 Tanak sloj deli
Ljubav od mržnje.
Glasovi ā
o p o m e n a,
zadaje udarce i bol,
oseæaj izbaèenosti
iz neuobièajene ravnoteže
i
ne uzbuưuje me niÅ”ta viÅ”e ā
da bih pojaĆØala
prekomernu osetljivost
i shvatila da je ljubav
stanje u kojem ĆØovek
ponajèeŔæe vidi stvari ::_takvim kakve nisu.
Žudim da mine sve to...
Prava nezahvalnica ā
ja sam,
ove žene su na mojoj strani,
tu su zbog mene.
Doživljavam naklonost,
uzviŔenu èast,
dopada im se sve Ŕto radim.
Ali oseƦam
i nadmoƦ,
kao da im ne pripadam.
SmiŔljam Ŕale na svoj raèun
I onda bežim,
bežim negde dalje.
One izgledaju sasvim u redu
kaoda sam upravo
ustala iz nrtvih
i jurim za njima.
Moram menjati boju tkanine,
ili nije to ni bitno.
RazliĆØitosti se privlaĆØe.
Sasvim je svejedno
kao da je bežati
samo za žive,
a sve ostalo pripada mrtvim...
Prestala sam da rastem,
ĆØujem prijatne zvuke,
viŔe ne koraèam,
lebdim u vazduhu,
krilima ptice...
Kuda bih jurila?
Kome?!
Ćemu?!
Lagano Ʀu
ka novom izazovu,
duhovnom traganju,
slobodi.
|