Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

0
Ekskluzivno - objavljujemo roman mlade književnice Magdalene Vasović
"Zatvorenih očiju" - 6. poglavlje!
Čitav život predstavlja malu tajnu sastavljenu od velikih.Ko je shvatio da je prolaznost temelj svemu,pa i životu, taj je uspio u svojoj čovjekovoj misiji.Naši junaci nisu,vjeruju da je njihova ljubav vječita a nisu svjesni da će to proći onog trenutka kada prolaznost krene da uzima poreze. Pošto su pronašli svoje srodne duše i pošto mogu uživati u njima,oni vjeruju da im ništa više nije potrebno i da će sada sve biti u redu.Ipak nisu uvidjeli da će baš taj mir biti uvertira opere´´Kraj´´.I kao što to obično biva,u dobroj muzici se uživa,tako i oni sada odmaraju i osjećaju se ispunjeno. Te večeri nakon ljubavnog čina,Vedra Lidija je krenula da kupi nešto za jelo.Čim je stopalima dotakla ulicu,onu vedrinu i sjaj odlijepi od sebe sa gađenjem.U tome je prekinu starac spreman da se našali na njen izgled. ´´Kako zračite vedrinom´´,reče on ironičnim tonom. ´´Baš mi je drago što Vas vidim.Užasno se osjećam u ovom kostimu.´´ I oni krenuše zajedno ka prodavnici.Razgovor im je tekao glatko,riječi su se stvarale brzo i svaka druga bi gutala onu prvu.Divna igrica. ´´A šta želite da kupite u prodavnici?´´ ´´ Štapić od kojeg ću napraviti magičnu stvar koja vodi u svemir.´´ ´´Povedite i mene,molim Vas!´´ povika Lidija. Starac joj obeća da hoće,i reče joj da se nađu u ponoć u dvorištu zatvorene fabrike.Ona pođe kući,ali nije vratila onu vedrinu pa se Ilija začudi njenom izgledu. Bilo je oko sedam sati posle podne,ona je tražila strpljenje u svakoj svojoj ćeliji.Ali ono je ponestajalo i Lidija ubrzo postade nervozna i agresivna.Kada je to primijetio Ilija,izašao je napolje jer ne podnosi takvo Lidijino ponašanje.Ispred zgrade stade taksi i Ilija uđe sa osmijehom.Evo njegove prijateljice... * * * ´´ Nemojte me ostaviti nikada,molim Vas.Vi predstavljate moju dušu u ljudskom obliku.Ona jedino tako,kao Vi,umije da priča,misli,osjeća.´´Djevojka je govorila brzo gledajući u pravcu gdje je stajao pisac,začuđen i zadivljen njenim govorom.Starac se samo nasmijao i obećao joj svoje prijateljstvo.Noć je već odavno večerala i sada se odmarala dok su oni krojili sadašnjost. ´´Kada ćemo u svemir?´´ ´´Evo baš sada.´´ Uputili su se ka parku koji je označavao mjesto polaska u nepoznato.Stali su kraj jedne česme koja je bila žedna.Bješe im žao zbog toga,osjećali su kako im usne pucaju od suvoće. ´´Sada zatvorite oči,´´reče starac. Djevojka tako i uradi. ´´Zamislite kako u svom svijetu imate topao stan.Onda zamislite da pijete kafu u tom stanu,pušite cigaretu,sjedite u udobnoj fotelji i gledate kroz prozor.I sve što vidite dopada Vam se,to je ono što volite, tu je naravno onaj kojeg volite.Da li se on uklapa u tu sliku?´´ Lidija je stajala zatvorenih očiju,a ispod kapaka su se množile slike njenog nerealnog života.Na pitanje da li se Ilija uklapao u taj svijet koji trenutno odzvanja u njenim zjenicama,Lidija ne odgovori.Samo se tiho nasmijala,ali je osmijeh govorio negativnom notom.A možda je i pisac pogrešno presudio,možda je zapravo taj osmijeh bio znak odobravanja. ´´Sada pustite maštu da hara i razara.Pričajte mi šta sve vidite tamo,šta se dešava,ne želim da preskočite ni najmanji detalj.´´ Lidija stajaše ukočena držeći nevidljivi čvrsti povez preko očiju,baš onaj što je prije nekog vremena bacila,pustila niz vjetar. ´´Osjećaj je božastven,ulice su puste,nema ljudi.Čitav svijet je samo moj.Ne vidim ni Iliju,ali sada ću izaći iz stana da ga potražim.Nema lifta,moram ići pješke.Zar nije čudno što nema lifta? Ulice su neasfaltirane,baš mi se ovako dopadaju.Ovamo je noć vrlo vedra,podsjeća na dan.Parkovi nisu mračni i strašni kao u stvarnosti.Evo vidim nekog,prilazi mi.Mora da je Ilija.Sigurno je on.Znala sam da ipak uživa tamo gdje sam ja.´´ Starac je primijetio da je djevojka zaboravila da mašta,prepustila se tome.Sada je ubijeđena da sve što vidi pripada stvarnom životu. ´´Sada mi je dosta blizu ovaj čovjek.Ali ovo nije Ilija,ovo ste Vi.Prilazite mi.Milo mi je što ste tu.Ali gdje je on,gdje je moj Ilija?Zašto ste umjesto njega Vi sada pored mene? Uzimate me za ruku,vodite me negdje.Gdje idemo?Gdje idemo?´´ Starac je stajao pored djevojke koja samo što nije zaplakala.Ćutao je. ´´Idemo ka nekom trgu,tamo ima dosta životinja.Ne,ovo je već samo glupa mašta.Ovo nije svijet koji ja želim.Ovdje životinje govore.Ovim svijetom životinje vladaju.´´ Lidija je razočarana skinula povez i pogledala u svog prijatelja. ´´Zašto ste me poveli tamo?´´ ´´Nisam ja,već tvoja mašta,tvoja sakrivena želja.´´ Nastavili su put i stigli do šina.Voz nije bio na vidiku pa su odlučili da prošetaju prugom. Zatim su otišli do autoputa,naslonili su na drvo koje je bilo udaljeno od magistrale desetak metara.Primijetili su da već neko vrijeme ni jedno auto nije prošlo glavnom ulicom.Kasnije ih je u razgovoru prekinuo zvuk motora. ´´Vidite li taksi kako prolazi?Guta put.´´ Starac je pogledao ka magistrali. Osoba koja je vozila taksi bila je prilično uzbuđena.Vozila je brzo,kočila,ostavljala tragove na putu. ´´Čini mi je da je žena vozač.Neko sjedi do nje.´´ ´´Kako je to glupa stvar.Ne znam kako ljudi uživaju u brzoj vožnji i sličnim ludarijama.´´ Djevojka je ustala i krenula kući.Starac joj je mahnuo rukom i rekao da će je uskoro posjetiti.
Posjeta : 1760