3
Priča sedmice
Onako, u predvečerje...

    Ispuhala je nos pažljivo gužvajući papirnatu maramicu i gurajući je u džep koji je bespomoćno visio s njenog pretijesnog balonera. Počeškala se po nosu i na potiljku nemarno skupila kosu dok je oblak u svoja vjedra skupljao kišu. Bez kišobrana, bez cilja, s oceanom vremena.

Vjetar je dolazio sa sjevera. Kao i autobus mariborskih registracija. Nasmiješila se bedasto i poskočila na tramvajsku prugu. Hop! I napravila neku figuru za koju je voljela misliti da je baletna. Baloner je pucao po šavovima. Ona je pucala od zdravlja. Na obrazima su joj se ogledale rumene jabuke. Grudi poprimile oblik mirisnih dinja. Bokovima je bojila sive ulice. Udahnula život fasadama. Na semaforu se upalilo zeleno. Minijatura mirnog predvečerja ostala je zaboravljena u kutu galerije na trgu. Kihnula je. Pogledala u vrhove cipela. Pogladila se po oblom trbuščiću vrteći u glavi recept za juhu od bundeve. Još malo pa će vitrine ispuniti slasni kesten-pire dok se miris pečenih kestena već vuče rubovima ulica. Ako joj traperice ne budu pristajale, kupit će nove. I neće mariti koji su broj. Samo će poskočiti na prugu, napraviti figuru za koju vjeruje da je baletna, mahnut će vozaču autobusa, počeškati se po nosu dok joj kosa ispada iz repa na vrhu glave, otpuhnut će pramen i više za sebe reći „Pa oni su u Europskoj uniji, jebemti!“. Pričekat će da se otvori zeleno. Pokrit će uši, krenuti niz vjetar i bokovima obojiti ulicu.




Sandra

Posjeta : 1215