezika i zemlje ili zemalja u kojima se on govori, iako je to možda i na nesvjesnom planu, vi se sigurno mijenjate i postajete bogatiji - zaključila je autorka.
Posjeta : 305