2
Kad porastem biću kengur
Veseo film o beznadju

      Ma koliko to čudno zvučalo ovo je smešan i veseo film o beznadju.
      To nije ono veliko, filozofsko beznadje ruskih pisaca ili Weltschmertz, nego ovo naše, svakodnevno, domaće beznađe koje svi jako dobro poznajemo.

      Junaci ovog filma, svako na svoj način, se bore protiv toga, neki ljubavlju, neki očekujući dobitak u kladionici, a neki nalaze spas u potpunom prepuštanju, tako da jedan od junaka filma kaže: "Ja sam najrentabilniji kad ništa ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode".
      U filmu ima svega i svačega, što bi se za velike robne kuće reklo - od igle do lokomotive, dakle, u ovom slučaju od mlade i lepe manekenke do zemljotresa, od Aleksandra Šapića do Nikole Djurička kome penal puca Pol (Manchester Utd.) Skols, od plave magme na nebu do embriona miša u pivu.
      Ovo je film koji je mogao da se zove: Na tri ćoška, Aj zovemo neke ribe, Sladjana i sedam mentalnih patuljaka, Stodvadeset sa osamdeset, Mali korak za čovečanstvo, a zove se Kad porastem biću Kengur. Otkrijte zašto.
      Snimiti zabavan i duhovit film za bioskopsku publiku bila je površinska namera. Suština je zagrebati tu povšinu i nešto više reći o životu mladih ljudi, o njihovoj sputanosti, o njihovim inhibicajama, o njihovim pokušajima da se iskobeljaju iz žabokrečine, o tome da su "novac, gajba i bilo kakav posao sa platom" suštinski važni, da ne vrede visprenost, duhovitost, cinizam i širina duha bez "zadovoljenja baznih potreba". Da se nikad neće desiti nešto veliko, ako mi sami to ne stvorimo svojim radom. I, najvažnije, namera je da kažemo da ima nade.
       U ovom vremenu i u ovoj Srbiji (i Crnoj Gori).



Raša Andrić - reditelj

Posjeta : 2284