|
|
1 | | MiloÅ” ĆeriƦ, uĆØenik treƦeg razreda MatematiĆØke gimnazije, Beograd | | OsjeƦam se odgovornim |
Osjeæam se odgovornim. ZaŔto? Ne znam. Tada sam zavrŔio prvi razred. Šta sam mogao da znam? NiŔta. Seæam se tragova tenkova po ulicama. Ne osjeæam da pripadam tom narodu, ipak osjeæam se odgovornim. Imam potrebu da se izvinim. Ne znam kako. Ne znam kome. TeŔko mi je. Nisam gledao snimak. Ne mogu. Neæu. Ne želim. Svestan sam onoga Ŕta je bilo. Hoæu da vidim istinu. Vidim je. Bolna je. Istina je. Ipak mi je lakŔe.
Vidjeli su snimke. Å okirani su. ZaÅ”to? Nisu znali Å”ta se deÅ”avalo? Kako? Ja sam znao, a tada sam imao osam godina. Otprilike tada u Ruandi je ubijeno 800.000 civila. Njih to ne zanima. "To je Afrika", "To je daleko", "Nema toga ovde". Jeste, nema, ovdje ubijaju djecu iz snajpera. Ovde granatiraju gradove, zgrade, kuƦe, pijace. Ovde uniÅ”tavaju mostove. Ovde je zaklan Ivan Goran KovaĆØiƦ. Ovde popovi nose oružje. "Ovde vole slobodu". ZloĆØin je ovdje, izgleda, OK. 14. jula u Parizu je pala Bastilja, 14. jula ovde se zavrÅ”io... OsjeƦam se odgovornim. ZaÅ”to? Ne znam. Tada sam zavrÅ”io prvi razred. Å ta sam mogao da znam? NiÅ”ta. SeƦam se tragova tenkova po ulicama. Ne osjeƦam se da pripadam tom narodu, ipak osjeƦam se odgovornim. Imam potrebu da se izvinim. Ne znam kako. Ne znam kome. MiloÅ” ĆeriƦ, uĆØenik treƦeg razreda MatematiĆØke gimnazije, Beograd
|
Danas
Posjeta : 2477 |
|
|
|
|