2
Knjiga sedmice - "Ukroćena zloća", Viljem Šekspir
Komedija - "specifične komunikacije"!

    „Ljubav i glad vladaju svijetom“ – utvrdili su mnogi. Ali svijet bježi od gladnih, goni zaljubljene. I sve se na kraju svode na mjeru i goli interes – moglo bi se dodati.
Malo je neobično da u trećem milenijumu isčitavamo Šekspirovu komediju „Ukroćena zloća“ i konstatujemo da nismo mnogo poodmakli! Šekspir to genijalno prezentuje krajnim konzumentima. Sama komedija je komunikacija. Još ako joj se doda pridjev koji termin pretvara u sintagmu „specifična komunikacija“.

Zaključujemo da je komunikacija ipak nešto specifično u cijeloj priči. Svi se i te kako razumiju. Tako da komediju „Ukroćena zloća“ možemo smatrati, vidom komunikacije a ne komunikacijskom finesom. Jer, osjeća se i uviđa govor o razlikama, zvucima i šumovima, glasovima, melodičnosti. I ta komunikacija je osobeno smiješna i komično (tužna), otkriva nam realnu sliku shvatanja elita i njihov mentalni skop, a nadasve komedija je sa „happyand“-om.
Tema komedije muška zaljubljenost i moć. Lirizam iskazan u njoj nije ono što čini ovu priču konačnom. Šekspir s pronicljivočću genija ide potupo drugim putem ulazeći u drugu dimenziju. Melodičnost i muzikalnost ovladavaju komedijom i daju prostor i moć lažima i obmanama svjetskih razmera.
Petručio, plemić iz Verone da bi zadobio ljubav i ruku Katarine koja se smatra zlom djevojkom sa velikim jezikom, prgavom i čudnom naravi. Plemić priča bajke Katarini, samo da bi postala njegova žena. Iza svega toga stoje skrivene krajnje namjere i to da bi zadovoljio svoje želje i nadmašio izazove i bio smatran najvještijim ženskim ukrotiteljem.
PETRUČIO: „Zašto sam došao ako ne zbog toga.
Misliš da mi malo buke plaši uši?
Zar nisam slušao i lavova rik?
Zar nisam slušao more kad, nadošlo
Od vetrova, besni kao razjareni,
Zapenušeni, znojav divlji vepar?
Nisam li čuo velike topove
Na bojištu, ili grmljavinu
Artilerelije neba, il’ u boju
Uzbune, nisak konja, trube zvuk?
A vi mi pričate o jeziku žene
Čiji prasak nije ni upola jak
K’o prasak kestena u seljačkoj vatri.
Koješta, plašite dečka strašilima.
Tako da Kata postaje čuvena Grizelda koja je uzor strpljivosti. Odana i pokorna žena. Koja je spremna na besprekorno popuštanje svom suprugu. Tu se čak i otkriva Petručievo ponašanje koje postaje identično Katarininom (pre braka).
Dok mladi Lućenco, sin starog plemića, na jedan prefinjeniji način prilazi Bjanki, Katarininoj sestri. U ulozi njenog učitelja.
LUĆENCO: Da li vam koristi gospođice, ono čemu vas učim?
BJANKA: Čemu me učite, učitelju? Prvo recite mi to?
LUĆENCO: Učim vas ono što je najvažnije: Veštini ljubavi.
Svoju draganu pridobija igrom riječi i tananim popuštanjem i slatkorječivim povlašćenjima. Sve to godi mladoj Bjanki. Strasti i emocije su izražajno lirične, osobene, i lukavo skrivene. Misli se na laži i dosjetke oko jemstva i prosidbe Bjankine ...
Kraj komedije čine riječi o ženi, i njenoj pokornosti svom mužu. Sam happy-and komedije je ako se posmatra iz muškog ugla, i ako se uzmu u obzir cjelokuna Šekspirova dela sa tragičnim krajem. Posmatrano sa ženskog aspekta, riječi su suvišne; jer gubi se individualnost i sloboda, čemu teži svako živo biće. I kako sama Kata kaže:“Za dokaz moje pokornosti, ako on hoće, moja ruka će i tako.“ Na šta slijede komentari prisutnih:“Veliku si zloću ukrotio lako.“ „I čudo je da je ukroćena tako.“
Kada bismo čitali komediju bez pauza, neskraćenu i neprekinutu, naišli bi smo na mnogo što-šta što bi nas očaralo, dirnulo i zasmijalo pored same priče.




E. Dautović

Posjeta : 1257