 Ćujem novi glas:
āOni koji veruju
i koji ne veruju ā
treba da veruju!
Oni koji veruju da duŔa može ubiti,
ili da može biti ubijena,
podjednako se varaju,
i te kako se varaju!
Ona ne ubija,
ne može da ubije,
niti može biti ubijena.
Nije roưena i ne umire,
ne može umreti,
nikada,
ne može zasigurno da izgubi svojstvo, koje je oduvek imala,
koje ima.
Kao Ŕto se zvezde utapaju,
mesec skriva
dan kada dolazi
i opet iznova dolaze
kada noƦ pada,
ali nikad isto,
ponovljeno,
ustaljeno
veƦ uvek iznova
novo.
Kao Ŕto èovek baca stare haljine
i oblaĆØi nove.
Kao Ŕto godiŔnja doba,
smenjujuƦi se,
drveæu menjaju izgled. Zako i reinkarnacija duŔe
odbacuje jedno telo
da bi primila drugo ā
druga tela.
Nit je maæ seèe,
nit je oganj pali,
nit je voda kvasi,
nit je vazduh suŔi.
Ona je nepopustljiva,
nesagorljiva,
nesaglediva,
snažna,
ĆØvrsta,
moƦna,
veĆØno prelazi preko svega.
Ti,dakle,
ne bi trebala
da brineÅ”
ni zbog roưenja
ni zog snrti,
o, Ofelijo!
Jer onome Ŕto se raða
Smrt je sigurna,
Kao Ŕto je sigurno roðenje
Onome koji umire!.
I nesta.
|