 u tragovima
u sasušenom crnilu jedne neoprane čaše
u riječima pretvorenim u šum
u zvukovima koji nespretno glume tišinu
u prašini nakupljenoj na rubovima oka
u ogledalu prepunom kiše
u zvonu na susjedovim vratima
u mrtvom telefonu
u praznom stanu
u propuhu kad otključam vrata
nigdje te nema
a ja sam danas posebno lijepa
| 
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 