Bliži se smiraj dana,
još jedan pun stopa
i skupljenih
komadića sebe za danas.
Sjednem i pišem
o posljednjem
vozu za sreću,
o sonetima nevoljenih,
o kriku očajnika
i šapatu duša.
Vremenom naučih biti
šaptač iz noći,
vreli asfalt po kojem
samo hrabri hode,
nijemi duh koji povlači
sve konce
i ima sve što mašta
stvoriti može.
Zato ne brini, ova poetesa
će ti osmijeh nacrtati,
najluđi ples zaplesati,
suzu obrisati i tugu nasmijati,
bićeš voljen i ti ćeš voljeti,
u mojim pjesmama si besmrtan.
Samo me pogledaj, ja ću razumjeti,
s poetesom se očima priča,
a to je suština ljepote riječi,
moć i magija.
|