odjednom riječi
u naletu vjetra, iz zasjede, riječi
izviruju radoznale, u naletu vala,
iz vrtloga, riječi
šuškaju slovima, zarezima, čudesnim upitnicima
u naletu žara, isprepletene, riječi
a ja sam nespremna
bosa i plaha
nemam za njih kolijevku pred san
samo okrugli obraz lijevu obrvu podignutu u nepravilan luk
misao zarobljenu kažiprstom naslonjena na stol
" ... i požurila bih kući, k tebi kad ti ne bi bio samo moja izmišljena soba u koju guram- :: sve svoje tuge..." - kako jednom napisah!
|