|
|
| |
| 2 | | | Priča sedmice | | Prijepodnevna proza |
 Otuđena. U bijegu od sebe same i još nekolicine duhova koji me progone noćima ili u krik zore. Samo se nadviju nad mene, bdiju ne govoreći ništa. A blijedo svjetlo lampe kupljene s namjerom da prorijedi noć, urotilo se sa sjenama moje savijesti i na laganom povjetarcu kraj otvorenog prozora, tamo u kutu, da tamo, igra igru asocijacija.
Nije lako, moj gospodine, nije lako. Kažu da je najbolje biti neutralan. Beskičmenjak. Ne znam. U naslijeđe mi je natovareno nešto drugo genetskim kodom. Još da povjerujem zvijezdama koje me nebom pronose u liku velikog vođe. Rođeni lider na putu u intelektualnu propast. Nije moje sazviježđe usklađeno s tvojim podnebljem. Znaš li to, moj gospodine?
I ovo vrijeme koje sam poklonila sebi. I soba čije uglove napadam zapaljenom kaduljom. I ovaj virtualni nimbus u čija vjedra skupljam kišu. Kada se sve to spoji u jedno, u onom jednom trenutku, kada svijest odbaci savijest, znat ću da moje postojanje nije larpurlartistička varka.
|
Sandra
Posjeta : 1228 |
|
|
|
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 