 ponekad zažmirim i u mraku zjenica napipam ti korak
dok ti pod svjetlima grada užurbano koračaš
u smjeru koji nikada nije bio moj
ponekad otvorenih očiju glumim da mi ne nedostaješ
i glazba utihne kako bih mogla osluhnuti zabludu
jedne mirne večeri na kraju grada koji je oduvijek bio samo moj
i zašto nakon dvije čaše vina, možda tri
upadneš u moje misli
i sve bude kao prije besmisleno
samo su moje oči uvijek iste
tebi nedostižne
| 
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 